SLUGE KRISTA KRALJA ISTINE
Ove nedjelje, posljednje u liturgijskoj godini, slavimo svetkovinu Krista kralja svega stvorenja. Ne jednostavno Krista kralja, kao što piše u našim zidnim kalendarima i čak u službenom liturgijskom kalendaru na hrvatskom. Slavimo otajstvo vjere da proslavljeni Krist daje svemiru i ljudskoj povijesti novi smisao, ali on nije politički kralj niti to želi postati. Ta istina zorno je osvijetljena misnim molitvama i posebno Predslovljem. U ovoj liturgijskoj godini to je izvrsno prikazano u razgovoru između Pilata i Isusa tijekom suđenja pred Rimljanima, kako je to zabilježio Ivan. Isus se predstavlja kao kralj istine i tko je od istine, sluša njegov glas. Vjerske istine, spasenjske i vječne istine.
Prvo čitanje (Dan 7,13-14)
U ovom dijelu Knjige o Danijelu nadahnuti pisac tumači svojoj progonjenoj židovskoj braći i sestrama smisao njihove mučne povijesti. Danijel vidi zasjedanje nebeskog dvora pri kojem zagonetni Sin Čovječji dolazi od Boga te ujedinjuje sve narode, plemena i jezike na zemlji u jednu ljudsku zajednicu s trajnim mirom. Tim je viđenjem pomogao svojim suvremenicima da progonstvo Antioha IV. Epifana vjernički trpe s uvjerenjem da će uskoro doći kraj sa smrću progonitelja. Ovaj sveti pisac s nadom i radošću gleda budućnost osobnu i zajedničku te na takvu nadu poziva sve vjernike. U liku Sina Čovječjeg koji dolazi na oblacima kršćanska liturgija vidi Krista kao sveopćeg i pravednog suca svih ljudi.
Drugo čitanje (Otk 1,5-8)
Ovo je dio uvodnog viđenja Ivana vidioca, starješine niza kršćanskih zajednica u Maloj Aziji, kojega su rimske vlasti protjerale sa službe i iz nastanjenih mjesta, a on se u osami osjetio nadahnut da progonjenoj braći i sestrama napiše knjigu utjehe. U ovom viđenju uskrsnuli Krist prikazan je kao vladar nad kraljevima zemaljskim. Svoju vjeru da je Bog vrhovni gospodar i ravnatelj ljudske povijesti ovaj nadahnuti pisac izražava grčkom kulturom: Bog je za njega alfa i omega, što je prvo i posljednje slovo grčke abecede. To znači: početak i svršetak ili “Svevladar”. Time pomaže progonjenim kršćanima da otkrivaju smisao povijesti.
Učenici Kralja koji nudi božansku istinu (Iv 18,33b-37)
Iako smo na većinu nedjelja u ovoj liturgijskoj godini čitali Markovo evanđelje, danas nam liturgija iznosi iz Ivanova evanđelja prizor suđenja pred Pilatom. Time nas uči kakav je Isus kralj. U ovom odlomku suđenja pred Rimljanima sv. Ivan prikazuje Isusa kao središnji lik suđenja, jer Osuđenik sudi: Bog će na kraju svima suditi prema tome kako odgovaraju na Isusov poziv.
Pilat je bio rimski upravitelj Isusove domovine od god. 26. do 36. “zajedničke” ere. U Cezareji na Mediteranskom moru imao je službeno sjedište, ali se u vrijeme židovskih blagdana ili političkih napetosti doseljavao u Jeruzalem kako bi Jeruzalemci i židovski hodočasnici iz dijaspore osjetili tko vlada njihovom zemljom. S njim je dolazila i jaka vojna jedinica koja je silom nametala rimski zakon sabranim hodočasnicima. Suđenje Isusu odvijalo se u rano jutro 7. travnja god. 30. U dijelu suđenja pred Židovima Isus je bio optužen da se pravi transcendentalnim Mesijom i zaključeno je da ga treba silom ušutkati. Pred predstavnikom rimske vlasti tužitelji su neznatno promijenili razlog optužbe: Isus se pravi kraljevskim Mesijom, obećanim Mesijom iz Davidove loze; stoga je on politička prijetnja rimskoj vlasti i samom Pilatu kao neposrednom predstavniku te vlasti. U dijalogu između suca Pilata i optuženika Isusa razjašnjeno je nepolitičko obilježje Isusova kraljevstva. Prema sv. Ivanu, Isus šutke prihvaća da ga drugi nazovu kraljem, ali ispravlja upraviteljevu optužbu tumačeći o kakvom se kraljevanju radi: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta… Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas!” U Ivanovu načinu govora postoji razlika između “svijeta” kao stvorenog svemira i zajednice ljudskog roda i “svijeta” ljudi ukoliko se protive božanskom svjetlu i istini. Prvi svijet je neutralan, drugi “svijet” je zao. Kad Isus kaže da je došao na svijet, hoće reći da je došao od Boga te da nudi Božje svjetlo i istinu cijelom svijetu. Galilejski optuženik nema političkih pretenzija, dapače “patriotska” struja u njegovu narodu predbacuje mu da nije dovoljno rodoljub. Njemu je u svemu na prvom mjestu Bog i njegova vladavina.
Za razliku od zemaljskih kraljevina koje ostaju i kad umre pojedini kralj, kraljevstvo Božje koje Isus propovijeda i uprisutnjuje, potpuno ovisi o njemu. S njime, u njemu i zbog njega postoji kraljevanje i kraljevstvo koje vjernici prepoznaju i doživljavaju u božanskoj istini. Oni koji su se otvorili Isusovoj poruci te učenički pošli za njim, uključeni su u spasonosnu Božju vladavinu. Božja vladavina dolazi kao poklon od Boga po Isusu, nikako po ambicioznom traženju i veličanju samoga sebe. Isus je u vrijeme svoga mesijanskog djelovanja bio kralj božanske istine, jer se u svemu podlagao Bogu i uvijek bio otvoren za ljudsku braću i sestre. Nakon što ga je Bog uzdigao u nebesku slavu po uzdignuću na križ, on privlači sve ljude k sebi (usp. Iv 12,32; 19,37). Istina koju je Isus naviještao i nudio postala je sredstvo za prepoznavanje Božje nazočnosti i doživljavanje Božje vladavine koja je u Isusu započela i nastavit će se u vječnosti po njemu. Svetkovinom Krista kralja svega stvorenja liturgija nas podsjeća da je Isus naša božanska istina, naš vrhovni gospodar i transcendentalni vladar, kralj našega života, bez obzira na političke predstavnike koje svake četiri godine biramo i skidamo. Današnji nas blagdan sučeljava s potrebom ispitivanja samih sebe: tko vlada našim srcem i koje vrednote utječu na naše odluke. Istinski aktivno i dugoročno, prihvaćamo Božju vladavinu, “kraljevstvo vječno i sveopće, kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira” kako moli predsjedatelj u današnjem Predslovlju.
Kao sluge i učenici Krista duhovnog kralja želimo slijediti istinu koju on nudi, jer ta istina oslobađa i obnavlja, daje život i rasplamsava nadu. Božanska istina nadilazi čisto razumsko vrednovanje, ali ga ne zabacuje; ona nadilazi poluistine i obmane kulture i društva u kojem živimo. Ta istina može biti i teška, jer ponekad je skupo svjedočiti je. Međutim, kad istinu o sebi i svijetu u kojem živimo jednom prihvatimo u svjetlu božanske objave, tada nas Isusova istina osnažuje, mijenja i obnavlja. Isus nam otkriva istinu o prijateljskom odnosu s Bogom koji je sama ljubav te o posljedicama te istine za naše odnose prema ljudima. Slijedeći učenički Isusa kralja božanske istine mi kršćani imamo kriterij da sebe i svijet gledamo prema Božjem planu.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li uvjeren da prava veličina veže iznutra a ne sputava izvana? 2. Kao sluga Isusa kralja božanske istine, donosim li svoje odluke i odabire u svjetlu svoje vjere?
MOLITVA VJERNIKA NA SVETKOVINU KRISTA KRALJA SVEGA STVORENJA U GODINI B
Svećenik:
Isusa je svjedočenje za božansku istinu vodilo preko uzdignuća na križ u slavu uskrsnuća. U njemu i po njemu koji sada sjedi s desne Očeve uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za papu, biskupe i svećenike Crkve: da propovijedanjem i življenjem evanđelja svjedoče vrijednosti Kristova kraljevstva, molimo te…
- Za upravitelje naroda i država: da promicanjem pravde, oproštenja i ljubavi pridonose ostvarenju Božjeg plana u svijetu, molimo te…
- Za obitelji naše i obitelju svijeta: da bračni drugovi te roditelji i djeca jedni druge podržavaju u slozi, ljubavi i opraštanju, molimo te…
- Za one koji zlorabe moć i protuslove istini: da uvide kako razaraju nevine ljude i same sebe te da se obrate, molimo te…
- Za bolesnike u bolnicama i po kućama: da ih Krist okrijepi svojom iscjeliteljskom snagom, molimo te…
- Za naše preminule rođake i prijatelje: da uđu u kraljevstvo Kristovo te uživaju rajski mir, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, svoga Sina proslavio si uskrsnućem i postavio ga sebi zdesna te mu dao vlast, slavu i kraljevstvo. Usliši naše prošnje i učini nas vjernim slugama Isusa koji je kralj tvoje božanske istine. To te molimo po istom Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
