USKRSNULI KRIST POVEZUJE NAS S BOGOM I JEDNE S DRUGIMA
U današnjem evanđelju Isus se služi metaforom o trsu i lozama da označi kako će svoje sljedbenike povezivati s Bogom i jedne s drugima nakon svoje smrti i uskrsnuća. Ovom slikom uskrsnuli Krist uviđa i zadovoljava našu zakonitu potrebu za blizinom i intimnošću. Ovo nas evanđelje otvara za činjenicu da udio na uskrsnuću slijedi iz učeničkog opredjeljenja za Isusa. Kakvi god bili zahtjevi učeništva oni su prihvatljivi radi divnog dara intimnosti s Bogom i međusobno. Po uvjerenju nas kršćana istinska i zakonita želja za intimnošću ispunja se po Kristu.
Prvo čitanje (Dj 9,26-31)
Ovo je završni dio zgode u Djelima apostolskim u kojoj Luka prikazuje kako je Savao progonitelj postao Pavao kršćanin i misionar pogana. Barnaba je kod apostola i jeruzalemskih kršćana otklonio nepovjerenje prema obraćeniku Pavlu tako da se Pavao mogao slobodno kretati među jeruzalemskim kršćanima. Apostoli su primili obraćenika Pavla u crkveno zajedništvo, zapazili njegove velike sposobnosti i predložili mu da se na neko vrijeme skloni u svoj rodni grad čekajući dobru priliku da počne propovijedati poganima.
Drugo čitanje (1 Iv 3,18-24)
Ovaj odlomak Prve Ivanove aludira na grupu kršćana koji su napustili zajednicu zbog neslaganja s vjerom Crkve da je Isus Krist i Sin Božji. Ovim krivovjercima sveti pisac također predbacuje da krše zapovijedi, osobito ljubav prema bližnjemu i tako im vjera ostaje samo teoretska. Cjelovita vjera u Isusa koji je Krist i utjelovljeni Sin Božji traži ljubav prema bližnjemu. Ona čini da budemo “od istine” i da nam Bog čisti vjerničku savjest. Ona omogućuje da Duh uskrsnulog Krista prebiva u zajednici vjernika i svakom kršteniku. U ovom odlomku riječ “srce” je sinonim za “savjest” kao unutarnju jezgru i središte ljudske osobe.
Metafora o trsu i lozama (Iv 15,1-8)
Današnje evanđelje je dio dugačkog Isusova oproštajnog govora na zadnjoj večeri kako ga je zabilježio četvrti evanđelist. Ovaj odlomak pretpostavlja događaj Isusova pranja nogu učenicima kada je nastupio kao njihov sluga i naznačio da njegova žrtvena smrt pere ljudima grijehe. Za puno razumijevanje ove metafore valja imati na umu da je u SZ cijeli izraelski narod nazvan vinogradom koji je Bog zasadio (Ps 80,9-17), ali i vinogradom koji se izrodio (Iz 5,1-7 i dr). Proroci su uspoređivali nevjeru s nerodnim vinogradom (Iz 22,2-6; Jer 12,10-12 i dr).Oslanjajući se na ovu starozav-jetnu podlogu kod svojih povijesnih učenika, Isus upotrebljava jedan mašal (slika, zagonetka, alegorija) da potakne apostole i nas danas na razmišljanje.
Vinove loze poznate su po hrapavosti, snazi i izdržljivosti. Poduprte drvenim kolcima, obrezane loze izgledaju krajnje okljaštrene, ali će kroz nekoliko tjedana njihova zelena krošnja iznjedriti slatke i sočne grozdove. Kad se grožđe obere, krug će početi iznova, od prividne smrti do obilnog života. Isusovim povijesnim i današnjim sljedbenicima metafora o trsu i lozama dočarava dublju zbilju: Isus čini svoje učenike dionicima svoga uskrsnulog života. U ovoj metafori Isus je trs, njegov Otac je vinogradar a učenici su loze koje treba obrezivati. Neplodne loze koje vinogradar odsijeca bili bi oni koji odabiru šturu nevjeru mjesto plodne vjere. Odrezana loza koja se baca u oganj mogao je u prvotnom kontekstu biti izdajica Juda. U proširenom i primijenjenom kontekstu ova metafora znači da uskrsnuli Krist povezuje svoje vjernike trajno i istinski najprije s Bogom a onda jedne s drugima. Nakon što su Rimljani razorili jeruzalemski hram zbog židovskog ustanka god. 70., teolozi farizjeske sljedbe osnovali su u Jamniji akademiju za očuvanje židovstva od totalne propasti i tom su zgodom odlučili koje knjige spadaju u Sveto pismo. Oni su svoju zajednicu nazvali “vinogradom”. U vrijeme konačnog zapisivanja četvrtog evanđelja postalo je jasno da većina Židova ne prihvaćaju Isusa za Krista i zato je Ivan zajedno s ostalim kršćanima naglašavao da je Isus pravi čokot ili trs. On je svojom osobom nadomjestio starozavjetni hram i bogoštovlje, on je kršćanska Pasha i u njemu se svi ljudi mogu klanjati Bogu u duhu i istini, bez obzira gdje žive. Prema kršćanskom uvjerenju duhovna plodnost i produktivnost ovisi od vjerničke ucijepljenosti na Isusa i od vjernosti Isusu.
Za Ivana slika o trsu i lozama ima također euharistijski prizvuk. Kako se ova metafora nalazi u okviru zadnje večere, ona osvjetljava povezanost s Kristom koju vjernicima osigurava euharistija. Povezanost između trsa i loza je euharistijsko zajedništvo vjernika sabranih oko Krista prisutnog među njima. Odrezane loze bili bi oni koji su dobacili Krista te istupili iz crkvenog i euharistijskog zajedništva. Međutim, i plodne loze bivaju “čišćene da donesu više roda” (r. 2). Ovo bi se moglo odnositi na prizor pranja nogu učenicima kada ih je Gospodin proglasio čistima (13,10). Ostanu li povezani s njime po vjeri i služenju, učenici će biti čišćeni njegovom riječju, svjetlom i ljubavlju (r. 3) te njegovim “časom” (= muka, smrt i uskrsnuće) koji je stupio na snagu (12,23). Tim “časom” čisti se sve čovječanstvo od grijeha i smrti te postaje duhovno plodno snagom nakalamljenosti na pravi trs. Progonstvo koje su u Ivanovo doba podnosili Isusovi učenici zbog povezanosti s Kristom-trsom bilo je također način duhovnog čišćenja.
U današnjem evanđelju središnju ulogu ima glagol “ostati” (menein) koji ovdje dolazi osam puta. Njime je izražena ovisnost o životu koji teče iz trsa u loze. Obilje života pokazuje se kada loze “donose rod” (pet puta). Nije dovoljno da je loza jednom bila spojena s trsom, a ta povezanost može također slabiti, visjeti o koncu te biti prekinuta. Životnost loza mjeri se po kvaliteti povezanosti s čokotom koja treba “ostati”. Ovom slikom izražena je životna i organska povezanost učenika s Učiteljem, povezanost koja je živa i plodna. Stoga vjera nije samo teoretski pristanak uma, nego živa povezanost koja prelazi u akciju služenja bližnjima iz ljubavi. Ovo “ostajanje” u Kristu ima dva smjera. S jedne strane ono od vjernika traži više nego teoretski pristanak uma – vršenje zapovijedi. S druge pak strane, mi nismo pripušteni sami sebi u ovom propinjaju, jer nam božanski vinogradar neprestano daje Sina koji je čokot te nas hrani i podržava. U Kristu smo kvalitetno povezano s Bogom i jedni s drugima. Ne prihvatimo li evanđelje koje obuhvaća nesebičnost, aktivno milosrđe i opraštanje, naše ispovijedanje vjere nema puno smisla. Uskrsnuli nas zove na zajedništvo: ostanimo povezani s njime da bismo bili kvalitetno povezani jedni s drugima.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Pročišćavam li živom vjeru svoju potrebu za blizinom i intimnošću? 2. Prihvaćam li životne teškoće kao Božje čišćenje mene-loze na Kristu-trsu?
MOLITVA VJERNIKA NA PETU USKRSNU NEDJELJU GODINI B
Svećenik:
Zahvalni što nas Krist Gospodin povezuje s Bogom i jedne s drugima, uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu u našoj biskupiji, našem narodu i svuda po svijetu: da ostane u Kristu produbljujući svoju vjeru i ljubav prema uskrsnulom Gospodinu, molimo te…
- Za različite narode današnjeg svijeta: da ostanu u Bogu uređujući zajednički život u skladu s njegovim zapovijedima, molimo te…
- Za sve koji su odrezani od Boga nevjerom i ljudskim porocima: da se vrate Bogu kao izvoru pravog života i duhovne hrane, molimo te…
- Za ovogodišnje krizmanike u našoj biskupiji i hrvatskom narodu: da slave Boga odgovornim življenjem i djelovanjem, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i sve vjerne mrtve: da ih uvedeš u život vječni po Kristu uskrsnulom, molimo te…
Svećenik:
Nebeski Oče, ti si božanski vinogradar koji nam po Kristu-trsu darivaš zajedništvo sa sobom te pročišćavaš naše ljudske i vjerničke veze. Daj da ostanemo povezani s Kristom-trsom u svim događajima osobnog i zajedničkog življenja. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
