“ZAISTA OVAJ ČOVJEK BIJAŠE SIN BOŽJI”
Nedjeljom muke ulazimo u sveti tjedan, sa Svetim trodnevljem kao vrhuncem liturgijske godine. U ovom tjednu Crkva spominje i slavi muku, smrt i uskrsnuće Kristovo kao eshatološke događaje koji su središte povijesti spasenja. Na Veliki četvrtak slavimo spomen ustanove Euharistije a u uskrsnoj noći nove kandidate krštenjem pridružujemo Kristu i Crkvi. Svake godine danas na početku mise obavljamo procesiju kojom spominjemo Isusovo mesijanski ulazak u Jeruzalem. Za tu zgodu imamo ove godine Markov izvještaj, a također za evanđelje čitamo Markovu povijest muke Isusove. Prema Marku, tko u Isusu pod križem prepozna Sina Božjega pravi je učenik raspetog i uskrsnulog Spasitelja.
Prvo čitanje (Iz 50,4-7)
Ovo je treća pjesma o Sluzi patniku iz Knjige Izaijine. On je najprije ponizni učenik Božji a onda učitelj Riječi Božje koji biva zlostavljan zbog svoga proročkog djelova-nja. Razjareni sunarodnjaci čupaju mu bradu, što je odraslom muškarcu strahovito poniženje. Udaraju ga po obrazu i pljuju po njemu. On zna da mu Bog pomaže te da će njegovu patnju obilno blagosloviti. Bez obzira tko je u povijesti židovskog naroda mogao biti ovaj Sluga Patnik, mi kršćani vjerujemo da je on slika Isusa, zlostavljanog Mesije. Zato je u današnju liturgiju za pripjev uzet usklik psalmiste patnika: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Isus će, prema Markovoj i Matejevoj povijesti muke, ovaj usklik ponoviti s križa i tako osmisliti patnje starozavjetnih pravednika.
Drugo čitanje (Fil 2,6-11)
Ovo je himan prvih kršćana o Kristu kao utjelovljenom Sinu Božjem koji je postao nemoćni čovjek te u protivštinama svoga mesijanskog poslanja ostao poslušan Bogu do smrti na križu. Zato ga je Bog proslavio uskrsnućem i davanjem novoga imena “Gospodin”. U tom imenu uključeno je jedinstveno dostojanstvo, sposobnost spasavanja te dioništvo na Božjoj slavi. Kristovu poniznost sveti Pavao stavlja za uzor svima kršćanima.
Muka Isusova po Marku (Mk 14,1-15,47)
Cjeloviti prikaz muke Isusove proteže se kroz dva Markova poglavlja. U prvom od njih Marko prikazuje oproštajnu večeru s Isusovim riječima nad kruhom i vinom, zatim Isusovu molitvu u Getsemanskom vrtu, uhićenje i suđenje pred Židovima te Petrovo nijekanje. Svećenik slavitelj može odabrati i kraći prikaz koji obuhvaća samo ono što je u poglavlju petnaestom: suđene pred Rimljanima, izrugivanje osuđenika, raspeće, izdahnuće, popratni znakovi i ukop. Ako se uloge podijele tako da dijelove koji spadaju na evanđelistu preuzme jedan čitač, Isusove riječi izgovara svećenik, Pilata i druge pojedince preuzme netko od čitača te svi prisutni vjernici ono što izgovara mnoštvo, može se uzeti sav tekst a da sudionicima ne bude predugačak.
Posvećujemo posebnu pažnju nekim dijelovima muke koje naglašava samo Marko, jer se tu vidi njegova teologija i vjera njegove povijesne zajednice (kršćani Rima, većinom obraćeni pogani).
Događaj pomazanja u Betaniji, u kući Šmuna Gubavca (14,1-11) Marko je više od ostalih evanđelista povezao sa skorom mukom Isusosvom te pokazao da je ljubav prema bližnjemu podređena ljubavi prema Bogu. Prigovor učenika na “raskoš” iskazan prilikom pomazanja nije opravdan, jer tko pravo ljubi Boga, očitovana u Isusu, moći će neumorno činiti djela milosrđa prema ljudima. U oproštajnoj večeri (14,12-31) Isus razlama pogaču i daje sudionicima a zatim traži da svi piju iz jedne bukare. Razlomljeni kruh i razliveno vino proročki ponazočuju njegovu smrt a on u njoj vidi novi savez između Boga i ljudi. U molitvi pred uhićenje (14,32-42) jedini Marko zadržao je Isusov aramejski izraz “Abba – Oče”. Iako se boji nasilne smrti, ovim Isus izriče puno povjerenja u Boga te u molitvi traži snagu da prihvati volju Očevu. Zgoda o radoznalom mladiću koji bježi u noć a vojnici zadržavaju samo njegov ogrtač vlastita je Marku. To je potpis povijesnog svjedoka. Nasuprot Isusu koji pred velikim svećenikom svjedoči da on jest Sin Blagoslovljenoga, Petar se odriče Učitelja ali odmah briznu u plač sjećajući se Isusove najave i kajući se za svoj kukavičluk (14,43-72).
Pred Pilata kao predstavnika rimske okupacione vlasti vjerski poglavari nisu mogli izaći sa strogo vjerskom optužbom protiv Isusa. Zato su ga tužili da se pravi kraljevskim Mesijom. “Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i dade da se razapne” (15,15). Ovim Marko pokazuje da je mogao znati za Pilatove zloporabe u službi zbog kojih su ga jeruzalemski poglavari mogli iznova tužiti caru i senatu. Dao se ucijeniti. Jedna nepravda povlači za sobom drugu, jedan grijeh vodi u drugi. Jedini Marko spominje da je Šimun Cirenac, koji se na dan Isusove smrti vraćao sa svoje njive, bio otac Aleksandrov i Rufov. Očito da su ova dva kasnija vjernika bili poznati zajednici kojoj je Marko povijesno namijenio svoju knjigu o Isusu. U prizoru ruganja pod križem Marko vidi potvrdu Isusova kraljevskog dostojanstva (usp. 14,62; 15,2.9.31-32). Isusov molitveni usklik s križa Marko donosi najprije na aramejskom a zatim na grčkom. Izvorno, to je molitva bolesnika koji na kraju psalma izriče svoje pouzdanje u Boga zato što on osmišljava njegovu nezaslu-ženu patnju.
Središte Markove povijesti muke je ispovijest rimskog satnika koji je bio zadužen za nadzor pri izvršenju smrtne kazne. On je kroz tri sata motrio i slušao. Prilikom Isusove smrti nastupilo je zamračenje sunca i razderao se hramski zastor. “A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: ‘Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!” (r. 39). Za Marka i njegovu zajednicu ovo nije praznovjerni usklik rimskog vojnika nego ispovijest vjere, početak zanimanja pogana za Isusov pokret i najava ulaska poganskih obraćenika u Crkvu. Tijekom mesijanskog djelovanja Isus je zabranjivao učenicima i nečistim dusima da govore tko je on (Mk 3,11; 5,7; 8,30; 9,9). Pod križem prestaje ta zabrana i počinje dužnost svjedočenja o Isusu Kristu, Sinu Božjem. Marko završava ukopom kod kojega su žene Galilejke, dvije Marije i Saloma, gledale gdje je ukopan. Time on pripravlja čitatelje i nas na otkriće praznog groba i ukazanje Uskrsnuloga.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. S kojim likom iz Markove povijesti muke se mogu najbolje poistovjetiti? 2. Znadem li s Petrom gorko zaplakati moleći oproštenje?
MOLITVA VJERNIKA NA NEDJELJU MUKE U GODINI B
Svećenik:
Cvjetnica u liturgiji počinje slavnim Isusovim ulaskom u Jeruzalemu a završava satnikovom ispoviješću pod križem. Svjesni da u svemu ovisimo od Boga, uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za svetu Crkvu Božju: da u ovom svetom tjednu iznova uđe u otajstvo Kristove smrti i s njime ustane na novi život, molimo te…
- Za papu, biskupe i svećenike Crkve: da s Petrom budu svjesni kako su u vršenju svoje službe ovisni od milosti Kristove, molimo te…
- Za žene u Crkvi i svijetu: da poput žena Galilejki iz križa Kristova dobivaju snagu za podnošenje nepravdi u društvu i nevolja vlastitom životu, molimo te…
- Za osobe u izvršnoj i sudskoj vlasti: da svoju službu vrše bez podmićivanja i ucjenjivanja, štiteći sve koji trebaju njihovu pomoć, molimo te…
- Za bolesnike i nemoćne: da im pošalješ Šimuna Cirenca koji će im olakšavati njihov životni križ, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i župa: da im po zaslugama muke Kristove udijeliš život vječni, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože i milosrdni Oče! U svojoj neizmjernoj ljubavi i milosrđu otkupio si svijet po križu Kristovu. Daj nam da budemo vjerni svjedoci otajstva križa. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
