MIR I OPROŠTENJE KAO ZNAKOVI BOŽJE NAZOČNOSTI
U sve tri liturgijske godine danas za evanđelje imamo Ivanov prikaz ukazanja uskrsnulog Krista apostolima na sam Uskrs bez Tome i tjedan dana kasnije s Tomom. U oba događaja učenici su povjerovali jer su vidjeli uskrsnulog Gospodina. U prvom ukazanju Krist čini učenike dionicima novoga života i zadužuje ih da ljude uključuju u taj život. U drugom, na temelju Tomina priznanja, Isus ohrabruje one koji vjeruju a nisu vidjeli. Darivajući učenicima i kasnijim vjernicima Duha Svetoga, uskrsnuli Gospodin čini oproštenje sakramentom svoje prisutnosti a mir garancijom svoje ljubavi.
Prvo čitanje (Dj 4,32-35)
U ovom kratkom odlomku iz Djela apostolskih prikazan je utjecaj uskrsnulog Krista na život prvih kršćana u Jeruzalemu. Oni koji su se vjerom otvorili Kristu prihvatili su jedni druge kao duhovnu braću i sestre. Zato su od svojih materijalnih dobara davali za uzdržavanje svih članova zajednice. U vremenu kad je broj kršćana bio malen, to je bilo moguće u znak zajedničke vjere u uskrsnulog Krista. Danas kršćanski roditelji uzdržavaju svoju djecu te zdravi ukućani bolesne i nemoćne članove domaćinstva. Ipak ostaje obveza svih pomagati oskudnima od plodova vlastitoga rada. To činimo skrovito, prema osobnim mogućnostima, ali i organizirano, preko Caritasa.
Drugo čitanje (1 Iv 5,1-6)
U ovom kratkom odlomku iz Prve Ivanove istaknuta je važnost vjere za pravu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Kad kaže da je Isus Krist došao u vodi i krvi, sveti pisac povezuje Isusovo krštenje na Jordanu kao događaj kod kojega je Bog očitovao Isusovu slavu i smrt na križu kao događaj po kojem Bogu ljude izmiruje sa sobom i jedne s drugima. Tko to vjeruje i vrši zapovijedi Božje, pobjeđuje grijeh i pravo ljubi.
Uskrsnuli nam dariva mir i oproštenje te nas zove na svjedočku vjeru (Iv 20,19-31)
Ivan je u dva ukazanja uskrsnulog Krista utkao svoju vjeru o trajnoj vrijednosti Kristova uskrsnuća. U prvom ukazanju Krist učenike čini dionicima svoga novoga života te ih zadužuje da to omogućuju i drugim ljudima. U drugom zove na vjeru svoje buduće sljedbenike koji neće moći doživjeti vidljivi susret s njime poput apostola i osobito Tome.
U oba susreta, na Uskrs i tjedan dana kasnije, Krist pozdravlja apostole židovskim vjerskim i građanskim pozdravom “Mir vama!” Ovdje kontekst uskrsnuća daje novo značenje tome pozdravu. Mir i radost uskrsnog jutra najavljuju početak mesijanskog vremena koje nastupa Kristovom pobjedom nad grijehom i smrću. Darivanjem Duha Isus ispunjava ono što su najavili starozavjetni proroci (usp. Joel 3,1; Ez 37,27 i dr.). Ovim pozdravom i darivanjem Duha Isus čini svoje povijesne svjedoke i kasnije vjernike dionicima svoje smrti i uskrsnuća kao eshatonskih događaja. Isus dariva istog Duha koji je prigodom stvaranja svijeta unio red i život u svijet (Post 1,1). To je stvarateljski Duh Božji koji je oživio prve ljude, stvorene iz gliba zemaljskog (Post 2,7). Tim Duhom bili su pomazivani kraljevi, proroci i veliki svećenici u Izraelu, a njime je bio pomazan i Sluga Patnik iz Knjige Izaaijine koji je slika Isusa patničkog Mesije. Tim je Duhom Isus bio pomazan na Jordanu pred početak svoje mesijanske službe (usp. Lk 4,18; Dj 10,38). Na uskrsno jutro Isus čini učenike dionicima svoje pomazanosti Duhom koji obnavlja lice zemlje (usp. Ps 104,24-30).
Pokazujući ranu na boku, Isus pokazuje povezanost svoje smrti i uskrsnuća u jedan spasenjski događaj. Isti onaj koji je bio raspet sada je uskrišen i živi zauvijek. Osim što u učenike “dahne” u biblijskom smislu čineći ih dionicima svoga novoga života, Krist apostolima povjerava i uskrsni nalog. Povjerava im poslanje milosrđa i oproštenja koje njegova Crkva treba nastavljati do njegova drugog dolaska. Služba odrješenja i vezanja prvenstveno obuhvaća krštenje kao sakrament duhovnog preporoda. U krštenju kandidati prihvaćaju vjeru koja im je bila naviještena ili se povlače od te spasonosne ponude. Apostoli i kasniji starješine kršćanske zajednice dobivaju ovlast da odluče tko je dovoljno poučen u vjeri Crkve da može biti pripušten krštenju. U ovom uskrsnom nalogu kršćani su vjernici koji su doživjeli i prihvatili Božji mir i oproštenje. Isus ih čini dionicima svoje pashalne pobjede nad grijehom i zlom. Isusova smrt na križu i njegova uskrsnuće sadrže snažnu poruku o miru i oproštenju, a svi ljudi mogu postati dionici tog mira i oproštenja.
Toma je primjer pozitivnog sumnjivca. On je oklijevao i postavljao pitanja a zatim od sumnjivca postao još čvršći vjernik. On je ohrabrenje svima koji istinu hrabro traže i ponizno prihvaćaju. Tomin postupak pomogao je prvoj Crkvi da se sučeli s pitanjem koje je postalo hitno u vremenu nakon smrti povijesnih svjedoka Isusovih. Kako vjerovati u uskrsnulog Krista, ako nam se nije ukazao? Kroz neko vrijeme, vjernici koji nisu vidjeli Uskrsnuloga oslanjali su se na svjedočanstvo ozbiljnih muškaraca i žena koji su ga vidjeli. Kako se vidi u razgovoru između Tome i ostale desetorice, vjera nije automatski plod slušanja svjedoka koji je osobno vidio. Toma se morao osobno i slobodno otvoriti za vjeru nakon što je vidio Uskrsnuloga. Ovaj evanđelist htio je po Tominim sumnjama i krivom shvaćanju istaknuti svjesnost i osobnu inicijativu pri uskrsnoj vjeri. Prvo, Isus poziva sumnjivca da dotakne tragove njegovih rana i sam se uvjeri. Time otklanja teoriju da su ukazanja proizvod mašte ili želje apostola. Drugo, Isus zove Tomu dalje i dublje od senzacionalnog učinka – na zauzetu vjeru. Uočimo da je Toma povjerovao ne toliko zbog poziva da dodirne tragove rana. Taknuo ga Isusov poticaj: “Ne budi nevjeran nego vjeran!” Treće, Tomina ispovijest vjere: “Gospodin moj i Bog moj” pokazuje da u Crkvi raste svijest kako uskrsnuće Isusa čini dionikom Božje stvarateljske moći i zato je ono događaj koji se tiče svih, koji treba naviještati i u koji treba ljude uključivati.
Razmatrajući i prihvaćajući Ivanov izvještaj o dva ukazanja uskrsnulog Krista u okviru ove liturgije, iznova prihvaćamo Isusov mir i oproštenje te zov na zauzetu vjeru. Takva vjera nije plod dodira ili viđenja nego doživotnog slušanja Božjih poziva i odgovaranja Bogu koji zove: “Ne budi nevjeran nego vjeran!”
Pitanja za tihu šutnju: 1. Uskrsnuli dahne u apostole dajući im nove vidike i šanse – gdje ja vidim mogućnost i šansu za ulijevanja novog života u moje obiteljske i društvene odnose? 2. Razorna sumnjičavost ogorčenih i dimamično traženje s Tomom: ogorčavam li život bližnjima razornim sumnjanjem u sve i svakoga ili istinski tražim i pomažem tražiti?
MOLITVA VJERNIKA NA DRUGU VAZMENU NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Uputimo svoje prošnje Bogu Ocu, u Duhu njegova uskrsnulog Sina da uđe u naš život, iscijeli naše sumnje i učvrsti nam svjedočku vjeru.
Čitatač:
- Za svu Crkvu i našu župnu zajednicu: da zajedničkom molitvom i djelovanjem odražamo Tominu vjeru, molimo te…
- Za Papu, našeg biskupa te sve koji Crkvu vode i poslužuju: da budu služitelji pomirenja i proroci mira, molimo te…
- Za djelatnike Caritasa i dobrotovnih ustanova: da svojim programima i osobnom uslužnošću ublažuju nevolje siromašnih i bolesnih, molimo te…
- Za sve narode i države današnjeg svijeta: da se otvore Kristovu miru i pravdi za sve, molimo te…
- Za sve koji sumnjaju u traženju istine i dobra: da svoj duh i srce otvore svjetlu uskrsnulog Krista, molimo te…
- Za sve koji su završili zemaljsko proputovanje u znaku vjere: da u Kristovoj prisutnosti nađu vječnu sreću i mir, molimo te…
Svećenik:
Udijeli nam, Gospodine svoj mir, mir koji nam omogućuje da stalno otkrivamo tvoju radost, mir koji nas tjera da tražimo tvoju pravdu u svemu, mir koji nas osposobljava da trpimo za ono što je pravo i dobro, mir koji nam pomaže da svakog muškarca ženu i dijete smatramo prijateljem. Usliši naše prošnje za mir, mir Isusa Krista, našeg uskrsnulog Gospodina i Spasitelja koji živi i kraljuje uvijeke vjekova.
