PASTIRSKA SLUŽBA ZNAČI SPREMNOST NA PONIZNO SLUŽENJE
Na četvrtu uskrsnu nedjelju u sve tri liturgijske godine imamo dio Isusova govora u dobrom pastiru koji je spreman život položiti za svoje ovce. Na ovoj misi obnavljamo vjeru u Isusa Dobroga Pastira koji uprisutnjuje Božju ljubav i brigu za svako ljudsko biće. Ove nedjelje također molimo za duhovna zvanja, za mladiće i djevojke koji se spremaju na svećeništvo ili redovništvo kako bi nastavljali službu Isusa dobrog pastira u Crkvi i svijetu. Današnja nas liturgija također podsjeća da pastirska služba znači duhovno i građansko vodstvo koje dobro drugih stavlja ispred vlastitog probitka.
Prvo čitanje (Dj 4,8-12)
Ovo je Petrov govor pred židovskim poglavarima nakon što je ozdravio uzetoga pred hramskim vratima u Jeruzalemu. Mnoštvu je rastumačio tko je Isus u čije ime je bolesnik ozdravljen, ali je odmah bio pozvan da pred sinedrijem odgovara kako se usuđuje propovijedati da je živ Isus koji je umro na križu. Ozdravljenjem uzetoga Bog pokazuje da je proslavio Isusa i Petar na Uskrišenog primjenjuje psalamski citat o odbačenom kamenu koji postaj kamen zaglavni. Ovim psalamskim riječima prvi su kršćani tumačili proslavu Isusa kojega je Bog postavio za temelj obnovljenog čovječanstva. Njegovom snagom ozdravljaju uzeti i spašavaju se grešnici.
Drugo čitanje (1 Iv 3,1-2)
Služeći se obiteljskim govorom, nadahnuti pisac ističe kako možemo Boga zvati Ocem zato što smo svi njegova posinjena djeca. To nam ulijeva životnu sigurnost, jer se Bog brine za svu svoju djecu. Oni koji zajedno Boga oslavljavaju kao Oca trebaju međusobni biti braća i sestre.
Dobri pastir stavlja dobro drugih iznad svoga probitka (Iv 10,11-18)
Podsjetimo se da je govor o dobrom pastiru kod Ivana stavljen odmah iza devetog poglavlja u kojem Isus kori farizeje zbog namjernog sljepila i odbijanja da u njemu prepoznaju Božjeg objavitelja. Za razliku od vjernih ovaca koje prepoznaju svoga pastira i spremno ga slijede, farizeji odbijaju prihvatiti Isusovo vodstvo. Metaforu o pastirskoj službi Isus je upotrijebio u vremenu poljoprivredne i stočarske kulture kada su politički i religijski poglavari smatrani pastirima svoga naroda. Ovdje je i odjek Ezekielova teksta o zlim pastirima koji su svoj narod doveli do propasti i sužanjstva. Sam Bog po Ez 34 kori vladare i svećenike koji se nazivaju pastirima a nisu marili za stado – svoj narod. Bog prema Ezekielu obećava da će sam pasti svoje ovce, skupiti ih iz prognanstva i pribavljati im obilnu ispašu. To se ispunja na Isusu koji poniznim služenjem uprisutnjuje pastirsku brigu Božju.
Današnji odlomak iz govora o dobrom pastiru sastoji se od tumačenja kratke parabole (iz r. 3-5) o ovcama koje bivaju pozivane vlastitim imenom te slijede pastira jer prepoznaju njegov glas. Ova metafora odražava pastirsku službu u Palestini Isusova vremena. Ovčinjaci su bili kamenom ili trnjem zatvoreni prostor u samom selu ili na kraj sela. Noću su sve ovce jednog sela bile zajedno zatvarane a pojedini pastiri naizmjenično su vršili službu čuvara ili vratara. Kad je stado bilo namireno, čuvar je lijegao na samom ulazi te se odmarao, štiteći ovce vlastitim životom. Ujutro, pred izvođenje na pašu, svaki je pastir izdvajao svoje ovce iz zajedničkog ovčinjaka. Kad su ovce čule poznati glasi ili zvižduk, odazivale su se samo svome pastiru i nikome drugom. Za razliku od današnjih pastira koji idu iza stada ili šalju istrenirane pse da skupljaju odlutale, palestinski pastiri išli su ispred stada. Pastir je vodio a ovce su ga slijedile jer su poznavale njegov glas. Isus je to morao puno puta s divljenjem gledati u Galileji i tijekom svojih putovanja u Jeruzalem. Ljudima takve kulture on ovom snažnom slikom govori da je Bogu stalo do svakog čovjeka i šalje svoje vjernike da nastavljaju njegovu pastirsku službu među ljudima.
Oni koji Isusa priznaju za Gospodina i Mesiju, poznaju ga; imaju s njime osobni i duboki odnos koji raste iz angažirane vjere. Isus Dobri Pastir spreman je položiti svoj život za ovce kao zalog svoje ljubavi prema Bogu i ljudima. Isusovo polaganje vlastitog života pribavilo je sigurnost, spasenje svim ovcama. Isus kaže da život polaže “da ga opet uzme”. Uskrsnuće nije obični nastavak onoga što slijedi poslije smrti Isusove nego bitno ispunjenje otajstva Isusove smrti. Prema Ivanu muka, smrt, uskrsnuće i uzašašće su jedinstvena akcija Isusova povratka Ocu. Kad Isus govori da ima moć uzeti svoj život, po Ivanovu uvjerenju to znači da Otac i Sin imaju istu božansku moć.
Metafora o Isusu kao Dobrom Pastiru govori kako služba vođenja ili poglavarstva traži od poglavara da dobro drugih stavljaju iznad osobnog probitka. Uskrsnuli Isus poziva ovim sve svoje sljedbenike da u svom vjerničkom življenju nastavljaju njegovu službu Dobrog Pastira, po uzoru na njegovo ponizno služenje, tražeći izgubljene i dovodeći ih k Bogu, sabirući raspršene i zaboravljene, pomažući ljudima da se oslobađaju svojih strahova i sumnja te da postaju potpuno humani. Tako spremno plaćaju cijenu pravde i milosrđa za “jedno stado”. Međutim, na poseban način Isus nastavlja svoje poslanje kao Dobri Pastir po zaređenim služiteljima i posvećenim osobama u Crkvi. Zato na nedjelju Dobrog Pastira molimo za kandidate na svećeništvo i redovništvo. Moleći za mladiće i djevojke koji se spremaju na duhovno zvanje postajemo svjesni da Crkva treba svećenike, redovnike i redovnice kao duhovne vođe i svjedoke eshatonskih vrijednosti koji dobro drugih stavljaju ispred vlastitih probitaka. Takvi kandidati i kandidatice rađaju se i rastu u dobrim kršćanskim obiteljima, ojačani osobnom vjerom i dobrim primjerom roditelja. Stoga u molitvu za kandidate na duhovna zvanja uključimo i molitvu za kršćanske obitelji.
Isus Dobri Pastir danas nas sve zove da gledamo preko granica vlastitih očekivanja i strahovanja, kako bi smo kao pojedinci i zajednica bili “pastiri” pomirenja, sućuti i djelatne ljubavi za druge. Biti Isusov sljedbenik ne znači biti “najamnik” koji radi samo za plaću. Pravi Isusovi sljedbenici uviđaju da svaka osoba “jednog stada” ima dostojanstvo Božjeg djeteta te se raduju nad spoznajom da služenjem drugima na Isusov način služe Bogu. Poniznim služenjem drugima mi na svoj način “polažemo život” za njih kao što je Gospodin Isus za sve nas položio svoj život.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Budući da smo svi mi odrasli u nečemu vođe i “vlast” – kakav sam vođa: stavljam li dobrobit drugih ispred vlastitog probitka? 2. Što mi znači Krista poznavati i slijediti ga?
MOLITVA VJERNIKA NA ČETVRTU USKRSNU NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Kao sljedbenici Isusa Dobrog Pastira koji uprisutnjuje Božju ljubav za sva ljudska bića, s pouzdanjem upravimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Daj, Gospodine, da crkveni predstojnici budu vjerni pastiri koji riječju i primjerom vode vjernike prema vječnim pašnjacima, molimo te…
- Gospodine, daj da iskreno i ponizno dijelimo tjeskobe i žalosti svojih bližnjih kako bismo im činili dostupnom ljubav Dobroga Pastira, molimo te…
- Daj da katolički mladići i djevojke hrabro i velikodušno odgovore na poziv u duhovno zvanje, molimo te…
- Daj da vjerničke obitelji budu škole humanosti i duhovnosti, molimo te…
- Daj da politički vođe i poglavari država vrše svoju službu pošteno, nesebično i pravedno, molimo te…
- Daj da oni koji su duhovno odlutali čuju glas Dobroga Pastira i vrate se izvorištu pravog života, molimo te…
- Daj da pokojnici uživaju vječni mir s uskrsnulim Kristom, molimo te…
Svećenik:
Nebeski Oče, dok putujemo zemaljskim životom, pomozi nam da uprisutnjujemo i odražavamo ljubav Isusa Dobrog Pastira stavljajući dobrobit bližnjih iznad vlastitih probitaka. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
