„Ne mogu to više izdržati. Posve sam na kraju. Imam doduše sve što se može poželjeti, tisuću skupih stvari. Muž mi zarađuje puno novaca. Ali svega bih se toga odrekla za bar mrvicu ljubavi, za bar malo naklonosti.“

Oče, koliki je Bog?
Jedan dječak upita oca:

Na nasipu se sretosmo, slikar Mirko i ja. Bio je potišten. Pokušah ga podići na razinu duha. Rekoh mu: “Vjeruj mi, bit će dobro”. Sad se pitam, jesam li mu to smio reći, je li me razumio?
Potekoh iz ruke Očeve i naći ću se na kraju u rukama istog Boga. Njemu sam milje, on me sa simpatijom, ozarenih obraza i blistavih očiju gleda, čezne da mu kažem da je dobro što me uputio u svijet i ljudsku povijest. Sva zagonetka života je samo u ovome: da se nađemo – on Stvoritelj, ja stvorenje, on Otac, ja njegovo dijete, on svemoćan, ja nemoćan i potreban njega, on Otkupitelj, ja otkupljen.

Proteklog tjedna u sklopu projekta Škola volonterizma, kojeg Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. uspješno realizira u suradnji s Medijskim centrom Vrhbosanske nadbiskupije, uspješno su realizirane radionice za članove volonterske sekcije Srednje škole Ivan Goran Kovačić u Kiseljaku, te učenike Katoličkog školskog centra sv. Pavao u Zenici.

U kulturi koja želi da se mladi izoliraju i povuku u virtualne svjetove, širimo taj Isusov poziv: “Ustani! ”. To je poziv da se otvorimo stvarnosti koja umnogome nadilazi virtualnu.