PUT GOSPODNJI U POVIJESTI LJUDSKOJ
U današnjem evanđelju sv. Marko prikazuje djelovanje Ivana Krstitelja kao početak evanđelja o Isusu Kristu. Ivan zove na pripravljanje puta Gospodinu, propovijeda krst obraćenja i najavljuje dolazak Jačega koji će krštavati Duhom Svetim. Ovo evanđelje, zajedno s prvim i drugim čitanjem zove nas da budemo adventski narod u povijesnom svijetu kojemu je potreban preporod.
Prvo čitanje (Iz 40,1-11)
Ovim odlomkom počinje drugi dio Izaijine knjige koji sadrži propovijedi utjehe, namijenjene Izraelcima u babilonskom sužanjstvu. Isčitavajući povijesne prilike, prorok najavljuje okončanje sužanjstva i povratak u domovinu. Zove na radost ali i sprema za naporno razdoblje zajedničke obnove Izraela kao naroda Božjega. Ova proročka propovijed u današnjoj liturgiji poručuje da je Bog gospodar povijesti te da se njegov plan o spasenju ispunjava unatoč svim teškoćama.
Drugo čitanje (2 Pt 3,8-14)
Sveti pisac obraća se krštenicima prvoga stoljeća koji su umorni od čekanja Kristova drugog dolaska. Tumači da kod Boga ne vrijedi ljudsko poimanje vremena, jer gospodar vremena i povijesti odgađanjem Kristova drugog dolaska daje svima priliku za obraćenje. U povijesnom svijetu vjernici očekuju nova nebesa i novu zemlju gdje će prebivati pravednost. Svijetu je potrebna duhovna obnova.
Pripravljati put Gospodinu koji dolazi (Mk 1,1-8)
Prvo čitanje i evanđelje pozivaju na pripravljanje puta Gospodinu. Prorok tješitelj sužanja traži da put Gospodinu bude pripravljen u pustinji, a Ivan Krstitelj zove pokornike koji mu dolaze u pustinju da priprave put Gospodinu. U prvom slučaju riječ je o fizičkom putu kroz Sirsku pustinju kojom su se sužnji trebali vraćati u zemlju otaca a u drugom o putu kao slici moralnog hoda pred Bogom. Starozavjetni molitelj vapi: “O kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila!” (Ps 119,5). Pogledajmo povijesni kontekst ove biblijske slike, da bismo je pravo razumjeli i primijenili na svoje vjerničko djelovanje u svijetu.
Prorok koji je oko god. 550. pr. Kr. bio pozvan na tješiteljsku službu među sunarodnjacima u babilonskom sužanjstvu znao je vrlo dobro da na putu od Babilonije do Svete zemlje postoji Sirska pustinja. Također je znao kako je babilonska vojska prisiljavala zarobljenike ili lokalno stanovništvo na pravljenje putova po kojima je ta vojska trebala prevoziti svoju opskrbninu, oružje i ratni plijen. Po Božjoj objavi i pomnom promatranju međunarodne političke situacije, ovaj je prorok uvidio da će kralj susjedne države Kir ubrzo osvojiti Babiloniju te dopustiti sužnjima različitog porijekla da se vrate u svoju domovinu. Oni isti agresori koji su nekoć zarobljene Židove tjerali da za njih prave ceste morat će uskoro sužnjima izgrađivati put za siguran povratak u domovinu. Zato su riječi ovoga proroka zvučale kao istinsko ohrabrenje sunarodnjacima u Babiloniji: “Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek se povisi svaka dolina, nek se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek se poravna, strmine nek postanu ravni. Otkrit će se tada slava Jahvina i svako će tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila” (Iz 40,3-5).
Kad su Židovi Aleksandrije oko 300 godina kasnije prevodili Izaijinu knjigu na grčki kako bi je čitali u svom bogoslužju riječi, znali su da su se sužnji vratili u domovinu pa su odlučili prorokovoj poruci dati novu nijansu značenja. Prorokov poziv “Glas viče: pripravite put Gospodinu kroz pustinju” prilagodili su u: “Glas viče u pustinji: pripravite put Gospodinu!” Ovim riječima prevoditelja Ivan Kristitelj potiče u današnjem evanđelju svoje povijesne slušatelje da priprave put Gospodinu koji dolazi, a sv. Marko njegovo djelovanje naziva početkom evanđelja o Isusu Kristu, Sinu Božjem. Hod kroz pustinju u vrijeme bijega iz Egipta ili povratka iz babilonskog sužanjstva bilo je vrijeme religioznog sazrijevanja, vrijeme doživljavanja i prihvaćanja ovisnosti o Bogu. Putovanje je postalo približavanje i povratak Bogu. Krstitelj je propovijedao hodočasnicima koji su mu se pridružili u pustom kraju na Jordanu, iščekujući s njime nastup kraljevstva Božjega. U znak spremnosti na vladavinu Božju priznavali su svoju grešnost i primali od Ivana pokorničko krštenje. Povlačeći se na kratko od svagdanjih poslova u pustinjsku osamu, imali su priliku za kritično vrednovanje svoga života, za razmišljanje i donošenje važnih životnih odluka. Ivan im svima propovijeda krst obraćenja te najavljuje dolazak Jačega koji će krštavati Duhom Svetim.
Ovo evanđelje i prva dva čitanja poručuju nam da mi kršćanski vjernici živimo u povijesnom svijetu kojemu je potrebna duhovna obnova. Stoga smo adventski narod koji se sprema za Kristov dolazak tako što odgovorno živi i djeluje u svijetu. Nastojimo svijet činiti područjem Božje prisutnosti i djelovanja. Pozvani smo da pripravljamo put Gospodnji u povijesnom svijetu, jer Gospodin dolazi. Taj dolazak Božji je utjeha i opomena. Dolazi Mesija s evanđeljem o ljubavi Božjoj i uskrsišenju Sina Božjega. Evanđelje koje je Isus Krist obuhvaća i križ poniznog služenja Bogu i bližnjima, križ koji je sastavni dio istinske ljubavi. U pustinji pojedinačnih srdaca i društva trebamo graditi put Gospodinu, ispunjati doline moralnih posrtaja i ravnati uzvisine ljudske umišljenosti. Krist dolazi kao svjetlost koja okončava neprijateljstva te stvara novo nebo i novu zemlju gdje prebiva Božja pravda i trajan mir.
Djelatnom ljubavlju i opraštanjem možemo kao pojedinci i zajednica pripravljati put Gospodinu. Dajući prednost potrebama drugih iznad naših potreba, poduzimajući ponizno prvi korak na putu pomirenja s drugima i drugačijima, gledajući u drugima lice Kristovo – pripravljamo put Gospodinu koji dolazi dok sami odgovorno živimo dar života. U tom smislu mi smo adventski narod. Divne li i stimulativne zadaće!
Pitanja za tiho razmišljanje: 1.) Imam li vremena za odlaske u duhovnu pustinju u kojoj mi Bog govori i iz koje me zove na životne zadatke? 2.) Pripravljam li put Bogu milosrđa, mira i pravde u mojoj obitelji, društvu i zemlji?
MOLITVA VJERNIKA
Svećenik:
Ohrabreni riječju Božjom koja nas uči da Bog ulazi u povijesni svijet te da sprema novo nebo i novu zemlju, uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za papu, biskupe i svećenike Crkve: da u vršenju svoje službe budu otvoreni poticajima Duha Svetoga i potrebama ljudi, molimo te…
- Za narode koji trpe od posljedica rata i socijalnih sukoba: da obnove međusobno povjerenje te u pravdi i miru rješavaju svoje probleme, molimo te…
- Za razdijeljene kršćane u današnjem svijetu: da budu glasnici i djelatnici Božje prisutnosti u povijesnom svijetu, molimo te…
- Za mlade koji stoje pred izborom svoga životnog puta: da im udijeliš volju i snagu za pošten život i odgovorno djelovanje, molimo te…
- Za ožalošćene, bolesne i nezaposlene: da im udijeliš životnu utjehu, molimo te…
- Za sve umiruće i one koji su ovih dana preminuli: da umiruće oslobodiš smrtnog straha a pokojnike obdariš vječnim svjetlom, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, pomozi nam da pripravljamo put Tebi u svojim srcima i svjedočimo tvoju prisutnost u svijetu svoga vremena, kako bi mir Kristov zavladao u našim srcima i u svijetu u kojem živimo. Po Kristu Gospodin našem.
