RADOST UČENIŠTVA NADVISUJE TEŽINU TRAŽENE ŽRTVE
Jedan religiozni bogataš iz židovskog naroda ponizno moli Isusa u današnjem evanđelju: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” Isus mu predlaže da siromasima razdijeli svoj posjed a zatim se pridruži njemu kao jedan od učenika, kako bi zajedno svjedočili nazočnost kraljevstva Božjega, odričući se sigurnosti koja izvire iz osobnog posjeda i društvenog položaja. Bogataš se na to “smrknuo i otišao žalostan.” Ove nedjelje Isus zove sve nas koji se sabiremo na liturgiju da se odreknemo bilo čega što nam priječi da se trajno izručimo Bogu, svome vrhunskom gospodaru i dobrom Ocu kao što je to činio on.
Prvo čitanje (Mudr 7,7-11)
U ovom odlomku Knjige mudrosti, nadahnuti pisac stavlja u usta kralju Salomonu molitvu za dar vjerničke mudrosti. Ovaj vladar i vrhunski diplomata smatra da je religiozna mudrost blago vrednije od svih bogatstava svijeta, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli čovjeku koji u promjenjivim okolnostima života treba odabirati ono što je istinski vrijedno i moralno dopušteno. Ovaj starozavjetni tražitelj mudrosti slika je bogataša iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (Heb 4,12-13)
Nadahnjujući se gledanjem proroka na Riječ Božju (usp. Iz 55,10-11; P s 149,6; Otk 2,12) pisac Poslanice Hebrejima u ovom odlomku predstavlja riječ Božju koja se čita na liturgiji Crkve kao mač s dvije oštrice. Poput mača koji reže na obje strane ona ima dvije sposobnosti: 1.) objavljuje vjerniku Boga; 2.) objavljuje vjerniku njegovo moralno stanje. Pred takvom dvodimenzijalnom objavom nema bježanja ni samo-obmane: nadahnuta riječ objavljuje transcendentalne vrijednosti, ali i sudi čovjeka u unutarnjem središtu vlastite osobnosti, u savjesti koju ne možemo ušutkati.
Odricati se bolesne privrženosti stvarima kako bismo smisleno živjeli (Mk 10,17-30)
Današnje evanđelje je primjerska zgoda o ispravnoj uporabi materijalnih dobara i potrebi odricanja radi učeničkog hoda za Isusom. Većina nas današnjih vjernika nismo bogataši, ali nismo izuzeti od grešne nalijepljenosti na vlastite stvari i sposobnosti ili pak osobe koje nas sprečavaju da se trajno izručimo Bogu kao vrhunskom gospodaru i dobrom Ocu te da živimo smislen život.
Isus u ovoj zgodi podsjeća na sugovornika na Deset zapovijedi, koje on već zna te ih nabraja slobodnim redoslijedom: petu, šestu, sedmu, osmu, četvrtu. Uz to dodaje: “Ne otmi!” što je bilo važno za Markove povijesne čitatelje, krštenike Rima. Sugovornik ističe kako on već drži te zapovijedi, a Isus ga ne pobija, niti mu niječe osnovno ljudsko i vjerničko poštenje. Ipak, zove ga na odricanje od sigurnosti koja može izvirati i iz pošteno stečenog bogatstva te na pridruženje njemu i Dvanaestorici koji bez takve sigurnosti naviještaju nastup kraljevstva Božjega. Isus nudi odricanje od privrženosti zemaljskim vrijednostima kako bi njegovi učenici bili potpuno privrženi životu s Bogom. On se sa svojim učenicima posvetio naviještanju kraljevstva Božjega i liječenju bolesnih, spreman na oskudicu ali pun povjerenja u Boga. U ovoj zgodi jedini Marko kaže: “Isus ga na to pogleda, zavoli ga…” Taj pogled pun ljubavi i ohrabrenja značio je da novi kandidat za učenika neće biti prepušten sam sebi. Podržavat će ga Isus i Dvanaestorica a kasnije sva vjernička zajednica. Neobičnost Isusova poziva može se isčitati iz bogataševe reakcije: “On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.” Nije bio dovoljno slobodan da bi se odazvao Isusovu ljubaznom pozivu te pošao dalje od propisa Zakona, na zdravo nesigurni hod s njime i drugim njegovim učenicima.
Židovi onoga vremena bogatstvo zarađeno marljivim radom i mudrim poslovanjem smatrali su znakom Božjeg blagoslova (Izr 10,22; Prop 5,18). U takvom duhovnom ozračju, na Isusovu opomenu da će bogataši teško ući u kraljevstvo nebesko, Petar pita, tko se onda može spasiti. Rješenje je u Isusovu oslovljavanju učenika s “djeco” (tekna). Iako to u ono doba može biti Učiteljevo oslovljavanje učenika bez obzira na njihovu dob, u Novome Zavjetu tekna su dječaci i djevojčice. Svojim odraslim, bradatim učenicima Isus govori: “Djeco, lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo nebesko!” Oni koji se slobodno lišavaju bogatstva neće biti lišeni vječnoga blaga. Isusovi učenici naučili su s njime prihvaćati sve kao nezasluženi Božji dar te vrijednost zemaljskih darova postaviti prema ljestvici koju Isus predlaže. Kao duhovna djeca koja ponizno prihvaćaju svoju ovisnost o Bogu, oni postižu ono što ne mogu dati ljudska dobra i dostignuća. Postaju duhovno bogati, Božja obitelj, kršćanski prijatelji i suputnici te baštinici vječnih dobara.
Sastavni dio baštine onih koji hode s Isusom i za Isusom je prihvaćanje križa i žrtava. U vremenu progona i diskriminacije otpast će oni koji se oslanjaju na svoje bogatstvo i moć, poput bogataša iz današnjeg evanđelja. Učenicima svih vremena Isus uz poziv na žrtvu i služenje nudi pogled pun ljubavi i božanske podrške. Ovaj evanđeoski događaj treba nam posvjestiti napast potrošačkog mentaliteta. Bez obzira na osobno materijalno stanje, svi gomilamo more nepotrebnih stvari, kupujemo radi kupovanja i podliježemo potrošačkom mentalitetu. Isus ne osuđuje bogatstvo i posjed kao zlo u sebi. Zlo je težnju za bogatstvom, znanjem i vlašću činiti središtem svoga života. Bogatstvo, znanje i moć su zavodljivi, jer s vremenom bivamo “istrošeni” od onoga što trošimo. U propinjanju za bogatstvom, prestižom i moći možemo postati neosjetljivi na radost ljudskog postojanja i ljubav Božju. Što god nam priječi da potpuno prihvatimo ljubav Božju i na nju odgovaramo – ne može biti blagoslov nego postaje prokletstvo. Pozivom bogatašu da ostavi svoje bogatstvo i postane njegov učenik Isus ga je potaknuo na ispravno služenje materijalnim dobrima. Potrebna su nam zemaljska dobra, da bi roditelji školovali i uzdržavali svoju djecu, da bi zdravi u obitelji i društvu skrbili za stare i bolesne. Međutim, zajedno s Isusom mi se materijalnim dobrima služimo a ne robujemo im. Ono što smo naradili ili naučili upotrebljavamo da bismo služili Bogu te ljudskoj braći i sestrama, a ne damo se zarobiti svjetovnim mjerilima. Biti Isusov učenik može skupo stajati, ali radost učeništva nadvisuje težinu tražene žrtve. Da bismo baštinili život vječni, trebamo se lišiti svega što nas ometa da odgovorimo na Božji poziv. Kao ponizna djeca i skromni Isusovi učenici, spasenje očekujemo od Boga a ne od vlastitih dostignuća. Postupamo li tako, već u ovom životu u okviru vjerničke zajednice postižemo više od onoga što ostavljamo i pripravljamo se za sretnu vječnost. Što je ljudima nemoguće, Bogu nije!
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li rob svoga posjeda i svojih sposobnosti ili onim što imam služim Bogu i bližnjima? 2. Smatram li duhovne vrijednosti važnijima od svjetovnih mjerila?
MOLITVA VJERNIKA NA 28. NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Uputimo sada zajedničke prošnje Bogu da nam dadne snagu opirati se napasti pohlepe za zemaljskim bogatstvom i sigurnošću.
Čitač
- Za našu biskupijsku i župnu zajednicu: da živeći i svjedočeći duhovne vrijednosti ustrajno slijedimo Krista, molimo te…
- Za pastire, učitelje i propovjednike u Crkvi: da s ljubavlju i razumijevanjem propovijedaju riječ Božju, molimo te…
- Za poglavare naroda i upravitelje država: da surađuju na priskrbljivanju pravednog udjela svim sunarodnjacima i sugrađanima na zemaljskim dobrima, molimo te…
- Za odgovorne u poslovnim tvrtkama i financijskim ustanovama: da svoje poslove obavljaju pošteno i pravedno, poštujući svaku ljudsku osobu, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da onim što posjedujemo i što znamo ublažujemo nevolje siromaha, beskućnika i gladnih, molimo te…
- Za sve koji su umrli u miru Kristovu: da zauvijek prebivaju u kući Očevoj, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, udijeli nam snagu da budemo siromasi duhom te da slijedimo primjer Krista koji je postao siromah da obogati sve nas. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu.
