UNATOČ SKROMNOM ZEMALJSKOM PORIJEKLU, ISUS JE KRUH S NEBA, KRUH ŽIVOTA
Za evanđelje imamo nastavak Isusova govora o kruhu života pred slušateljima u kafarnaumskoj sinagogi od kojih su neki doživjeli čudesnu gozbu što ju je Isus priredio od malo kruha i riba. Povijesnu jezgru Isusova govora Ivan je prerekao prema pravilima židovske homiletike, za duhovne potrebe novih slušatelja, krštenika zajednice sastavljene od obraćenih Židova i Grka. Iako ljudi znaju za Isusovo zemaljsko porijeklo, on je kruh s neba, kruh života zato što donosi novu i konačnu objavu Boga. Otac nebeski privlači ljude k Isusu u procesu obraćenja.
Prvo čitanje (1 Kr 19,4-8)
Ovaj kratki odlomak iz povijesne knjige Prve o kraljevima prikazuje krizu Ilije kao vjernika i proroka. Ilijina proročka zadaća bila je braniti vjeru u Boga jedinoga u državi bezbožnog kralja Ahaba i njegove žene Izebele, koja je na svoju pogansku vjeru obratila kralja i njegove ministre. Nakon petnaestak godina bezuspješnog djelovanja Ilija se obeshrabrio te odlučio napustiti poziv. Dapače, poželio je umrijeti jer u krizi nije vidio smisla svome daljnjem življenju. U pustinji je otkrio paradoksalni način Božje djelovanja: kad malakše ljudska snaga i ugasi se ljudska nada, Bog omogućuje duhovnu obnovu izvnrednom hranom i boravkom na svetoj gori Horebu. U čudesnoj okrepi Ilije vidi današnja liturgija starozavjetnu podlogu Isusu iz današnjeg evanđelja koji se predstavlja kao kruh s neba, kruh života.
Drugo čitanje (Ef 4,30-5,2)
Pavao podsjeća kršćane da su na krštenju i potvrdi opečaćeni Duhom Svetim, zauvijek obilježeni kao Božji miljenici i saveznici. Iz te sakramentalne opečaćenosti izvire snaga i dužnost ponašati se u skladu s vjerničkim dostojanstvom. Apostol nabraja mane koje kršćani trebaju izbjegavati i vrline koje trebaju njegovati. Posebno je naglašeno opraštanje zato što Bog svima oprašta u Kristu raspetom i uskrsnulom.
“Ako ga ne privuče Otac koji me posla” (Iv 6,41-51)
U ovom dijelu Govora o kruhu života Isus tvrdi o sebi da je sišao s neba te da donosi objavu koju prihvaćaju poučljivi i dostupni ljudi. Ivan je Isusov govor složio po pravilima ondašnje židovske homilije u sinagogi. Počinjalo se citatom iz Tore ili Zakona (“Nahrani ih kruhom s neba” - Iv 6,31 = Izl 16,4.15). Slijedilo je izlaganje s kontekstom navedenog mjesta i primjenom na život prisutnih. U Ivanovoj razradbi objašnjeno je što znači “kruh za život” (r. 35-40), zatim “s neba” (r. 44-48) i konačno “jesti” (r. 49-50). Slijedio je pomoćni citat, obično iz Proroka ili Spisa. Kod Ivana je to: “Svi će biti učenici Božji” (r. 45 = Iz 54,13) s daljnjim razvijanjem teme i zaključkom u kojem su ponovno istaknute glavne misli dotične homilije. U odsjeku Iv 6,35-50 “kruh života” prvenstveno je Isusova objava, ono što on govori i čini.
Na prigovor onih koji tvrde da znaju Isusovo zemaljsko porijeklo, obitelj u kojoj je odrastao i zato ne može biti “s neba”, on odgovara da k njemu dolaze oni koje privuče Otac, a to su poučljivi i dostupni – oni koji ne smatraju da sve znaju i da sve mogu sami. Svoju doraslost da donosi novu i obvezatnu objavu Isus obrazlaže time što je stalno “kod Oca” i što ga je “vidio” u smislu grčkog perfekta (heôraken –dva puta u r. 46) koji označuje radnju započetu u prošlosti a učinak joj još traje: Isus i dalje Oca vidi, s njime intimno prijateljuje, njegov glas osluškuje i vjerno prenosi ljudima.
Od Ilije u današnjem prvom čitanju učimo tražiti okrepu na pravom mjestu kad duhovno malakšemo. Bježeći od progonitelja, Ilija upada u duhovnu depresiju i vapi: “Već mi je svega dosta, Gospodine! Uzmi dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih!” On ipak prihvaća hranu koju mu donosi anđeo i oporavlja se da može otputovati na Božju goru gdje će doživjeti susret s Bogom kako bi se vratio svom proročkom poslu. U krizu poput Ilijine može upasti svaki čovjek i kršćanski vjernik, jer nas često lome nevolje i neželjeni događaji života. Prepustimo li se sami sebi, nećemo moći izaći iz duhovnog tunela. Bog je uz nas i kad smo skršeni, pomaže nam da nosimo svoj teret, vlastite promašaje i neuspjehe, ali i zlobu ljudi.
Bog nam dolazi u pomoć po Kristu Gospodinu, koji je egzistencijalni kruh života. U Kristovim riječima te liturgiji i sakramentima Crkve Krist svakome od nas donosi ono što trebamo, ako smo poučljivi i duhovno dostupni na svom hodočašću kroz život. On čini naš život smislenim, on pomaže da se dignemo iz poraza i kročimo uspravna pogleda priznavši svoje slabosti te zamolivši oproštenje od Boga i bližnjih. Zahvalni Ocu koji nas po svome Duhu privlači Kristu, mi gladujemo za kruhom životnim i zato uvijek iznova dolazimo Kristu. Dolaziti Kristu ne znači samo sudjelovati na nedjeljnoj euharistiji. Krist je dostupan i prisutan u svakoj situaciji ljudskog života pa se trebamo učenički ponizno stavljati pred svoga Gospodina u svojim radostima i žalostima, uspjesima i porazima. Prihvaćati Isusa kao kruh života znači ostati uz njega i u teškoćama našeg ljudskog življenja i vjerničkog poslanja. Slijediti Isusa, koji je nama osobno i Crkvi kao zajednici kruh života, znači ljubiti bližnje i kad nas iznevjere. To znači opraštati, dizati se iznad podmetnutih klipova, razumjeti nedosljednost prijatelja i suradnika, ne zatvoriti srce kad smo ignorirani ili prezreni.
Kao što je Krist kruh života za sve ljude, tako zove nas da budemo kruh jedni drugima. On je kruh života zato što nije oklijevao dati sve što ima i što jest kako bi ljude uveo u novi odnos s Bogom i jedne s drugima. Na to zove i nas, kako god nam kao ljudima to ponekad izgledao preidealno i daleko. Vjera u Krista koji je kruh života omogućuje nam i potiče nas da gledamo dalje od osobnih potreba i klonuća, na dobro drugih, da dajemo ne od svoga bogatstva ili savršenosti nego od svog siromaštva i ograničenosti, da jedni druge hranimo ljubavlju, nesebičnošću i međusobnim služenjem.
I ove nedjelje zahvaljujemo Bogu za dar vjere u Krista koji je naš kruh života. S ponosom obnavljamo osobni pristanak uz Krista koji kao kruh života daje smisao našem životnom hodočašću, našim ostvarenjima i nadama te čini podnošljivim naše promašaje.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. U duhu umornog i obeshrabrenog Ilije – gdje tražim životnu okrepu kada sam obeshrabren, podliježem li lažnoj i prolaznoj utjesi? 2. Zahvalan Isusu koji je moj kruh života – nastojim li biti kruh drugima?
MOLITVA VJERNIKA NA 19. NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Nama i svima ljudima Bog šalje svoga Sina Isusa Krista kao kruh života. Uputimo sada svoje zajedničke prošnje milosrdnom Ocu.
Čitač:
- Za Crkvu u svijetu: da Kristovu ljubav donosi svima koji su gladni kruha života, molimo te…
- Za poglavare naroda i država: da u svom djelovanju i zakonima koje donose osiguravaju pravdu za sve i štite dostojanstvo svakog čovjeka, molimo te…
- Za sve koji udomljuju beskućnike, hrane gladne i tješe ožalošćene: da ih blagosloviš i jačaš u njihovu plemenitom radu, molimo te…
- Za one koji ne vjeruju u Boga ili ne osjećaju potrebu za duhovnim vrijednostima: da se nadahnjuju na dobroti onih koji vjeruju u Isusa kao kruh života, molimo te…
- Za sve koji se bore s tjelesnim bolestima i drogama: da Krist bude uz njih u njihovim borbama, molimo te…
- Za pokojnike, osobito one koji su nedavno umrli: da uđu u puninu života vječnoga, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, vodi nas na našem životnom putovanju i pomozi nam da idemo za Isusom Kristom koji je naš kruh života. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
