VRIJEME PRODUBLJIVANJA SAVEZNIČKOG ODNOSA S BOGOM
Korizmu smo počeli u srijedu, na Pepelnicu, evanđeljem kojim Crkva stoljećima podsjeća na smisao ovog posvećenog vremena. Krštenike i one koji se na krštenje intenzivno spremaju zove Crkva s Kristom Gospodinom na milostinju, molitvu i post (Mt 6,1-6.16-18). Time smo ušli u korizmu kao vrijeme preslaganja odnosa prema bližnjima u nevolji, prema Bogu i prema samima sebi. U Markovoj godini na prvu nedjelju korizme imamo za evanđelje kratki izvještaj o Isusovoj kušnji u pustinji te o njegovoj nastupnoj propovijedi. Time Isus produbljuje svoj odnos prema Bogu savezniku te na to zove i nas.
Prvo čitanje (Post 9,8-15)
Ovo je izvještaj o Božjem savezu s Noom nakon općeg potopa te po njemu sa svim čovječanstvom, mimo Abrahama i obećanog naroda. U svom milosrđu i snazi Bog kao da iznova stvara prirodu i ljude obećavajući da više neće biti katastrofa koje bi uništile svu prirodu i ljude, a za znak toga saveza postavlja dugu. Sam sveti pisac i ondašnji ljudi nisu znali objasniti da je duga prirodna pojava kada sunčane zrake nakon kiše probijaju kroz oblak pun kišnih kapljica i pri tom stvaraju veličanstven spektar boja. U toj divnoj pojavi čitali su znak Božje vjernosti i providnosti. Danas bi duga trebala biti poticaj svim ljudima na čuvanje prirodnog okoliša. Ovo čitanje u korizmenoj liturgiji poziv je na odgovornost krštenika za prirodu i ljude u njoj.
Drugo čitanje (1 Pt 3,18-22)
Ovo je himan prvih kršćana o Kristovoj pobjedi nad grijehom i Sotonom te o uključivanju krštenika u plodove te pobjede po osobnoj vjeri i krštenju na Isusa. Ušavši po uskrsnuću u eshatonsko stanje proslavljenosti, Krist je sjeo o desnu Očevu. Prvi kršćani doživljavali su Noinu lađu kao najavu krštenja po kojem se vjernici pridružuju Kristu, pobjedniku nad grijehom i smrću. Korizma je vrijeme neposredne priprave na krštenje odraslih a kod onih koji su kršteni kao djeca to je priprava na obnovu krsnih obećanja u liturgiji uskrsne noći.
Isus se sučeljava sa zlom podlažući se potpuno Bogu (Mk 1,12-15)
Od starine Crkva na prvu nedjelju korizme za evanđelje stavlja Isusovu kušnju pred početak mesijanskog djelovanja. U ovoj liturgijskoj godini imamo Markov kratki izvještaj o tome te odmah i Isusovu nastupnu propovijed koja je tumačenje prizora kušnje.
Radi liturgijskog ozračja evanđelje počinje uobičajenim načinom: “U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju” (r. 12). U Novom zavjetu stoji: “I odmah ga Duh nagna u pustinju!” Izrazom “odmah” ovaj prizor povezan je s prethodnim, a to je Isusovo krštenje na Jordanu kada je glas iz neba Isusu rekao: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U Tebi mi sva milina!” (r. 11). Bila je to poruka da počne mesijansko djelovanje te da bude skroviti Mesija, poput Sluge Patnika u Knjizi Izaijinoj. Marko kaže da Duh nagna Isusa u pusti nju i pri tome upotrebljava isti grčki glagol kojim će prikazivati Isusovo izgonjenje đavla iz ospjednutih. Da bi kasnije mogao snagom Duha Božjega izgoniti đavle, on poslušno odlazi na poticaj Duha u pustinju, kako bi proživio i prihvatio svoju ovisnost o Bogu, kakvu su proživljavali i prihvaćali Izraelci u vrijeme od 40 godina hoda kroz pustinju na putu iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju. Pustinja je uz to prema ondašnjem shvaćanju Židova mjesto gdje borave zle sile, demoni. Isus se sučeljava sa zlim silama u prirodi i svijetu te time postaje novi Adam koji je do svoga grijeha boravio za zvijerima i nisu mu škodile. Isus je za Marka i novi Mojsije oko kojega će se okupiti novi Izrael jer će kasnije po svojim djelima i riječima uprisutnjivati kraljevstvo Božje. Isusov meditativni i isposnički boravak u pustinji je najava borbe silama zla te uvod u kasnije izgonjenje đavla iz opsjednutih, u druga iscjeljenja i moćno propovijedanje, a sve će završiti smrću na križu i uskrsnućem. Isus se sučeljava sa zlom i pobjeđuje ga poniznom poslušnošću Bogu.
Izraelci su u vrijeme boravka u pustinji doživjeli čudesnu zaštitu Božju i sklopili savez s Bogom. Isus u pustinji proživljava kušnju svoga naroda. Naš prijevod izvrsno je preveo Markov odgovarajući grčki izraz sa “gdje ga je iskušavao Sotona”. Iako ista riječ može značiti “napastovati, mamiti na zlo” ovdje ona znači sučeljavanje s Protivnikom (Satan u hebrejskom znači najprije protivnik na sudu, a onda sotona). Kušnjom Isus proživljava odgovorno odabiranje, zdravo služenje slobodom koju Bog dariva pojedincu i zajednici. To je više nego osobni test, jer u Isusu i po Isusu počinje kraljevstvo Božje i konačni poraz zla. U Markovu prikazu ovog događaja nema triju kušnja u kojima se sotona vješto služi citatima iz Svetog pisma ni triju Isusovih odgovora pomoću citata drugih mjesta iz istog Pisma. Isus, prema Marku, pobjeđuje Zloga u njegovu carstvu pred početak svoga mesijanskog djelovanja.
U Judejskog pustinji Isusova vremena bilo je leoparda, medvjeda, divljih svinja i šakala. Marko jedini u ovom prizoru kaže: “Bijaše sa zvijerima”. Te zvijeri ne ugrožavaju Isusa i njihova nazočnost u Markovoj teologiji znači početak mesijanskog razdoblja mira kakvo su najavljivali proroci (Iz 11,6; Hoš 2,11; 11,6). S Isusom koji se suprotstavlja Zlome podlažući se Bogu nastupa sklad u poremećenu prirodu i među ljude. Služenje anđela je odraz starozavjetnog uvjerenja da Bog štiti pravednika od zvijeri i drugih opasnosti (Ps 91,11-13). Za “anđeli mu služahu” Mrko upotrebljava izraz koji znači “dvoriti kod stola, poslužiti hranom”. To znači da je i Marko znao za tradiciju o Isusovu postu u pustinji, ali ju je prešutio kako bi više naglasio početak Isusove pobjede nad zlom.
Sažetak Isusove nastupne propovijedi ujedno je srž svega Isusova djelovanja: “Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju” (r. 15). Nastup kraljevstva Božjega po Isusu traži unutarnje preslaganje životnih vrednota i vanjsko preslaganje ponašanja, traži akciju. U slučaju Isusa kao i u slučaju svakog čovjeka kušnje prolaze a posljedice odabira ostaju. Korizma je vrijeme duhovnog preslaganja, povratka Bogu, bližnjima i samome sebi. Pravo obraćenje je potpuno izručenje Bogu, a to uključuje osobnu i zajedničku vjeru. U korizmi se intenzivno spremaju za krštenje odrasli kandidati koji su već odabrani a sva ih zajednica prati molitvom, pokorom i milostinjom. Zato je korizma svima vrijeme produbljivanja saveza s Bogom i obnavljanja istinskog ljudskog i vjerničkog identiteta. To je dioništvo na Isusovu suprotstavljanju zlu dubljim podlaganjem Bogu.
Pitanja za tihu šutnju: 1. Duga je znak Božjeg reda u prirodi a kraljevstvo Božje znak da zlo nema posljednju riječ – vjerujem li to? 2. Klasična djela korizmene pobožnosti su molitva, post i milostinja – što od toga ja mogu učiniti ove korizme?
MOLITVA VJERNIKA NA PRVU NEDJELJU KORIZME U GODINI B
Svećenik:
Na početku ove korizme sabrali smo se u vjeri i nadi, tražeći od Boga snagu za suprotstavljanje silama zla i za poniznu podložnost njemu po uzoru na Isusa, njegova Sina i našeg Gospodina. Sada uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu u našem narodu i u svim narodima svijeta: da navješćuje kraljevstvo Božje i sve ljude zove na obraćenje, molimo te…
- Za našu župu i sve župne zajednice naše biskupije: da pod vodstvom našeg biskupa i svećenika rastemo u poznavanju Kristova otajstva i napredujemo u solidarnosti prema svima koji trpe, molimo te…
- Za državne čelnike i društvene djelatnike koji se zalažu za smanjenje nasilja i siromaštva u svijetu te za očuvanje okoliša: da ih ojačaš u njihovim plemenitim naporima, molimo te..
- Za sve koji se kao odrasli ove korizme spremaju na krštenje: da ih župske zajednice prate na njihovu putu, molimo te …
- Za sve koji nose križ neizlječive bolesti: da svoju patnju pridruže muci Kristovoj na dobro Crkve i svega čovječanstva, molimo te…
- Za naše pokojne rođake, dobrotvore i prijatelje: da im udijeliš mir i vječni pokoj, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, Isusu koji se u pustinji suprotstavljao Sotoni i zlu poslao si svoje anđele upomoć. Na početku ove korizme poručuješ i nama da je borba protiv zla u nama samima i svijetu oko nas moguća. Pošalji nam svoje anđele da nas prate na našem korizmenom putu molitve, posta i milostinje kako bismo bili bliži Tebi i jedni drugima. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
