LJUBAV PREMA BOGU ISUS ČINI OVISNOM OD
LJUBAVI PREMA BLIŽNJEMU
U današnjem evanđelju Isus odgovara na pitanje pismoznanca o najvećoj među 613 starozavjetnih zapovijedi. Navodi dva starozavjetna teksta i time potvrđuje da je pravovjerni Židov i učitelj vjere, ali usmjerava na korijen vjerničkog ponašanja. U vremenu prije izuma tiska i velike nepismenosti, kada pobožni Židovi nisu mogli nabaviti primjerak Zakona niti čitanjem učiti Božje zapovijedi, bilo je veoma važno koja je zapovijed najveća. Iako je pitalac zamolio da Isus proglasi jednu zapovijed najvećom, Isus dodaje i drugu te tako ljubav prema Bogu čini ovisnom od ljubavi prema bližnjemu. Time je ponovno proglasio bitnim unutarnji moral i temeljne stavove. Na ovoj liturgiji pitajmo se, kako nas izvanjsko držanje u našoj vjeri može odvesti od posvećivanja vjerničke pozornosti onome što je unutarnje i bitno.
Prvo čitanje (Pnz 6,2-6)
Ovo je starozavjetno Vjerovanje koje je bilo postavljeno u većini židovskih kuća Isusova vremena, a vjerni Židovi su ga molili ujutro, navečer ili na putu. U nekoliko redaka sadrži osnove židovstva: 1. apsolutni monoteizam – Jahve je jedan i jedini Bog; 2. Bog je kao saveznik stalno prisutan u svome narodu; 3. Bogu savezniku narod i pojedinci trebaju odgovarati apsolutnom ljubavlju – iz sveg srca, duše, uma i snage. Isus se ovom formulom vjeroispovijesti poslužio da odgovori na pitanje o najvažnijoj zapovijedi.
Drugo čitanje (Heb 7,23-28)
U ovom odlomku Poslanice Hebrejima Kristova smrt na križu prikazana je kao savršena i potpuna žrtva Bogu po kojoj je čovječanstvo jednom zauvijek pomireno s Bogom. Kako Krist u svom uskrsnom i proslavljenom stanju trajno živi, on je i dalje naš veliki svećenik pred Bogom tako da starozavjetno svećenstvo više nije sveopći posrednik izmirenja s ljudi s Bogom.
Na punu ljubav prema Bogu spada i djelatna ljubav prema bližnjima (Mk 12,28-34)
Današnji susret Isusa s jednim pismoznancem je prijateljski, ali se nalazi u nizu zgoda koje su kontrovezističke i polemičke. Ovaj dobronamjerni učitelj vjere pita: “Koja je zapovijed prva od sviju?” To su pitanje ljudi često postavljali rabinima, jer su se željeli osloniti na jednu ali glavnu odredbu Zakona o kojoj bi ostale ovisile i od koje bi se mogle izvoditi. U Psalmu 11, židovska tradicija iskazuje poštovanje Davidu zato što je 613 zabrana i naredbi iz Tore sveo na 11 njih. Izaija je kao prorok 8. st. pr. Kr. u Jeruzalemu tih 11 sveo na samo šest (Iz 33,15). Mihej je ovih šest sažeo u tri izrekom koja obuhvaća sve ćudoredne odredbe: “Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi!” (Mih 6,8). Prorok iz vremena babilonskog sužanjstva u 6. st. pr. Kr. skratio je tri Mihejeve zapovijedi u dvije: “Držite se prava i činite pravdu” (Iz 56,1), dok je Habakuk vjerovao da je sve odredbe Zakona moguće svesti na jednu: “Pravednik živi od svoje vjere” (Hab 2,4).
Pismoznanac iz današnjeg evanđelja, prema Markovu izvještaju, bio je sasvim iskren i pošten u svome pitanju te nastojanju da shvati Isusov pristup vjerničkom ćudoređu. To se vidi iz Isusova komentara: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega” koji u ovoj zgodi donosi jedini Marko. Na njegovo pitanje Isus je naveo tradicionalno Vjerovanje Izraelaca Šema, Israel: “Gospodin Bog naš Gospodin je jedini!” Temeljna vjerska istina je postojanje jednoga Boga i njegova jedinstvena bliskost s nama ljudima. Budući da je Bog jedan i jedincat, odgovor slobodnog ljudskog bića treba biti ljubav prema Bogu. I to totalna ljubav: srcem, dušom, umom i snagom! To je Isus preuzeo iz Vjerovanja u Ponovljenom Zakonu 6,4 što je dio današnjeg prvog čitanja. Zatim je s prvom zapovijedi izjednačio drugu koja stoji u Levitskom zakoniku 19,18: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!” Istina, u neposrednom kontekstu ovoga mjesta u SZ “bližnji” je prvenstveno član vlastitog naroda, ali u SZ ima puno mjesta gdje Bog traži zaštitu stranaca koji borave u Izraelu, jer su i Izraelci nekoć bili stranci u tuđoj zemlji. U istom poglavlju Lev stoji nešto dalje: “Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak: ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. Ja sam Jahve, Bog vaš” (Lev 19,34 usp. Jr 7,6). Iz Isusove parabole o milosrdnom Samarijancu, koju je jedini Luka stavio uz odgovor na pitanje o glavnoj zapovijedi, razvidno je da je bližnji svaki čovjek kojega vidimo u nevolji i možemo mu pomoći. Isus povezuje u jednu zapovijed ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Ljubav nas na dug rok povezuje s Bogom, s bližnjima i s nama samima. Prema Isusu, ljubav prema Bogu prakticira se ljubavlju prema bližnjemu. On ljubav prema Bogu čini ovisnom od ljubavi prema bližnjemu.
Isusov odgovor o najvećoj zapovijedi odražava njegovo iskustvo ispunjenja po ljubavi prema Bogu i bližnjima. On svojim vladanjem pokazuje Božju ljubav i brigu za sve ljude i želi da tako postupaju njegovi vjernici. Zato ovaj dobronamjerni pitalac u Isusovu odgovoru nalazi odjek onoga što je rekao prorok: “Ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice” (Hoš 6,6). Vanjski religiozni i moralni čini trebaju odražavati unutarnji stav srca i savjesti. Ovaj pismoznanac znao je da Isus čini ono što uči, a znali su to i njegovi učenici. Isus se osjećao ljubljen od Boga totalno i jedinstveno te je Božju ljubav prema sebi i svim ljudima zahvalno slavio time što je djelatno ljubio sve ljude, bez obzira na njihov društveni položaj i moralnu situaciju. Zbog svoje vjernosti Bogu te ljudskoj braći i sestrama bio je spreman prihvatiti nasilnu smrt. Njegova žrtvena smrt bila je izraz ljubavi. Traži da ovaj pismoznanac i njegovi učenici provjeravaju svoju ljubav prema Bogu na praktičnoj ljubavi prema bližnjemu. Prvi su se kršćani mogli pitati, kako se njihova žrtva i liturgijsko štovanje Boga očituju po žrtvama za ljude. Marko je ovim svojim izvještajem htio potaknuti svoje povijesne čitatelje – i nas danas – da postupaju kao Isus ali i da s današnjim pismoznancem neprestano postavljaju sebi pitanje, koja je zapovijed najveća. Tko istinski ljubi, umire vlastitoj sebičnosti i ustaje na život odgovornog zajedništva. Zato je ljubav prema Bogu, bližnjemu te ispravna ljubav prema samome sebi veza između držanja zapovijedi i nastupa kraljevstva nebeskog. Za Isusa ljubav nije čarobna romanca bez kraja nego žrtvovanje samoga sebe radi drugih. - Naši vjerski čini i izvanjsko držanje zapovijedi dobivaju sadržaj po ljubavi koju produbljuju i očituju. Samo praktičnom ljubavlju prema bližnjima ljubimo Boga koji je jedan i jedincat. Sve što vjerujemo i činimo treba biti nošeno takvom ljubavlju, želimo li biti Kristovi učenici i živa Crkva uskrsnulog Krista.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Vjerujem li da me ljubav zaista povezuje s Bogom i bližnjima? 2. Jesu ili vanjski izrazi moje religioznosti odraz moje unutarnje vjere?
MOLITVA VJERNIKA NA 31. NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Zahvalni za Isusov primjer i nauk o najvećoj zapovijedi te svjesni da nas ljubav povezuje s Bogom, bližnjima i s nama samima, uputimo zajedničke prošnje za cijeli ljudski rod.
Čitač:
- Da duh ljubavi i milosrđa udahne život Božji u sve djelovanje Crkve po našim biskupijama i župama, molimo te…
- Da predstojnici služitelji Crkve pri poučavanju, posvećivanju i vođenju vjernika slijede primjer poniznog Krista, molimo te…
- Da države i narodi današnjeg svijeta napreduju u miru i pravdi na putu Božjem, molimo te…
- Da pravnici, prosvjetni djelatnici i novinari traže i očituju dubinu istine Božje pri obavljanju svoga poslanja, molimo te…
- Da mi ovdje sabrani u siromasima, rubnima i odbačenima prepoznajemo lice Krista patnika, molimo te…
- Da svi vjerni mrtvi, osobito naši pokojni rođaci i prijatelji, uđu u novi život kraljevstva Božjega, molimo te…
Svećenik:
Milostivi Bože, primi naše ponizne prošnje za cijelu ljudsku obitelj. Učini da tebe hvalimo zbog tvoje velike ljubavi prema nama, uzvraćajući tu ljubav jedni drugima poniznim i nesebičnim služenjem. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.
