NIKAKVA SKUPINA USKOG KRUGA PRIPADNIKA
U današnjem evanđelju netko izgoni demone u Isusovo ime a nije član zbora apostola. “Sinovi groma” Ivan i Jakov pokušavali su mu zabraniti “jer ne ide s nama”, ne slijedi učenički Isusa. Isus postavlja jednostavno pravilo: “Tko nije protiv nas, za nas je.” Suprotstavlja se sklonosti učenika koji bi htjeli da osnuje Crkvu kao skupinu uskog broja pripadnika, strogo odvojenih od svih “ostalih”. Ovo evanđelje podsjeća nas da istinu mogu govoriti te dobro činiti i oni koji nisu u svemu “s nama”, koji pripadaju drugima i drugačijima. Odbacujući ljubomoru i netoleranciju svojih povijesnih učenika, Isus nas zove da svoje kršćanstvo ne gledamo elitistički, niječući ili omalovažavajući dobro kod “izvanjskih”.
Prvo čitanje (Br 11,25-29)
Mojsijev mladi suradnik Jošua protestira što su Eldad i Medad dobili dar proroštva, a nisu bili u šatoru sastanka s Mojsijem i drugim odabranim starješinama. Mojsije nije ljubomoran nego zahvaljuje Bogu što i ti karizmatični članovi Božjega naroda imaju dar udijeljen institucionalnim starješinama. On dapače moli Boga da sav narod postane proročki, bez straha da bi time opao njegov ugled i smisao njegove voditeljske službe. Postupajući tako, Mojsije je starozavjetna slika Isusa iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (Jak 5,1-6)
U ovom odlomku svoje poslanice sv. Jakov se zalaže za odgovornu uporabu materijalnih dobara i naviješta Božju naklonost prema siromasima svih vremena. Zaokupljenost materijalnim bogatstvom zasjenjuje svijest o drugim osobama i njihovim potrebama, zapostavlja Božji sud kojemu nitko ne može izbjeći i čini čovjeka hladnim na duhovne vrijednosti. Na crti nadahnutih biblijskih pisaca, sv. Jakov ne uči da je siromaštvo u sebi dobro nego da kod religioznih pojedinaca produbljuje ovisnost o Bogu, a Crkvu i društvo nadahnjuje na brigu za takve članove. Jakovljeva pouka je duhovna hrana za dugoročno razmišljanje i planiranje u svijetu visokih dostignuća i brzog profita.
Promjena u društvu počinje promjenom u nama (Mk 9,38-43. 45. 47-48)
U vrijeme Isusova mesijanskog djelovanja, bolesti i različite nevolje pripisivane su demonima i zlim dusima. Zato je bilo prakticirano izgonjenje demona ne samo među monoteističkim Izraelcima nego i među poganskim pripadnicima drugih naroda. U takvom duhovnom ozračju, Isus je izgonio demone da bi oslobađao od bolesti neke od bolesnika na kojima je htio očitovati kako Bog spašava cijelu ljudsku osobu –duh i tijelo. Isus je, međutim, svojim učenjem i postupanjem pokazivao da samo dobrota nadvladava zlo. On je bio i još uvijek jest izvor dobrote koja je moć za unutarnje iscjeljivanje od zla. Tu svoju moć prenio je na svoje sljedbenike i oni su u njegovo ime izgonili demone koji su ljude mučili.
Marko je zabilježio kako je Isus “dozvao Dvanaestoricu te ih počeo slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima” (6,7). S Ivanom je vjerojatno išao njegov brat Jakov kojima je prigodom poziva “nadjenuo ime sinovi groma” (3,17). Vjerojatno stoga što bili nagli i po naravi netolerantni. Kad su izvijestili o svom djelovanju u ime Isusovo, požalili su se na jednog dobronamjernog egzorcistu koji je snagom imena Isusova izgonio demone a nije bio član zbora apostola. Time su pokazali da teško podnose drugačije te im niječu sposobnost činiti dobro ako nije učinjeno po njihovu očekivanju. Nisu se trudili da prepoznaju dobro u drugima, a kamo li da bi podržavali dobro koje drugi čine. Isus nije za uveličavanje podjela koje postoje niti umanjivanje dobrote kod drugih. Njegov odgovor je pouka povijesnim slušateljima ali i kršćanima svih vremena: “Tko nije protiv nas, za nas je!” Time je podržao dobro koje čini strani egzorcist, bez obzira kojoj skupini pripada. Traži da i mi priznajemo vrijednost svega što bilo tko čini zazivajući njegovo ime, što osobito vrijedi za kršćane u današnjem svijetu koji se dijele na anglikance, katolike, pravoslavce i protestante. Istinu govoriti i dobro činiti mogu ne samo kršćani od nas odvojeni nego i drugi ljudi koji uopće nisu kršćani. Nitko nema monopol na istinu, dobrotu i odgovorno djelovanje
Izreku o nagradi za one koji pruže čašu vode Isusovim sljedbenicima i suradnicima Marko je uvrstio ovdje radi izraza “u ime” koji služi kao riječ-spona u r. 38, 39 i 41. Ona je odraz Isusova optimizma i nade da će neki dobri ljudi dobrovoljno pomagati njegove učenike, makar se i ne svrstali među njegove izravne sljedbenike. Ovdje Isus računa s volonterstvom njegova vremena i kasnijih vremena. Ima ljudi koji pomažu potrebnima znajući da oni ne mogu platiti ni uzvratiti sličnom akcijom. Takvo volonterstvo je prošireno i cijenjeno i u naše dane, tako da su Ujedinjeni narodi godinu 2001. bili proglasili godinom volonterskog rada a Papa je 5. prosinca te godine uputio pismo podrške kršćanskim volonterima koji svakog tjedna troše nekoliko sati pomažući besplatno u humanitarnim, zdravstvenim i karitativnim ustanovama.
Izreku o sablazni “malenih” - koji su jednostavni Isusovi sljedbenici, ali i svi siromasi i skromni - Marko je ovdje stavio kao kontrast prethodnoj gdje je riječ o nagradi onima što pružaju čašu vode istim “malenima”.
Izreke o sablazni vlastite ruke i noge ne sačinjavaju tematsku cjelinu s prethodnom građom. Stavljene su zajedno radi riječi-spone “sablazniti” koja prvenstveno znači “prouzročiti spoticanje, postaviti zapreku na putu” – fizičkom i moralnom. Isus kao Židov koji ljudsko tijelo smatra partnerom duha nikako ne misli na osakaćenje samoga sebe nego na korjenito svladavanje: ruku ili nogu koja navodi na grijeh treba tako disciplinirati kao da ne postoje obzirom na primamljivo grešno djelo.
Izrekom “Tko nije protiv nas, za nas je” te obećanjem nagrade svima koji volonterski pomažu evangelizatore i patnike Isus zove svoje sljedbenike na primjećivanje dobra kod drugih. On traži da djelujemo u njegovo ime, ali i da uočavamo i podupiremo dobro kod drugih. Vjera koju smo primili osposobljava nas ne samo da osobno dobro činimo nego i da druge u dobru podržavamo, ostajući otvorena zajednica Kristovih sljedbenika. Kršćanstvo je vjera dijeljenja dobrote koju Bog nama dariva i njegovanja dobrote u drugima, jer je i to Božji dar njima za druge. Promjena društva počinje od mijenjanja sebe otvaranjem za druge.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Je li za mene kršćanstvo vjera uske skupine koje se zatvara u sebe? 2. Prihvaćam li istinu koju drugi govore i velika djela koja drugi čine?
MOLITVA VJERNIKA NA 26. NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Bogu, Ocu pravde i milosrđa te tvorcu svake dobrote, uputimo sada svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za kršćane u različitim narodima današnjeg svijeta: da prepoznaju proročki glas Duha Božjega i dobrote Božje svuda i kod svih preko kojih Bog djeluje, molimo te…
- Za sve koji evanđelje navješćuju kao propovjednici, učitelji, pisci i znanstvenici: da Duh Božji djeluje po njihovim riječima i djelima, molimo te…
- Za čelnike naroda i država: da im udijeliš Duha mira, razumijevanja i mudrosti, molimo te…
- Za voditelje međunarodnih tvrtki i novčarskih ustanova: da svoje poslove obavljaju uz zauzimanje za pravdu i opće dobro, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da dobro kod drugih uočavamo i podupiremo, molimo te…
- Za žrtve droge i alkohola: da ozdrave suradnjom sa zdravstvenim djelatnicima i uz pomoć vlastitih ukućana, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i župa: da ih pripustiš u društvo svetih u kraljevstvu nebeskom, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, govoriš nam po svojoj riječi zapisanoj u Svetom pismu, ali i po svome Duhu koji djeluje o dobrim ljudima širom svijeta. Udjeli nam svjetlo i snagu da ponizno slušamo tvoj glas i podupiremo dobro koje drugi čine. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
