Svetkovina uzašašća Gospodinova u godini B

ISUS ZAVRŠAVA, UČENICI POČINJU

Za prvo čitanje u sve tri liturgijske godine imamo Lukin izvještaj o uzašašću Isusovu na početku Djela apostolskih, s predgovorom njegovoj “drugoj knjizi” posvećenoj Teofilu i nalogom apostolima da počnu poslanje svjedočenja “u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, i sve do na kraj zemlje”, nakon što prime snagu Duha Svetoga. Za drugo čitanje postoje tri ponuđene mogućnosti. Evanđelje svake od triju liturgijskih godina donosi misijski nalog uskrsnulog Krista, ali u godini A to je prema Mateju (28,16-20), u godini B prema Marku (16,15-20), dok je u godini C prema Luki (24,46-53). U zbornoj molitvi zaređeni predsjedatelj moli da Bog obdari sabranu zajednicu radošću i zahvalnošću zato što je “Kristovo uzašašće i naše uzdignuće, jer smo u nadi svi pozvani u slavu, kamo je pred nama ušao Krist, naša Glava”. Uzašašćem Isusovo poslanje završava a poslanje Crkve počinje.

Prvo čitanje (Dj 1,1-11)

Luku ne smeta što je pri završetku “prve knjige” (današnje evanđelje) prikazao kako Isus uzlazi već na dan Uskrsa, da na početku “druge knjige” prikaže isti događaj sa stajališta poslanja Isusovih učenika. U starozavjetnom načinu razmišljanja vrijeme od 40 dana ili 40 godina je doba sazrijevanja i priprave, poput Izraelaca koji su 40 godina sazrijevali hodom kroz pustinju, Mojsija koji je 40 dana boravio na Gori saveza i Ilije koji se kroz 40 dana duhovno obnavljao također na svetoj gori prije povratka svom proročkom djelovanju. Isus pred uzašašće najavljuje učenicima da će ih Duh Sveti osnažiti za poslanje propovijedanja po cijelom svijetu, a anđeli potiču ondašnje i buduće Isusove sljedbenike na svjedočko djelovanje, jer će Krist ponovno doći. Time skreću njihovu pozornost na budućnost Crkve koja ima uporište u Isusovu pashalnom otajstvu. Kršćani svih generacija trebaju biti svjedoci Kristovi u povijesnom svijetu.

Drugo čitanje (Heb 9,24-28; 10,19-23)

Ovo je treća ponuđena mogućnost za današnje drugo čitanje. Tekst je uzet iz dva odlomka središnjeg dijela Poslanice Hebrejima te govori o trajnoj vrijednosti Kristove žrtve i njegovoj službi velikog svećenika nad kućom Božjom. Proslavljeni Krist doći će ponovo te se “ukazati onima koji ga očekuju sebi na spasenje”. Svojom žrtvom Krist je otvorio novi put spasenja u koji se uključujemo vjerom i krštenjem, a ono je ovdje slikovito nazvano očišćenje srca škropljenjem te pranje čistom vodom. Spomen na Kristovo uzašašće ovdje je izražen tvrdnjom da je Krist ušao u nebesko svetište po svojoj krvi, kroz zavjesu koja je njegovo tijelo. To je aluzija na obred pomirenja, kada je židovski veliki svećenik na Dan kajanja ulazio iza hramskog zastora te kovčeg saveza škropio krvlju žrtvenih životinja.

“Bi uzet na nebo i sjede zdesna Bogu” (Mk 16,15-20)

Za evanđelje Spasova u ovoj liturgijskoj godini imamo Markov izvještaj o ukazanju uskrsnulog Krista Jedanaestorici apostola. Matej je uskrsni nalog Gospodina zabilježio kao zapovijed da apostoli otpočnu činiti njegovim učenicima sve poganske narode (matheteusate panta ta ethne – Mt 28,19) te da ih krštavaju na ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Marko je isti nalog zabilježio kao poslanje da propovijedaju evanđelje svakom stvorenju te da krštavaju one koji uzvjeruju (Mk 16,15-16). Luka kao jedini Grk među četvoricom evanđelista zabilježio je taj nalog kao zadaću propovijedanja obraćenja i otpuštenja grijeha “po svim narodima, počevši od Jeruzalema”. Prema Ivanu, Isus se na Uskrs uvečer ukazuje Jedanaestorici, udahnjuje im Duha Svetoga te ih šalje da nastavljaju njegovo poslanje dijeleći oproštenje grijeha (Iv 20,19-23).

U današnjem evanđelju uskrsnuli Krist šalje apostole da propovijedaju evanđelje svemu stvorenju te krštavaju one koji uzvjeruju. Podsjetimo se da drugo kanonsko evanđelje počinje najavom: “Početak evanđelja Isusa Krista, Sina Božjega” (Mk 1,1). To je naslov knjige te najava Isusovih djela i riječi koje kani prikazivati. On piše knjigu da povijesni čitatelji (krštenici Rima) upoznaju Isusa Krista kao Sina Božjega i paradoksalnog Mesiju koji je podnio smrt na križu, ali ga je Bog uskrisio te on sada živi eshatonskim životom koji se tiče svih ljudi. To je Isus koji zove svoje sljedbenike da idu za njim služeći a ne tražeći da budu služeni (usp. Mk 10,41-45). Uskrsni mandat prema Marku trebamo povezivati i s Isusovom nastupnom propovijedi: “A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: ‘Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!” 1,14-15). Time je Isus najavio da se on otvorio potpuno za Božje kraljevstvo i zove ljude da mu se u tome pridruže. Po onome što on kani činiti i govoriti nastupa Božja vladavina, ali je za to potrebno obraćenje, preslaganje uma i srca, otvaranje za nešto novo što s Isusom postaje dostupno.

Osim na ova spomenuta četiri mjesta, riječ “evanđelje” dolazi kod Marka na još četiri mjesta. Tako Isus obećava spasenje onima koji svoj život izgube radi njega i evanđelja (8,35). Tu se on poistovjećuje s evanđeljem, jer onim što čini i govori želi biti znak i sredstvo radosne vijesti da Bog spašava. Onima koji radi njega i evanđelja ostave svjetovno zanimanje i obitelj obećava novu duhovnu zajednicu braće i sestara na zemlji te život vječni u budućnosti (10,29). U govoru o svršetku svijeta najavljuje da povijesne katastrofe nisu znak neposrednog svršetka, jer prije toga evanđelje treba biti propovijedano svima poganskim narodima (13,10). Na oproštajnoj gozbi pri završetku mesijanskog djelovanja, u kući Šimuna Gubavca, jedna je žena skupocjenom pomašću poškropila Isusa po glavi a neki od sustolnika prigovarali su da je to nepotrebno trošenje novca. Isus ju je obranio te najavio da će njezino djelo biti naviještano svuda gdje njegovi učenici budu propovijedali evanđelje (14,9). Ovo znači da je evanđelje Isusovo spasotvorno djelovanje i naučavanje, ono što Isus čini i govori. Prema Marku, učenici trebaju nastaviti Isusovo poslanje u svijetu tako što će evanđelje propovijedati svim ljudima. Trebat će izaći iz Isusove domovine, naučiti grčki kao jezik koji razumiju većina ljudi prostrane rimske carevine te na tom jeziku zorno pokazivati kako evanđelje nije carev rođendan ili pobjeda carske vojske nego smrt i uskrsnuće Isusovo u prilog svim ljudima.

One koji uzvjeruju, apostoli i drugi misionari trebaju krstiti. Iz drugih tekstova Novoga zavjeta znademo da je krštenje životno pridruženje Kristu raspetom i uskrsnulom te zajednici krštenika. Isus najavljuje čudesne znakove koji će pratiti propovjednike, a evanđelist zaključuje da su oni zaista “propovijedali posvuda” te da ih je Gospodin štitio u njihovu naviještanju. Zato je uzašašće završetak Isusova poslanja i početak djelovanja Crkve.

Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesmo li svjesni da je Kristovo uzašašće odlazak k Ocu, ali i prijelaz na nov način prisutnosti među vjernicima? 2. Osposobljava li me vjera u spasenje, dostupno po Kristu, za vjerničku radost u hodu kroz život?

MOLITVA VJERNIKA NA UZAŠAŠĆE U GODINI B

Svećenik: