ISUS, SKROVITI MESIJA, UVEDEN U SVOJU SLUŽBU
U nedjelju nakon Bogojavljenja slavimo blagdan Isusova krštenja. Isus se pridružio pobožnim sunarodnjacima koji su dolazili slušati Ivanovu propovijed o potrebi obraćenja radi blizine kraljevstva Božjega. U znak podrške Ivanu i drugim hodočasnicima, tom zgodom podvrgao se Ivanovu pokorničkom obredu te iz neba čuo glas da treba uskoro početi svoje mesijansko djelovanje, ali i biti skroviti Mesija, poput Sluge patnika iz Knjige Izaijine. Ove godine imamo za evanđelje Markov izvještaj o tom događaju gdje glas govori Isusu, ne mnoštvu.
Prvo čitanje (Iz 55,1-11)
Ovo je završetak Knjige utjehe (Iz 40-55) koja sadrži propovijedi anonimnog proroka u babilonskom sužanjstvu, najavljivača skorog povratka u domovinu. Po proroku Bog zove duhovno žedne vjernike da dođu piti vodu objave i jesti kruh riječi Božje. Zatim najavljuje obnovu saveza sa svojim grešnim narodom te vrijeme materijalne i duhovne obnove kada će poganski narodi dolaziti u Izrael radi Božje prisutnosti. U završnom dijelu Bog poručuje da njegove misli nisu nestabilne poput ljudskih niti su njegove riječi varljive. Što najavi i obeća, sigurno će se ispuniti kao što topla kiša zalijeva sjeme sijačevo i ono donosi rod. Ovaj tihi prorok koji najavljuje Božje zahvate slika je Isusa iz današnjeg evanđelja koji počinje svoje mesijansko djelovanje.
Drugo čitanje (1 Iv 5,1-9)
Ovo je završni sažetak Prve Ivanove koja govori o zajedništvu vjernika s Bogom i međusobno te naglašava važnost vjere da je Krist došao u tijelu (= zaista je čovjek) i da je tjelesni Isus Krist. U ovom odlomku imamo dvije kratke ispovijesti vjere: “Isus je Krist” (r. 1) i “Isus je Sin Božji” (r. 5). Za takvog Isusa svjedoče “Duh, voda i krv – i to je troje jedno” (r. 8). Duh je na krštenju posvjedočio preko Krstitelja da je Isus Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta (usp. Iv 1,33-34) te ga uveo u službu koja je završila smrću na križu. Iz boka Isusova nakon izdahnuća protekla je krv i voda, a to je u Ivanovoj teologiji simbol euharistije i krštenja kao sakramenta ponovnog rađanja u Duhu. Onima koji su duhovno preporođeni na krstu i koji se hrane euharistijom, preko zaređenih i nadahnutih propovjednika Duh i danas svjedoči da je Isus Krist i Sin Božji.
“Ti si Sin moj, Ljubljeni” (Mk 1,7-11)
U našim katekizmima Isusovo krštenje prikazano je prema Matejevu evanđelju gdje se Kristitelj susteže krstiti Isusa, svjestan da on nije grešnik i ne treba se podvrgavati tom pokorničkom obredu. Tek na Isusovo insistiranje da njih dvojica trebaju ispuniti “svu pravednost” Krstitelj popušta i prati Isusa u Jordan te mu podjeljuje pokornički krst, a glas iz neba predstavlja svima Isusa kao ljubljenog Sina Božjega koji je Bogu mio (Mt 3,13-17).
Razmotrimo pobliže taj isti događaj kako ga je prikazao sv. Marko, a i njegovo je evanđelje nadahnuta riječ Božja. Za uvod imamo završetak propovijedi u kojoj Krstitelj najavljuje Mesiju kao Jačega, zatim kao onoga kojemu nije dostojan odriješiti remenje na putničkim sandalama (što je bio posao najnižeg sluge) te kao onoga koji će krštavati Duhom. Ne zaboravimo da grčka riječ baptizein koju u hrvatskoj teološkoj tradiciji prevodimo s “krstiti, učiniti kršćaninom” izvorno znači “prati, oprati uranjanjem”. Ivanov je krst pokornički obred, Isusov krst je preporod u Duhu. Događajem krštenja počinje Isusovo mesijansko djelovanje. Do tada on je bio tesar u Nazaretu koji je svojim radom hranio svoju majku i sebe. Taj događaj tako je važan da ga spominju sva četiri evanđelja i Petar u Djelima apostolskim. Marko odmah kaže da Isus dođe “iz Nazareta Galilejskog”. U ono doba, dok odrasla osoba živi u svom rodnom mjestu svi je zovu osobnim imenom i dodatkom “sin” ili “kći” toga (ime očevo). Kad ode iz svoga mjesta dobiva “prezime” po mjestu podrijetla. Isus Nazarećanin. Marko piše sljedbenicima Isusa Nazarećanina u ondašnjem rimskom carstvu i nama kasnijim kršćanima.
Kod Marka je novo što Isus ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj (r. 10). Kod njega glas iz neba govori Isusu: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U Tebi mi sva milina!” Prema Marku, Bog zapravo “razdire nebesa” da nad Isusa Nazarećanina pošalje Duha u vidljivom obliku i upućuje mu riječi koje je nekoć uputio Sluzi Patniku u Knjizi Izaijinoj: “Ti si Sin moj, Ljubljeni!” U biblijskom slikovitom govoru otvoreno nebo znači okončanje odvojenosti ljudi od Boga, početak novoga komuniciranja između neba i zemlje po Isusu koji počinje svoju mesijansku djelatnost. Otvoreno nebo, Duh u obliku goluba i glas iz neba su priprava na Isusov identitet, koji prema Mateju biva otkriven prisutnim hodočasnicima a prema Marku posviješćen samom Isusu.
Glas iz neba potvrđuje Isusovu potporu pokornicima koji se okupljaju oko Krstitelja te ujedno Isusu daje znak da je vrijeme za početak njegova mesijanskog djelovanja, ali djelovanja poput Sluge Patnika u Knjizi Izaijinoj. Kad neka odrasla osoba napušta svoj dom i dotadanje zanimanje te počinje nešto sasvim novo, mora biti dobrano sigurna tko je i što hoće. Isus je kao čovjek uviđao da je vrijeme za njegov nastup te tražio i dobio od Boga potvrdu. Za Marka je krštenje Isusovo nov doživljaj vlastitog identiteta i potvrda tog identiteta na početku mesijanskog djelovanja. Dok mnogi dobronamjerni sunarodnjaci očekuju Mesiju čudotvorca i političkog vođu koji će ih osloboditi od rimske okupacije, Isus će tiho pozivati sve na obraćenje jer se približilo kraljevstvo Božje te dobrotu Božju uprisutnjivati posebno za bolesne, rubne i grešne. On odlučuje biti skroviti Mesija i Otac nebeski uvodi ga u mesijansku službu.
Duh je sišao nad Isusa u obliku goluba, a golub je simbol nježnosti. Dok je Ivan najavljivao Božju kaznu grešnicima i skori svršetak svijeta, Isus će donositi radosnu vijest o spasenju za sve, nudit će u Božje ime oproštenje i ljubav. Isus će osvajati ne mačem niti prijetnjama nego sjedanjem za stol s rubnima i grešnicima te odbacivanjem farizejske podjele na vršitelje i kršitelje Tore ili Zakona. Na Isusu, koji će biti potpuno Bogu poslušan i neće ići za izvanjskim uspjesima ni slavom, počivat će Duh Božji. Duh će činiti da iz nazaretskog tesara stalno odsijeva Božji mir, ljubav i samilost te da po njemu Bog na jedinstveni nov način bude prisutan među ljudima. S Isusom, koji je otvoren Bogu i ljudima, želimo i mi biti donositelji radosne vijesti ljudskoj braći i sestrama.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1.) Isus skroviti Mesija pokazuje nam primjer vjerničke i ljudske skromnosti – u čemu ja vidim svoju istinsku veličinu? 2.) Kako mogu biti sluga i službenica Božja u svojoj obitelji i životnoj sredini?
MOLITVA VJERNIKA NA BLAGDAN KRŠTENJA ISUSOVA U GODINI B
Svećenik:
Kao sljedbenici Isusa koji je Mesija poput skromnog Sluge Patnika, uputimo Bogu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za kršćane različitih Crkava koji ispovijedaju vjeru u Isusa pravog čovjeka i Sina Božjega: da produbljuju ono što ih povezuje i nadrastaju ono što ih razdvaja, molimo te…
- Za crkvene pastire i učitelje: da jedinstvo Crkve produbljuju riječju i primjerom, molimo te…
- Za sve koji su kršteni kao mala djeca: da u mladosti i zrelim godinama prihvate vjeru u koju su kršteni i u kojoj su odgojeni, molimo te…
- Za roditelje djece koja se krštavaju kao malene bebe: da u vjeri, ufanju i ljubavi Crkve odgajaju svoju djecu, molimo te…
- Za one koji se u našim krajevima krštavaju kao odrasli: da u župskim zajednicama nađu podršku za rast u vjeri, molimo te…
- Za bolesne i umiruće: da svoje tjelesne tegobe prihvate strpljivo po uzoru na Isusa, patničkog Slugu Božjega, molimo te…
- Za pokojne članove naših obitelji, rođake i prijatelje: da ih primiš na gozbu života vječnoga, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, koji si dobar i milosrdan prema svim ljudima. Zahvaljujemo Ti što si nas pozvao u život i na kršćansku vjeru. Pomozi nam da ljubimo Tebe i jedni druge kako bi svijet prepoznavao da si prisutan među nama. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
