UNIVERZALNOST BOŽJEG POZIVA NA SPASENJE
U današnjem evanđelju Isus ozdravlja gluhoga njemaka u poganskom području Dekapolisa, istočno od Genezaretskog jezera. Pri tome ga zove da se otvori fizičkom daru sluha i govora ali i duhovnoj spremnosti na slušanje Božje riječi koju će trebati svjedočiti riječima i djelima. Marku i njegovoj zajednici važno je razmišljanje mnoštva: “Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!” Pozivom “Effata – otvori se!” Isus potiče ne samo ozdravljenog bolesnika nego svoje vjernike svih vremena da se otvore univerzalnosti Božjeg poziva na spasenje, da čuju i vide znakove Božje prisutnosti u svojoj sredini.
Prvo čitanje (Iz 35,4-7a)
Ovo je pjesma utjehe Izraelcima u sužanjstvu koji čeznu za oslobođenjem. Prorok vidi duhovnu i društvenu obnovu koja će donijeti i zdravlje bolesnicima. Kad najavljuje Božji zahvat kao odmazdu, on misli na uspostavu pravde koju su pogazili zemaljski silnici. U tom idealnom vremenu spasenja slijepci će ponovno zadobiti vid, gluhi sluh, nijemi govor. Pustinjsko tlo pretvorit će se u izvore pitke vode. Ovo čudesno ozdravljene bolesnih i materijalno obilje koje dolazi s Božjim zahvatom, u Isusovo vrijeme smatrano je znakom mesijanskog spasenja. Ozdravljenjem gluhog mucavca Isus najavljuje nastup takvog vremena.
Drugo čitanje (Jak 2,1-5)
Jakovljeva poslanica naglašava da bi vjera bez djela bila mrtva. U ovom odlomku traži od krštenika da ne podcjenjuju siromahe u vlastitoj zajednici niti u društvu gdje žive. Tko vjeruje u Isusa Krista, treba osobno usvajati i svjedočiti Isusov stav prema siromasima kao Bojim miljenicima. Kad uči da su siromasi “bogataši u vjeri”, sveti pisac nas potiče da ljudsko dostojanstvo svoje i drugih ne mjerimo prema socijalnom stanju i vanjskom izgledu.
“Effata –otvori se!” (Mk 7,31-37)
Među četvoricom evanđelista jedini Marko donosi zgodu o ozdravljenju odraslog bolesnika koji je bio gluh i nijem. Puno značenje ove zgode valja isčitavati iz neposrednog konteksta u Markovu evanđelju. Ona stoji nakon ozdravljenja kćeri Grkinje u tirskom kraju (7,24-30). Slično ovaj gluhi mucavac živi na području gdje su Židovi izmiješani s Grcima i drugim strancima. Kako tekst kaže, Isus se s poganskog područja oko Sidona preko Galileje povukao ponovno na pogansko područje Dekapolisa. Bili su to trenuci kada se više posvećivao izgradnji Dvanaestorice nego propovijedanju mnoštvu. Međutim ni u tom duhovnom zatišju nije mogao zatvoriti oči pred patnjom majke strankinje kojoj je neizlječivo bolovala odrasla kći niti tapkanjem gluhog mucavca koji je bio lišen dara sluha i govora. Pogani i stranci, koji su nekoć bili gluhi i nijemi za Božju objavu, sada mogu čuti i vidjeti zbog Isusa i po Isusu. Zahvalni Isusu koji je došao u njihov kraj, te time dao primjer svojim budućim misionarima, oni postaju baštinici obećanja koja je Bog objave nekoć davao Izraelu. Postaju dionici spasonosne slobode koju donosi Isus.
U tekstu stoji: “Donesu mu gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku.” Donijeli su ga njegovi poganski prijatelji, ali je bolesnik morao ne samo pristati na to nego i moliti prijatelje da to učine, jer sam nije mogao pristupiti Isusu. On i njegovi prijatelji morali su se raspitivati o Galilejcu koji prolazi kroz njihov kraj. Slušajući o Isusovim djelima i riječima, osjetili su potrebu tjelesnog i duhovnog icjeljenja.
Spreman da svojim postupkom očituje nazočnost Boga koji je univerzalan u svom spasenju, Isus bolesnika “uzme nasamo od mnoštva”. Zatim izvodi obred kojim najavljuje da je nastupilo mesijansko vrijeme spasenja. Upravio je pogled u nebo i uzdahnuo. Bio je to molitveni položaj kojim je očitovao svoju povezanost s Ocem. Njegova sposobnost iscjeljivati bolesnike dolazi od Oca. Tekst nadalje kaže da je Isus stavio svoje prste u bolesnikove uši, “zatim pljunuo i dotaknuo se njegova jezika”. U ono doba ljudi su vjerovali da osobni dodir bolesnika i pljuvačka iscjeliteljeva sadrže moć iscjeljivanja. Isus se poslužio tim pučkim sredstvima iscjeljivanja: osobni dodir, pljuvačka i molitva nad bolesnikom. “Uzdahnu” iz našega teksta može se doslovnije prevesti sa “glasno zastenja”, što znači iscjeliteljevu osobnu i aktivnu sućut nad bolesnikom kojemu je potrebno tjelesno ozdravljenje i duhovno spasenje.
Marko je smatrao potrebnim u grčkom tekstu svoga evanđelja sačuvati izvornu Isusovu riječi: “Effata – otvori se!” On je to već učinio prilikom uskrišenja Jairove kćeri (5,41), te će učiniti još dva puta u muci Isusovoj (14,36; 15,34). Želio je da njegovi i kasniji čitatelji u tim riječima vide duboku poruku. U Isusovu postupku i u osobi ozdravljenog njemaka svijet je primio znak radosne vijesti o univerzalnosti Božjeg spasenja. Aramejsku riječ “effata” Crkva je kasnije ugradila u obred krštenja u znak vjere da se krštenik pridružuje Kristu i Crkvi a time otvara za spasenje koje Bog dariva te preuzima dužnost da ostane otvoren.
Ove nedjelje Isus nas poziva kao pojedince i zajednicu: “Effata –otvori se!” Bogu koji spašava sve ljude i ljudima koji su primatelji i suradnici istog Božjeg spasenja. Otvoriti se možemo umom i srcem, djelom i riječju. Biti otvoren znači stalnu spremnost na slušanje, gledanje i djelovanje. Obogaćeni vjerom u Krista koji nas otvara za Boga i ljude, možemo i mi na svoj način iscjeljivati strpljivim slušanjem, pozornim opažanjem, spremnim djelovanjem. Prva usluga koju možemo činiti kao vjernici jest saslušati s poštovanjem. Kao što ljubav prema Bogu počinje slušanjem Božje riječi tako i ljubav prema bližnjima počinje slušanjem njihovih životnih priča i grčeva. Bog nam je ne samo darovao svoju riječ nego i sluh da je možemo čuti te govor da je možemo svjedočiti. Slušati drugoga u njegovoj izgubljenosti i patnji ponekad je veća usluga od govorenja. Zato Isusovo poziv: “Effata – otvori se, ostani otvoren!” pretvaramo u molitvu da takvi sve više postajemo. Molimo danas da ostanemo trajno otvoreni Božjem glasu kad god on govori i preko koga god govori.
Marko kaže da je mnoštvo zadivljeno govorilo: “Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.” Daje sada, u Crkvi i po Crkvi! Zahvaljujući krsnoj vjeri mi pravo čujemo, sadržajno govorimo i trudimo se dosljedno djelovati. Neka nam uskrsnuli Gospodin dadne da strpljivo slušamo, s ljubavlju govorimo i hrabro djelujemo.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Znadem li pažljivim slušanjem sebe drugima darivati? 2. Je li mi stalo do slijepih, gluhih i nijemih koje susrećem u životu?
MOLITVA VJERNIKA NA 23. NEDJELJU U GODINI B
Glavni slavitelj:
Čuli smo u današnjem evanđelju Isusa koji poziva: “Effata – otvori se!” Srcem i duhom otvoreni za Božju spasotvornu prisutnost, uputimo zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za našu biskupijsku i župnu zajednicu: da naše vjerničko djelovanje i liturgijsko okupljanje odražava evanđelje pomirenja i milosrđa, molimo te…
- Za crkvene predstojnike i građanske čelnike: da bez straha i kompromisa naviještaju Božju pravdu i Božji mir, molimo te…
- Za znanstvenike te socijalne i prosvjetne djelatnike: da svojim djelovanjem pridonose kulturi života i dobrobiti svih, molimo te…
- Za siromahe i beskućnike: da u našem društvu i našim obiteljima dobiju potrebnu brigu i poštovanje, molimo te…
- Za osobe s teškoćama u vidu, govoru i hodanju: da im ukućani i zdravstveni djelatnici budu znak Božje brige i ljubavi, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i naših župa: da postanu baštinici kraljevstva nebeskog, molimo te…
Glavni slavitelj:
Svemogući Bože, otvori nam oči, uši i srca tvome spasenju i potrebama naših bližnjih, kako bismo u svemu što činimo i govorimo odražavali tvoju milosnu prisutnost. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.
