VJEROM U ISUSA OTVARAMO SE ZA OTKUPLJENJE I SVJETLOST
U današnjem evanđelju Isus prima Nikodema na noćni razgovor te mu se predstavlja kao Sin Čovječji koji ima “biti podignut” kao znak i sredstvo Božje ljubavi prema svijetu. Spasiti će se oni koji u njega vjeruju i čine djela svjetlosti. Već sada sebe osuđuju oni koji ne vjeruju u Isusa-svjetlo te čine djela tame. Zahvalni za primjer Isusa koji svima nudi šansu, danas produbljujemo vjeru u Isusa kojom se otvaramo za otkupljenje i svjetlost.
Prvo čitanje (2 Ljet 36,14-16.19-23)
Ovo je završni odlomak povijesne knjige Druge Ljetopisa. Donosi teološki sažetak Izraelove povijesti od devetog do šesto stoljeća prije Krista. Ovaj sveti pisac promatra povijest svoga naroda sa stajališta savezničke vjernosti Bogu i držanja Božjega Zakona. Taj narod je iznevjerio Boga i izrugivao poslane proroke. Babilonsko sužanjstvo (597-538 pr. Kr.) bilo je Božje pripuštenje i okončano je onda kada je perzijski kralj Kir osvojio Babiloniju te dao dopuštenje potomcima sužanja da se vrate u svoju domovinu. U pripjevnom psalmu imamo tužaljku židovskih sužanja koji pjesmom podržavaju u sebi nadu u povratak: “Neka mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada!”
Drugo čitanje (Ef 2,4-10)
U ovom odlomku Poslanice Efežanima imamo odjek Isusovih riječi Nikodemu iz današnjeg evanđelja. Spasenje je nezasluženi dar Božji, darovana milost. Odrasle krštenike apostol podsjeća da ih je u Kristu Bog duhovno oživio te učinio dionicima Isusove pobjede nad grijehom i smrću: “Milošću ste spašeni, po vjeri!” Darovanost krsne milosti treba biti trajni motiv za dobra djela i dosljedno vjerničko ćudoređe, jer time zahvaljujemo Bogu koji nam dariva spasenje po Kristu.
Vjera u Uzdignutoga koji je znak i sredstvo Božje ljubavi (Iv 3,14-21)
Radi kratkoće, u današnjem evanđelju ispušten je početak ovog Ivanova poglavlja koji je bitan za cijelu zgodu: “Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče: ‘Rabi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja koja ti činiš ako Bog nije s njim” (Iv 3,1-2). To se dogodilo u Jeruzalemu za vrijeme blagdana Pashe. Iako je pripadao skupini farizeja, Nikodem je bio zadivljen nekim Isusovim djelima i riječima. Nije mogao shvatiti Isusovo isticanje da je svima potrebno obraćenje. Zamolio je Isusa da ga primi na razgovor i Isus mu je posvetio jednu proljetnu noć na ravnom krovu gostinjske kuće u kojoj je morala postojati “gornja soba” za povlačenje na molitvu i ozbiljne razgovore (usp. Tob 3,10; Dj 9,39; 10,9). U prvom dijelu razgovora Isus kao teološki “amater” govori profesionalnom teologu o potrebi duhovnog preporoda, a to će biti moguće vjerničkim oslonom na njega, Sina Čovječjega koji je s neba sišao i na nebo će se vratiti po završetku svoga poslanja. U današnjem odlomku Isus se predstavlja kao Sin Čovječji koji ima “biti uzdignut” te tako postati trajni znak Božje ljubavi i milosrđa za sve ljude.
Uočimo najprije Isusovo poštovanje prema jednom pripadniku protivničke teološke skupine, koji se jest zanimao za Isusov pokret ali nikada nije postao njegov sljedbenik. Isus je pristao da ga primi te mu posvetio potrebnu pažnju. Nikodem je bio na svoj način pošten i hrabar, jer se morao osloboditi farizejskih predrasuda protiv Isusa te izložiti opasnosti da bude kritiziran zato što proroku iz Galileje ozbiljno pristupa. U ono doba rabini su tvrdili da je noć najbolje doba za proučavanje Zakona, kad muškarca ne uznemiruju ukućani ni dnevni poslovi. Isus je sa svoje strane danju bio zauzet poučavajući mnoštvo i razgovarajući sa svojim učenicima. Zato je prihvatio poruku Nikodema koji je tražio sasvim privatni susret. Pokazao se spremnim na dijalog s čovjekom koji ostaje drugačiji.
Prema Isusu, inicijativa za spasenje pojedinca i cijele zajednice dolazi isključivo od Boga. Sredstvo spasenja nije sitničavo držanje disciplinskih odredaba Zakona nego Božja ljubav. Bog u svojoj ljubavi šalje vlastitog Sina ne da svijet uništi zbog grijeha nego da ga spasi i preobrazi. Time Isus objavljuje Boga kojemu nije stalo prvenstveno do kažnjavanja i očitovanja vlastite moći nego do milosrđa i ljubavi prema ljudima. Bog je Otac koji se raduje povratku zalutalih sinova i kćeri, on dariva vremenito duhovno iscjeljenje i konačno otkupljenje.
Isus je svoga nebeskog Oca doživljavao i propovijedao kao Boga oproštenja, milosrđa i pomirenja. Svoju mesijansku zadaću vidio je u pomaganju ljudima da uvide i prihvate ljubav Božju prema svima te da u znak zahvalnog prihvaćanja Božjeg milosrđa budu pravedni i milosrdni jedni prema drugima. U vrijeme noćnog razgovora s Nikodemom Isus je uvidio da ga čeka nasilna smrt, nastavi li djelovati i propovijedati kao što je do tada radio. Vlastitu smrt počeo je gledati kao dvostruko “uzdizanje”: fizičko podizanje na drvo križa i eshatonsko uzdizanje u Očevu slavu. Bio je Mesija spreman na smrt da bi se suprotstavio grijehu i smrti te tako stekao istinski život za sve ljude. U ovom razgovoru Isus se služi slikom iz Knjige Brojeva 21,4-9. Tamo je prikazano kako je Mojsije, po Božjoj odredbi, u pustinji podigao lik mjedene zmije za ozdravljenje onima koje su ujedale zmije otrovnice. Tako će raspeti Mesija biti uzdignut da bi donio ozdravljenje i puni život svijetu u kojem grijeh i zloba ljude rastaču iznutra.
Ovom zgodom evanđelist nas uči da je Bog u Isusu trajno uzljubio svijet koji su ljudi svih vremena i naroda, ali on ljude ne prisiljava da prihvate dar otkupljenja. Svojim životom odabiremo svjetlo ili tamu, trajni život ili trajnu smrt. Spasenje je vjera u Isusa koju prate djela svjetla, a osuda je unutarnji proces koji se sastoji u odbijanju vjere u Isusa-svjetlo te život po djelima tame i smrti. Danas iznova prihvaćamo vjeru u Isusa kao životno svjetlo, ali i ponizno priznajemo da svojim djelima ne odražavamo uvijek Božju ljubav i milosrđe prema svima. Lagano nalazimo isprike da ne živimo duhovne vrijednosti u koje vjerujemo, da nam djela nisu u skladu s vjerom. Unatoč tim lažnim izgovorima i našoj nedosljednosti, Bog nas neprestano zove u svom Uzdignutom Sinu. On nikoga ne otpisuje unaprijed nego sve zove. Zato zahvalno ostajemo uz Uzdignutoga koji je znak Božje ljubavi i sredstvo Božjeg milosrđa.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li spreman na dijalog s drugačijima poput Isusa koji je znao da Nikodem neće pristupiti njegovu pokretu? 2. Kako mogu Božju ljubav odražavati i prema onima koji izgledaju grubi ili nedostojni poštovanja?
MOLITVA VJERNIKA NA 4. NEDJELJU KORIZME U GODINI B
Svećenik:
S pouzdanjem iznesimo svoje prošnje Bogu koji toliko ljubi i današnji svijet da mu šalje svoga Sina, uzdignuta na križ i u eshatonsku proslavu kako bi se spasili svi koji vjeruju i čine djela svjetla.
Čitač:
- Za Crvku prisutnu u različitim narodima svijeta: da bude živi znak Božje ljubavi i sredstvo Božjeg milosrđa u vremenu mraka i očaja, molimo te…
- Za Papu i sve crkvene pastire: da ih ojačaš i prosvjetljuješ u službi predvođenja Crkve i naviještanja vjere, molimo te…
- Za osobe u socijalnim i političkim službama: da se zalažu za blagostanje dostupno svima i za pravedan mir, molimo te…
- Za sve koji se spremaju na krštenje: da na svom vjerničkom putu budu podržani od župskih zajednica i prijatelja, molimo te…
- Za bolesnike i sve koji trpe: da ljubav Božju dožive u pomoći onih koji ih poslužuju, molimo te…
- Za vjerne mrtve: da ih učiniš dionicima proslave Krista raspetog i uskrsnulog, molimo te…
Svećenik:
Usliši ove naše prošnje, Svemogući Bože, te učini zajednicu krštenih vjernika znakom i sredstvom sveopćeg spasenja u Kristu. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
