ISUS NAS ČINI SVOJIM PRIJATELJIMA I OMOGUĆUJE DA PRAVO LJUBIMO
Za današnje evanđelje imamo nastavak Isusova govora o trsu i lozama. Isus izražava zahvalnost Ocu koji ga ljubi i u trenutku kad on polazi u nasilnu smrt. On svoju ljubav proteže na učenike, uzdižući ih na dostojanstvo osobnih prijatelja i tražeći da ljube jedni druge. Ova nas liturgija podsjeća da možemo ispravno ljubiti zato što smo nakalamljeni na raspetog i uskrišenog Krista koji je savršeni odraz Božje ljubavi.
Prvo čitanje (Dj 10,25-26.34-35.44-48)
Ovo je skraćeni prikaz Petrova pohoda domu rimskog časnika Kornelija u Palestini te njegova govora članovima Rimljaninove obitelji. Samom Petru ovaj susret je objava, zato što ulazi k poganima i počinje shvaćati da Bog zove na spasenje u Kristu i strance poštujući njihovu kulturu (svi su jeli “nečista” jela a muškarci nisu bili obrezani). Ovo je pomak naprijed u prvoj Crkvi koja je do tada primala samo obraćene Židove. Petar obrazlaže da je Isusov pokret univerzalan i da su svi članovi jednaki. Kornelije sa svojim ukućanima predstavlja početak misijskog djelovanja među poganima. Univerzalno obilježje Isusova spasenjskog djelovanja za Crkvu postaje norma.
Drugo čitanje (1 Iv 4,7-10)
Nasuprot secesionistima koji su tvrdili da imaju posebno znanje o Bogu te nijekali utjelovljenje Sina Božjega, sv. Ivan uči da ljudi mogu poznavati Boga kao ljubav samo zbog činjenice utjelovljenja. Bog jest ljubav i s njime možemo doći u dodir po osobi i zbilji njegova utjelovljenog Sina Isusa Krista. Prava ljubav iz Boga izvire, jer je Bog u svojoj biti sama ljubav. Oni koji teže za znanjem o Bogu trebaju biti od Boga rođeni. Biti od Boga rođen znači priznavati da nas Bog ljubi i prihvaćati trajnu odgovornost ponašanja u skladu s ljubavlju Božjom prema nama. Samo oni koji ljube Boga i bližnje mogu s pravom tvrditi da poznaju Boga.
Isusova ljubav preobražava nas (Iv 15,9-17)
Dok razmatramo današnje evanđelje, trebamo imati na umu da je ono nastavak Isus-ove metafore o trsu i lozama. U kontekstu dugačkog Isusova oproštajnog govora ovdje su apostolima i budućim vjernicima objašnjene povlastice i odgovornosti vjernika-loza koje su nakalamljene na Isusa-trs. Kršćanska ljubav nije nešto što činimo sami od sebe. Sposobni smo ispravno ljubiti zbog Krista na kojega smo ucijepljeni i života koji nam on dariva. Osnovno je što od Boga po Kristu dolazi inicijativa. Kršćanska ljubav je ispunjenje našeg traganja za bliskošću i pripadnošću koje je Krist otpočeo i dovršio.
Ključne izreke ovoga evanđelja su: “Ostanite u mojoj ljubavi; vi ste prijatelji moji; ovo vam zapovijedam!” Uočimo i ovdje naglasak na motivu “ostajanja” (četiri puta). Ovoga puta, međutim, način na koji učenici “ostaju” je jedinstvo u Kristu po ljubavi (devet puta). Da ne bi bilo krivog shvaćanja ljubavi, Isus izjednačuje ostajanje u njegovoj ljubavi s vršenjem njegovih zapovijedi. Organska bliskost trsa i loza sada je pomaknuta u metafori o bliskosti u prijateljstvu. U ono doba Židovi i pogani bili su dva svijeta koji su se međusobno isključivali. Međutim, Kristova ljubav nadilazi takve podjele privlačeći osobe različitih naroda i kultura u radost prijateljstva s njime. Ljubav ne samo donosi zajedništvo s Bogom nego i preobražava one koji su ljubljeni te zaduženi da ljube. Plod te preobrazbe jest vjernička radost. Za primjer ljubavi na kakvu zove svoje sljedbenike, Isus navodi darivanje samoga sebe u smrti za život svijeta: “Veće ljubavi od ove nitko nema: da tko život svoj položi za prijatelje!” On to govori uoči svoje nasilne smrti koju prihvaća iz ljubavi prema Bogu i ljudima kojima je iscjeljivanjem i propovijedanjem svjedočio Božju bliskost. Iz njegove sebedarne ljubavi nastala je skupina koju on zauvijek naziva svojim prijateljima. Suprotno od židovske misli o izabranom narodu i gnostičkog ideala o eliti prosvijetljenih, među Isusove prijatelje mogu se priključiti svi koji u njega vjeruju. U SZ Abraham je nazvan “Božjim prijateljem” (Iz 41,8) a s Mojsijem je razgovarao Bog kao što razgovaraju prijatelji (Izl 33,11). Čineći svoje sljedbenike prijateljima najprije svojima onda Božjim, Isus postupa kao mudrost Božja u SZ: “Ona prelazi od naraštaja od naraštaja u duše svetih i čini od njih Božje prijatelje” (Mudr 7,27). Isus će, kasnije u Ivanovu evanđelju, svojim sljedbenicima dodijeliti i naziv “braće” što uključuje i “sestre”, jer u grčkom samo jedno slovo je drugačije od iste imenice (adelfoi – braća, adelfai – sestre –20,17). Vidimo napredovanje u intimnoj povezanosti: od “slugu” (13,13-16) preko “prijatelja” (15,14-15) do “braće” (21,17). To se odvija u korak s očitovanjem Očeve ljubavi u osobi Sina.
Poruka današnjeg evanđelja postala je moralna i duhovna podrška progonjenim kršćanima u vrijeme Domicijana (81-96), kada je pisano Ivanovo evanđelje. Poučeni Ivanovim uvidom u vrijednost sebedarne ljubavi, kršćanski su mučenici mogli gledati svoje osobne patnje kao “polaganje života” iz ljubavi prema Isusu i vjerničkoj zajednici. Jačalo ih je pri tome znanje da ih patnje pa ni smrt neće odvojiti od trsa koji je izvor njihove vjere i života. Naprotiv, mogli su svoje patnje vjernički promatrati kao “obrezivanje loza” da budu plodnije.
Nazivajući svoje sljedbenike svih vremena prijateljima, Isus naglašava osobni odnos s sa svakim pojedinačno i sa svima zajedno. On može biti božanski prijatelj svakoga a da ga nitko ne “zarobi” samo za sebe. Prijatelji nemaju tajna: “Priopćih vam sve što sam čuo od Oca svojega”. Prijatelji dijele iste vrijednosti, jer što je važno jednome važno je i drugome: “Čuvajte moje zapovijedi”. Prijatelji se žrtvuju jedan za drugoga: “… da tko život svoj položi za svoje prijatelje!” Isus je savršeni odraz Božje ljubavi i zato nas može činiti Božjim prijateljima te nam omogućavati da pravo ljubimo.
Krist preobražava odnos stvorenja sa Stvoriteljem. Bog nije daleki, suzdržani, nezainteresirani arhitekt svemira; Bog nije okrutni nadziratelj, on nije ni bezosjećajni sudac koji jedva čeka da kazni zlobnike. Bog je kreativna, pomirljiva i pomiriteljska ljubav. A Isus je savršeni odraz te ljubavi. Sve što je Bog učinio kod prvog stvaranja prema Postanku i kod drugog stvaranja o uskrsnuću Kristovu, učinio je iz beskonačne i nedokučive ljubavi. U svojoj ljubavi zove nas da ne živimo u strahu od njega nego da njegovu ponudu prihvaćamo kao prijateljstvo. Ne tako da bismo se sami sebi gadili zbog naše nedostojnosti nego da se zahvalno radujemo nad onim što je Bog za nas učinio i neprestano čini. Neka nas ljubav Isusova prema svakome od nas osobno preobražava u djelatne ljubitelje ljudske braće i sestara.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Što mi znače ljudska prijateljstva a što prijateljstvo s Bogom? 2. Kako se ljubav Kristova razlikuje od medijskog reklamiranja ljubavi?
MOLITVA VJERNIKA NA ŠESTU USKRSNU NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Isus govori svojim učenicima: štogod zamolimo u njegovo ime, Otac će nam dati. Ohrabreni njegovim obećanjem, zamolimo zajedno.
Čitač:
- Da se uskrsni život Crkve odražava u vjerničkoj ljubavi i radosti, molimo te…
- Da čelnici naroda i država istinski ljube svoj narod te donose plodove pravde i mira za sve, molimo te…
- Da oni koji su isključeni iz ljudskog zajedništva zbog rase, narodnosti, spola ili ekonomskog stanja budu uključeni u zajednicu prijatelja, molimo te…
- Da razdvojeni kršćani drže Kristove zapovijedi te ostanu u ljubavi Kristovoj kako bi bili bliži jedni drugima, molimo te…
- Da utjeha vjere i ljubav bližnjih krijepi bolesnike u njihovim patnjama, molimo te…
- Da pokojnici s kojima smo živjeli u istoj obitelji i župi zadobiju vječni mir u kraljevstvu Božjem, molimo te..
Svećenik:
Oče ljubavi, ti si poslao svoga Sina među nas da bude očitovanje tvoje ljubavi i da nam svima postane prijatelj. Usliši ove prošnje svojih sinova i kćeri i vodi nas putem koji ide u život vječni. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
