Danas imamo još više zgrade i šire ceste, ali manje strpljenja i uže poglede na život.
više trošimo, ali manje uživamo.
Imamo veće kuće, ali manje obitelji.
Činimo više kompromisa, ali imamo sve manje vremena.
Imamo više znanja, ali manje stavova.
Imamo više lijekova, ali manje zdravlja.
Umnožili smo svoje posjede, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo mnogo, volimo malo, a previše mrzimo.
Dosegli smo mjesec i vratili se nazad, ali nalazimo preteškim preći na drugu stranu svoje ulice i upoznati susjede.
Osvojili smo daleki svemir, ali ne i naš unutrašnji svemir.
Imamo veće prihode, ali manje morala.
Ovo su vremena s više slobode, ali manje radosti.
Imamo puno više hrane, ali sve nezdravije jedemo.
Ovo je vrijeme u kojemu trebaju dvije plaće za svaki dom, ali se broj razvoda povećava.
Ovo je vrijeme ljepših kuća, ali i više razorenih obitelji.
Nosimo čistu i ispeglanu odjeću, ali naši su umovi i srca zarobljeni brigama i problemima…
Zbog toga bih volio da od danas ništa ne ostavljamo za specijalnu prigodu jer je svaki dan našeg života specijalna prigoda. Bacimo se u potragu za novim saznanjima, više čitajmo, sjedimo na terasi i divimo se onomu što vidimo, čujemo i osjećamo… bez brige za vlastite potrebe. Više vremena trošimo na obitelj i prijatelje i kažimo im koliko ih volimo i koliko nam znače. Nemojmo odgađati ništa što donosi smijeh i radost u naše živote.
Mogao bih još puno nabrajati i pisati što sve imamo i na čemu sve trebamo biti zahvalni…. Ali to nije potrebno, jer znam da svatko od vas zna najbolje koje su to stvari. I zato vam predlažem da učinite nešto lijepo u današnjem danu. Nešto što će ispuniti vaše srce toplinom i ljubavlju. Želio bih da prihvatite ovaj izazov, ali ne samo danas, već svakog novog dana. Jer tada će tmurne oblake s vaših lica zamijeniti sunce, a slomljena srca iscijelit će Božja ljubav.
