VJERSKI OBREDI U SAVEZNIČKOM ODNOSU S BOGOM
Za evanđelje imamo Ivanov izvještaj o Isusov izgonu kupaca i prodavača iz hramskog dvorišta zato što su Božju kuću pretvorili u tržnicu. Jedni su prodavali a drugi kupovali životinje za obiteljsku žrtvu hodočasnička, ali su jedni i drugi vjerske obrede sveli na prazne ceremonije. Isus najavljuje da će u njegovu uskrsnulom tijelu Bog uspostaviti novi hram. Učenici su to shvatili tek nakon Isusova uskrsnuća i povjerovali mu. Isus razlikuje izvanjsku religioznost od istinske vjere.
Prvo čitanje (Izl 20,1-17)
Ova je prva i starija verzija Deset zapovijedi, iz Knjige Izlaska. Stigavši do Sinaja pod Mojsijevim vodstvom, na putu iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju, Izraelci sklapaju savez s Bogom i organiziraju se u nacionalnu zajednicu koja se ravna prema prihvaćenim zakonima. Prva do treće zapovijedi obuhvaćaju ispravan odnos prema Bogu, četvrta do desete određuju pravila ponašanja prema članovima obitelji i društvenoj zajednici. Savezničko pristajanje uz Boga nužno uključuje pravdu u ponašanju prema ljudima, jer su svi ljudi Božja stvorenja. Kršenje osnovnih vjerskih i društvenih vrijednosti bilo je povod Isusu u današnjem evanđelju za oštru reakciju protiv formalističke pobožnosti.
Drugo čitanje (1 Kor 1,22-25)
Ovo je odlomak iz dužeg odsjeka u kojem Pavao suprotstavlja Božju mudrost svjetovnom mudrovanju. U Isusu, koji je raspeti i uskrsnuli Spasitelj, očitovana je i dostupna Božja mudrost. Međutim, raspeti Spasitelj svjetovno usmjerenim Židovima je smutnja a Grcima ludost, jer samo ljudski vrednuju. Onima koji su se dali krstiti i ostaju u krsnoj vjeri Krist je odraz Božje mudrosti i spasenjske snage. Samo vjerom vidimo u križu Kristovu znak i sredstvo spasenja.
Isus omogućuje saveznički odnos s Bogom (Iv 2,13-25)
Ove korizmene nedjelje imamo događaj koji su zabilježila sva četiri evanđelja: Isus izgoni trgovce iz hramskog dvorišta, iako nije pripadao hramskom osoblju, nije za to bio zadužen ni nadležan. To je proročka gesta kritike protiv onih koji su vjerske obrede sveli na izvor zarade ili formalističku pobožnost. Potrebno je ući u širi kontekst toga događaja, da bismo mu dokučili duboko i trajno značenje.
U Isusovo doba očekivalo se da hodočasnici u Jeruzalemu daju novčane darove za održavanje svetih zgrada i izdržavanje hramskog osoblja. Jedino u hramu smjele su se prikazivati različite vrste žrtava: okajnice, paljenice, pričesnice, zahvalnice (usp. Lev 1-7). Da hodočasnici ne bi dovodili žrtvene životinje iz untrašnjosti Palestine ili iz zemalja dijaspore, hramski službenici omogućili su im da u svetom gradu pribave žrtvene životinje za kovani novac. Kako su rimske kovanice smatrane nečistima (jer su ih naručivali pognaski vladari i kovali poganski zanatlije) židovski hodočasnici trebali su u hramskom dvorištu zamijeniti svoj novac za domaću i priznatu valutu. Mnogi mjenjači novca i prodavači žrtvenih životinja naplaćivali su skupo svoje usluge i tako zlorabili vjerske obrede.
Isus je nastupio kao karizmatični Galilejac kojemu je stalo do istinske religioznosti. Iako nije spadao među kultno osoblje, Isus “načini bič od užetâ te ih istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima”. Ovo je jedina na oko nasilna akcija u Isusovu djelovanju u kojoj svoj bijes kanalizira u nešto pozitivno. Bio je to proročki protest protiv pretvaranja hramskog svetišta u mjesto za nezakonito bogaćenje i srozavanje vjerskih obreda. Potrebna trgovina nije više služila iskrenom štovanju Boga u iskazivanju savezničke ljubavi i podložnosti. Isus je otpočeo novi pokret duhovne obnove cijelog Izraela i zato mu je važno ispravno štovanje Boga. Svojom proročkom gestom, poput Jeremije (Jr 7) i drugih starozavjetnih proroka, on je pozvao na povratak istinskoj religioznosti. Počeo je prevrtati “stolove” formalističke pobožnosti i izgoniti “trgovce” licemjernog, samo izvanjskog držanja Božjih odredaba. Na upit, kakvom vlašću to čini, odgovorio je kako zna da ga takvo postupanje vodi u nasilnu smrt, ali i da će po njegovoj smrti i uskrsnuću nastati nov način štovanja Boga. Govorio je o hramu svoga tijela, ali su to učenici shvatili tek nakon njegova uskrsnuća. Onima koji u njega povjeruju on nudi nov način odnosa s Bogom, stil klanjanja Bogu u duhu i istini (usp. Iv 4,24).
Ovim proročkim postupkom Isus je također osudio nepravdu i izrabljivanje vjernika u ime Božje. Bogoštovlje prodavača i njihovih svećeničkih starješina postalo je tako prazno da se pokazuje potreba novog religioznog sustava. Tu je Isus na liniji starozavjetnih mudraca i proroka koji su najavljivali novi i idealni hram (Tob 14,7-10; Zah 14,20-21) u kojem neće biti trgovine. Isus naziva hram kućom svojega Oca i time očituje svoju posebnu povezanost s Bogom koji je prisutan u svome narodu. Psalamskim usklikom "“Izjeda me revnost za Dom tvoj” (Ps 69,10) učenici su pojasnili sebi ovaj Isusov postupak: imao je pravo i dužnost pokazati pravi smisao štovanja Boga. U Ivanovu evanđelju znak očišćenja hrama paralelan je znaku na svadbi u Kani. Kao što je u Kani obilnim vinom za mladence i goste najavio novu objavu koja će nadomjestiti staru, tako je u Jeruzalemu najavio novi hram s liturgijom u koju će se uključivati pripadnici poganskih naroda te neće više morati dolaziti u geografski Jeruzalem radi obavljanja istinskog bogoslužja. Za Isusa bogoštovlje je ispravno ako dolazi iz srca, a nije sam vanjsko obavljanje obreda. U analognom smislu mogli bismo kazati da u hramskom dvorištu našeg života postoje mnogi mjenjači i prodavači koji srozavaju ili iskrivljuju našu religioznost. To mogu biti predrasude, sebičnost, bolesne ambicije, odanost javnim i tajnim porocima. Te mane nas sputavaju i srozavaju unutarnju čistoću naše religioznosti koja bi trebala biti odraz našeg savezničkog odnosa prema Bogu.
Ovaj događaj evanđelja podsjeća nas da su naše crkve, molitve, obredi izraz savezničke odanosti Bogu, znakovi i sredstva novoga saveza sklopljenog po Kristovoj smrti i uskrsnuću. Mi tjelesne osobe postajemo po krštenju hram Božji. Naša korizmena pokora (molitva, post, milostinja) su konkretni načini ulaženja u otajstvo Krista raspetog i uskrsnulog. Poput Krista, i mi postajemo živi znakovi Božje ljubavi i vjernosti. Zato smo pozvani umirati svojoj sebičnosti kako bismo proživljavali i odražavali savezničku ljubav Božju.
Pitanja za tihu šutnju: 1. Je li moje sudjelovanje na Misi i drugim pobožnostima izraz moga savezničkog odnosa s Bogom? 2. Kako mogu – poput Isusa - svoj osobni bijes usmjeravati na nešto pozitivno?
MOLITVA VJERNIKA NA TREĆU NEDJELJU KORIZME U GODINI B
Svećenik:
Bog nas je stvorio kao tjelesne i duhovne osobe te traži da ga častimo svim svojim bićem. Iznesimo mu sada svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu koja je “prebivalište Božje u Duhu” (Ef 2,22): da svima ljudima svjedoči Božju prisutnost, ljubav i milosrđe, molimo te…
- Za zajednicu naroda i država: da Božje zapovijedi unesu u svoja srca i ugrade u svoje zakone radi pravednog mira i zajedničkog dobra, molimo te…
- Za one koji državne zakone i vjerske odredbe koriste samo za vlastitu korist: da se istinski obrate Bogu i bližnjima, molimo te…
- Za bolesnike, stare i usamljene u našim obiteljima i župama: da ih ukućani i zdravstveni djelatnici ne ostavljaju same u njihovoj patnji, molimo te…
- Za na nas ovdje sabrane: da nam korizmena molitva, post i djela milosrđa budu odraz iskrene pobožnosti, molimo te…
- Za naše pokojne rođake i sve župljane: da im udijeliš mirnu i sretnu vječnost u svojoj prisutnosti, molimo te….
Svećenik:
Zahvaljujemo Ti, Svemogući Bože što si nas po krštenju i vjeri učinio svojim prebivalištem u Duhu Svetomu. Daj da naše molitve i drugi vjerski čini budu izraz naše odanosti Tebi. Jer Ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
