VJERA U ISUSA KOJI JE PREOBRAŽEN I PREOBRAŽAVA
Za današnje evanđelje imamo Markov izvještaj o Isusovu preobraženju nakon što je prorekao da ga čeka nasilna smrt u Jeruzalemu. Bio je to uvid u pravi Isusov identitet, omogućen učenicima koji su sumnjali. Puno shvaćanje Isusova identiteta doći će nakon što ga Otac proslavi po uskrsnuću. Ipak se već za Isusova mesijanskog djelovanja očituje njegova preobražavajuća snaga time što svojim riječima i djelima preobražava i iscjeljuje ljude koji ga susreću s vjerom. Na ovoj nas misi Bog zove da slušamo Isusa spremna na put u Jeruzalem gdje ga čeka nasilna smrt.
Prvo čitanje (Post 22,1-2.9.10-13.15-18)
Ovo je skraćeni izvještaj o Abrahamovoj žrtvi. Abraham i Sara preselili su se iz svoje razvijene domovine Mezopotamije u novu zemlju, po Božjoj odredbi. Tek u odmakloj dobi Bog im je dao sina Izaka uz obećanje da će po njemu biti blagoslovljeni svi narodi. Sada je Abraham na teškoj kušnji, jer smatra kako Bog traži da za žrtvu prinese sina kojega toliko voli i pazi. Poganski stanovnici Abrahamove nove domovine običavali su žrtvovati idolskom božanstvu Molohu vlastitog sina, kako bi u ratu pobijedili (usp. 2 Kr 3,27). Na primjeru poslušnog Abrahama Izraelci su trebali naučiti da Bog ne samo ne traži nego strogo zabranjuje prinošenje ljudi za žrtvu. Kao kod svakog darivanja, važna je nakana darovatelja a ne sam dar.
Drugo čitanje (Rim 8,31-34)
Ovo je zaključak poglavlja o djelovanju Duha Svetoga u srcima krštenika. Nizom retorskih pitanja Pavao ovdje iznosi vjeru o žrtvenoj i otkupiteljskoj vrijednosti Kristove smrti, jer je u njoj na neizreciv način očitovana ljubav Božja. Tko s vjerom prihvaća ljubav Božju dostupnu u Kristu raspetom i uskrslom, ne paniči pred problemima života. Sve optužbe su beznačajne, dolazile one iz same zajednice krštenika ili od građana koji ne prihvaćaju kršćanstvo. Zbog opravdanja koje Krist svima dariva, ljudske optužbe i prijetnje nisu važne i kršćanin ne treba živjeti u strahu.
Petar pred Isusom koji je preobražen i preobražava (Mk 9,2-10)
Preobraženje Isusa na “visokoj gori” je objaviteljski događaj. Smisao mu tražimo u Markovu kontekstu. Prije ovoga, Petar je na putovanju ispovjedio vjeru da je za njega i ostale članove zbora Dvanaestorice Isus pravi Mesija (8,30). Ali ga je Isus odmah “tuširao” najavom da ide u Jeruzalem gdje će ga odbaciti starješine, svećenički glavari i pismoznanci, ubiti ga, a Bog će ga uskrisiti. Petar je pokušao Isusa odvratiti od hoda u Jeruzalem, jer bi to dovelo u pitanje njegovu osobnu vjeru, ali ga je Učitelj strogo prekorio: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje nego što je ljudsko!” Zatim je pozvao učenike i druge da uzmu svoj križ i pođu za njim, jer će gubiti trajni život oni koji svoj zemaljski život čuvaju samo za sebe.
U samom tekstu Markova evanđelja istaknuto je da se preobraženje dogodilo “nakon šesto dana” (9,2). Učenici su bili u šoku od prvog proricanja muke i šest dana nakon toga doživjeli na kratko uvid u Isusov istinski identitet. Marko jedini ovdje kaže da ih je poveo “u osamu, same”. Marko takav ili sličan izraz primjenjuje kad prikazuje objaviteljske trenutke u Isusovu ministeriju (usp. 4,34; 6,31-32; 7,33; 9,28; 13,33). Utkavši ovdje događaj o preobraženju Marko unaprijed daje uvid u identitet uskrsnulog Krista.
Ilija i Mojsije predstavljaju Zakon i Proroke. Oni svjedoče da se na Isusu ispunjavaju Zakon i Proroci. Na kraju oni iščezavaju a učenici gledaju “Isusa sama”. Isus je za Marka veći od Ilije i Mojsija. Marko ovim ispravlja i lažna očekivanja nekih Židova svoga vremena. Oni su se oslanjali na izvanbiblijsku tradiciju te očekivali povratak Ilije koji će biti Mesija. Glas iz neba pojašnjava smisao Isusova puta u Jeruzalem: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!” U Mk 1,11 – prigodom krštenja na Jordanu -glas je govorio Isusu: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” Tada je to bio znak da Isus treba otpočeti mesijansko djelovanje, ali da treba biti skromni Mesija, poput Sluge Patnika iz Knjige Izaijine. Sada isti glas govori Petru i ostalima koji su pokolebani u svojoj vjeri: Isus ostaje ljubljeni Očev Sin upravo zato što je spreman na put u Jeruzalem gdje će završiti svoje životno poslanje. Učenici mu trebaju iskazivati povjerenje i nastaviti putovanje s njime!
Petar je zaželio podići tri sjenice kakve su se podizale u poljima i u samom Jeruzalemu o Blagdanu Sjenica. Tada su Židovi zahvaljivali Bogu za žetvu ali i spominjali boravak u pustinji, na putovanju u Zemlju obećanja. Neki su u Petrovo doba vjerovali da će za vrijeme toga blagdana doći Mesija te se javno očitovati (usp. Zah 14,16-19). Petar je povjerovao da je nastupilo vrijeme eshatonskog slavljenja. Marko međutim naglašava da slavljenje može nastupiti tek nakon uskrsnuća te nakon što božanski žetelac na križu “požanje” žetvu grešnog čovječanstva. Zato Isus zabranjuje učenicima da govore o onome što su doživjeli “dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane”. Za vrijeme njegova ministerija, Isusova preobražavajuća snaga očituje se u mijenjanju i iscjeljivanju onih koji se s vjerom otvaraju Božjoj vladavini što nastupa po njegovim riječima i djelima. On je preobražavao grešnike u vjernike, otuđene u prijatelje, bolesne i ranjene u zdrave osobe. Time je uprisutnjivao snagu Očeva kraljevstva, njegovu milosnu vladavinu.
Događaj preobraženja utvrdio je vjeru Petra i drugih. Ali je problem ostao – Isus se morao uputiti prema Jeruzalemu gdje ga je čekala nasilna smrt kao sastavni dio njegova mesijanskog djelovanja. Isus nije bio heroj koji samo žanje uspjehe nego Sluga Patnik koji je pobijedio porazom na križu. Učenici su to morali u sebi “probaviti” i prihvatiti. Tako moramo i mi sabrani na ovu liturgiju. Božji putovi nisu naši, ljudski putovi. Za razliku od Petra, trebamo se suprotstavljati napasti pristajanja uz Isusa koji čini čudesa ali ne i uz Isusa koji prihvaća nasilje kada je ono sastavni dio vlastitog poslanja. Takvog Isusa želimo nasljedovati i slušati, jer nas preobražava i osposobljava da preobražavamo svijet u kojem živimo.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li spreman nasljedovati Isusa, Patničkog Slugu Božjega – ali u konkretnim okolnostima moga života? 2. Je li moja ljubav vjernički
nesebična tako da me preobražava u bolju osobu i motivira da preobražavam bližnje s kojima dolazim u dodir?
MOLITVA VJERNIKA NA DRUGU NEDJELJU KORIZME U GODINI B
Svećenik:
Ujedinimo svoja srca i svoje glasove u molitvi Bogu koji nas preobražava u ljubavi i miru.
Čitač:
- Za Crkvu u svijetu i našoj biskupiji: da svojim bogoslužjem, naukom i karitativnim djelovanjem posreduje blagoslov cijelom svijetu, molimo te…
- Za narode i države današnjeg svijeta: da surađuju u pravdi i miru na zajedničko dobro, molimo te…
- Za roditelje i sve koji odgajaju mlade: da djeca i mladi u njihovoj ljubavi i brizi otkrivaju Božju dobrotu i brigu, molimo te…
- Za sve koji se ove korizme spremaju na krštenje i prijam u Crkvu: da umom i srcem budu otvoreni Kristu koji je preobražen i preobražava, molimo te…
- Za sve koji doživljavaju žalost i krizu u svom životu: da u pomoći društvenih institucija i podršci dobrih pojedinaca nađu potporu za izlazak iz tuge u radost te iz očaja u nadu, molimo te…
- Za sve vjerne mrtve: da u prisutnosti Božjoj uživaju vječni život molimo te…
Svećenik:
Primi, Oče, prošnje koje Ti danas iznosimo. Daj da Duh Sveti, koji dariva utjehu i mir, preobrazi nas i današnji svijet na sliku uskrsnulog Krista u čije ime Ti upućujemo svoje prošnje. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
