VID KAO SPOSOBNOST UOČAVANJA BOŽJIH PUTOVA U SVEMU
Za današnje evanđelje imamo Markovu zgodu o slijepcu Bartimeju koja se događa neposredno pred Isusov ulazak u Jeruzalem na Cvjetnicu. Ovu zgodu o ozdravljenju iz propovjedničke građe o Isusu Marko je preobrazio u zgodu o pozivu, jer je Bartimej uzor vjere. On “vidi” da Isus djeluje prožet duhom ljubavi i samilosti prema svim ljudima te izriče vjeru u Isusa kao Sina Davidova i prije ozdravljenja. On vidi na Isusu ono što Apostoli do tada nisu vidjeli ni razumjeli, iako su imali zdrave oči. Uočimo da na kraju Isus govori ozdravljenome: “Idi, vjera te tvoja spasila”. S Bartimejem danas želimo doživjeti da nas vjera osposobljava za duhovno gledanje kojim možemo uočavati Božje putove u svemu.
Prvo čitanje (Jr 31,7-9)
U ovom odlomku Jeremija slavi Božje milosrđe i ljubav kako se očituju na povratku sužanja nakon dugih godina žalosti i poniženja. Božji narod ponovno će proći kroz pustinju na putu u domovinu, ali “iz zemlje sjeverne” što je Babilonija. Povratnici će biti sastavljeni od slijepih, hromih, trudnica i dojilja koji su simbol najnesposobnijih za dugo pješačenje. Ovo je simbol za konačni povratak koji je duhovno uprisutnjivao Krist iscjeljivanjem bolesnih. Povratnici iz Knjige Jeremijine kojima je potrebna posebna pažnja su starozavjetna slika slijepca u današnjem evanđelju kojega Isus iscjeljuje s ljubavlju i poštovanjem.
Drugo čitanje (Heb 5,1-6)
Pisac poslanice Hebrejima uzvisuje Božju ljubav i milosrđe kako su se očitovali u postavljanju Isusa Krista za vječnog velikog svećenika. Za razliku od židovskih svećenika i levita koji su pred Bogom predstavljali samo Izrael, Krist je snagom svoga utjelovljenja postao predstavnik cijeloga čovječanstva. Kako je on po svojoj punoj i pravoj ljudskosti s nama sjedinjen u mukama i nevoljama, ima sposobnost uživljavanja ili empatije koja mu omogućuje da strpljivo postupa s odlutalima. Kristovo svećeničko posredovanje ne teče samo iz njegove muke i smrti na križu nego i iz njegova uzdignuća u slavu, čime ga je Bog postavio i usavršio za velikog svećenika. S Kristom i u Kristu svi mogu pristupati k Bogu u pouzdanju, jer nas naš svećenički predstavnik poznaje ovakve kakvi jesmo i ljubi nas.
“Učitelju moj, da progledam!” (Mk 10,46-52)
Odsjek Markova evanđelja u kojem se kroz događaje Isusova djelovanja i propo-vijedanja posebno obrađuju učenici Isusovi (8,22-10,52) počeo je zgodom o ozdravljenju slijepca i završava današnjim evanđeljem u kojem Isus iscjeljuje slijepog Bartimeja u Jerihonu, i to pred svečani ulazak u Jeruzalem. Naglasak ove zgode je na učeništvu, kao što se vidi iz trostruka spominjanja glagola “zvati” u r. 49: “Isus se zaustavi i reče: ‘Pozovite ga!’ I pozovu slijepca sokoleći ga: ‘Ustani! Zove te!’” To se vidi i po dramatičnom završetku: “I on odmah progleda i uputi se za njim” (r. 52). Do toga događaja, prema Markovu rasporedu, oni koji su trebali imati oči da vide i srca da uzvjeruju – učenici – uglavnom su bili slijepi, jer nisu shvaćali Isusovo pravo mesijanstvo i kraljevsko dostojanstvo. Međutim, u Jerihonu koji je bio posljednja postaja pred svečani ulazak u Jeruzalem, Isusa je prepoznao, očitovao i shvatio slijepi sin nekog neznatnog Timeja. Marko je ovom zgodom o iscjeljenju načinio literarnu inkluziju s ozdravljenjem slijepca a to se zbilo pred početak Isusova puta u Jeruzalem (8,22-26). Ovo je zgoda o pravom i vjernom učeniku, jer je Bartimej u Isusu najprije prepoznao Sina Davidova, zatim bio iscijeljen i odmah nastavio s Iscjeliteljem put u Jeruzalem.
Prošle smo nedjelje imali zgodu o Jakovu i Ivanu koji traže udio na Isusovoj slavi, jer su se nadali već na zemlji dugačkoj i obilnoj vladavini. Za razliku od njih, slijepi Bartimej razumio je kakav je Isus Mesija a zatim zamolio da progleda fizički nakon što je već progledao duhovno. On je vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!” U Markovu evanđelju glagol “vikati” dolazi u ozračju očitovanja Isusove transcendencije i mesijanske vlasti (1,24; 3,11; 5,7; 9,24-26; 11,9). Proroka iz Nazareta nazvati Sinom Davidovim značilo je javno ispovjediti uvjerenje da se na njemu ispunja obećanje o Davidovu potomku koje je Bog dao preko proroka Natana (2 Sam 7,12-16). U Isusu koji putuje u Jeruzalem - gdje ga čeka nasilna smrt - vidjeti Sina Davidova bio je doista znak prodornog uviđanja i duboke vjere.
Slijepčeva molba za milosrđe i dar tjelesnog vida pokazuje da je molitelj točno uvidio narav Isusova kraljevskog dostojanstva. Znak mesijanske zadaće i dostojanstva trebalo je biti otvaranje vida slijepima (Iz 29,18; 32,3; 35,5). Isus je vraćanjem vida ovom bolesniku očitovao svoje mesijanstvo, i cijela je zgoda poslužila da se to mesijanstvo oglasi židovskim gledateljima i slušateljima. U sličnim zgodama iscjelj-enja koje su prethodile ovoj, Isus je od ozdravljenih tražio da čuvaju šutnju (1,43; 3,12; 5,19; 7,22-26). Bartimeja su gledatelji ušutkavali, ali je Isus šutke prihvatio njegovu ispovijest i milostivo učinio ono što je od njega traženo kao od Sina Davido-va. Iako Marko ne donosi pojedinosti kako je Isus izveo ovaj čudesni zahvat ipak se pravo značenje zgode jasno vidi u Isusovoj pohvali bolesniku: “Idi, vjera te tvoja spasila!” Pri tome izvorna grčka riječ sozo znači “iscijeliti” i “spasiti” – vjera te iscijelila i spasila. Isti glagol upotrijebljen je u slučaju bolesne žene (Mk 5,34), jer je fizičko ozdravljenje bolesnika uključivalo i njihovo duhovno spasenje po vjeri. Vjera je otvorenost za iscjeliteljsku riječ Božju koju Isus naviješta te izručenje Bogu koji po Isusu i u Isusu izvršava svoju moć spašavanja.
Ozdravljeni čovjek, nadahnut od Isusa da duhovno vidi i ozdravljen od tjelesne sljepoće, uputio se za Isusom na njegovu putu u Jeruzalem. Postao je vjernik učenik. Uz nazive “sveti, braća, učenici, obraćeni Gospodinu, vjernici” prvi kršćani nazivali su se i sljedbenicima Puta Isusova (usp. Dj 9,2; 19,9.23). U poimanju kršćanstva kao Puta istaknuta je činjenica da je kršćanstvo više od jednokratne ispovijesti vjere (Sine Davidov!) te više od oduševljenog divljenja jednom čudesnom događaju (oslobođenje od tjelesnog sljepila). Kršćanstvo je način življenja ili stalni hod za Isusom koji vjernika vodi iz tame na svjetlost, iz sljepila u gledanje i iz očaranosti k vjeri. U tom duhu, svi mi danas vičemo s Bartimejem: “Učitelju moj, daj da progledam!”
Pitanja za tihu šutnju: 1. Biti krhko ljudsko biće znači također doživljavati vlastitu sljepoću – intelektualnu, emotivnu, religioznu; kako mi je iskustvo takve osobne sljepoće pomoglo da istinski progledam? 2. Nastojim li gledati i uočavati Božje putove u svemu?
MOLITVA VJERNIKA NA 30. NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Kao što se Isus smilovao Bartimeju te mu udijelio duhovni i tjelesni vid, tako će se Bog smilovati nama te uslišiti naše zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za kršćane okupljene u župe i biskupije diljem svijeta: da vjerno kroče Kristovim stopama, molimo te…
- Za državne čelnike i društvene djelatnike: da uviđaju hitnu potrebnu za pravdom, mirom i jednakošću za sve ljude, molimo te…
- Za osobe bez vjere: da počnu hrabro zazivati: “Sine Davidov, smiluj mi se!”, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da se ne pokolebamo u hodu za Isusom do križa, molimo te…
- Za naše pokojne rođake i prijatelje: da im udijeliš pokoj vječni i svjetlost vječnu, molimo te…
Svećenik:
Milosrdni Bože, ti čuješ vapaje onih koji viču za pomoć. Budi uz nas dok idemo za Isusom na njegovu i našem putu. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
