DOBRI PASTIR ZOVE NA ISTINSKI ODMOR
U današnjem evanđelju apostoli se vraćaju s galilejske misije propovijedanja i iscjeljivanja te izvješćuju Isusa o svome djelovanju. On ih odvodi “na samotno mjesto” da otpočinu a mnoštvo ih pronalazi. Isus se kao dobri pastir sažalijeva pa “ih stane poučavati mnogočemu”, ali na osamljenu mjestu. Mogli su riječ Božju pravo čuti i usvojiti tek kad su se iščupali iz svakodnevne užurbanosti redovnih poslova. Ovaj događaj je poziv da uočimo potrebu odmora kako bismo ostali istinski otvoreni za Boga i bližnje te da poštujemo ritam rada i počinka u svom životu.
Prvo čitanje (Jr 23,1-6)
Ovo je odlomak iz niza govora proroka Jeremije u godini 587. pr. Kr. protiv nevjernih građanskih i religijskih pastira koji su narod doveli do katastrofalnog babilonskog sužanjstva. Jeremija je već doživio jedno prisilno odvođenje naroda god. 597. te uviđao da uskoro predstoji novo, još strašnije. Po Božjem nadahnuću predvidio je idealnog pastira koji će mudro i nesebično voditi narod Božji. Mi kršćani vjerujemo da je Isus taj vjerni pastir i on se takvim očituje u današnjem evanđelju.
Drugo čitanje (Ef 2,13-18)
U ovom odlomku poslanice Efežanima Pavao gleda Kristove sljedbenike kao zajednicu obnovljenog čovječanstva. Uskrsnuli Krist obraćenike s poganstva i sa židovstva u istoj Crkvi izmiruje s Bogom i jedne s drugima. Naziva ga “mirom našim” zato što u Crkvi kao tijelu Kristovu krštenici različitih kultura i nacionalnosti žive zajedno a da se ne moraju odreći svoga nacionalnog i kulturnog identiteta.
“Otploviše lađom na samotno mjesto” (Mk 6,30-34)
Evanđelje ove nedjelje nastavlja se na zgodu iz prošle nedjelje, kada je Isus poslao učenike da u njegovo ime propovijedaju obraćenje i liječe bolesne mažući ih uljem. Danas apostoli najprije jedni pred drugim izvješćuju Isusa “o svemu što su činili i naučavali”. Isus ih zatim zove na samotno mjesto da “otpočinu malo”. On i učenici pokušavaju dva puta otploviti na nenastanjeno mjesto. Međutim, oduševljeno mnoštvo ne dopušta tim propovjednicima i čudesnim iscjeliteljima da ostanu dugo neprimijećeni. Vijest se brzo proširila u kojem su pravcu otplovili i mnoštvo je dohrlilo na to nenastanjeno mjesto prije nego su učenici s Isusom doplovili. Pun pažnje i suosjećanja prema umornim učenicima, Isus ih je bio pozvao na zasluženi odmor u nenastanjenu kraju. Kao dobri pastir sada tu pažnju prenosi i na mnoštvo. Poučava ih “mnogočemu, jer bijahu kao ovce bez pastira”. Bili su to Galilejci s rubnih dijelova Isusove domovine kojima službeni teolozi iz Jeruzalema nisu poklanjali pažnju. Za razliku od njih, Isus je dobri pastir kojemu stalo do ovaca pa im nudi sigurnost i duhovnu hranu koju on sam crpi iz intimne bliskosti s Ocem. Tako Isus ispunjava zadaću dobrog pastira o kojem govori Jeremija.
Apostoli i mnoštvo trebali su doći u pust kraj kako bi mogli s duhovnom pažnjom čuti Isusa te otkriti svoju intimnu duhovnu stranu tako što će upoznati pravi identitet Isusa dobroga pastira. Svima nama kao krhkim ljudskim bićima potreban odlazak na samotno mjesto, prekid redovnih dnevnih, tjednih ili godišnjih poslova kako bismo njegovali svoj duhovni identitet. Jednom tjedno, na dan odmora prekidamo svagdanji rad da bismo iskazali zajedničko štovanje Boga, njegovali s više pažnje odnose prema članovima obitelji i drugim ljudima te zdravo uživali u kulturnim i sportskim događajima. Jednom godišnje uzimamo i praznike od nekoliko tjedana da bismo se odmorili tjelesno i duhovno u krugu svojih obitelji te osposobili za kvalitetan nastavak svoga redovnog posla. Bog je čovjeka stvorio tako da on postaje i ostaje human ako održava ritam rada i odmora. Ustanovu dana Gospodnjeg ili tjednog dana odmora poštuju i građanski zakoni. Tako svi mi njegujemo svoje ljudsko dostojanstvo posvećujući izvjesno vrijeme svome Stvoritelju, sami sebi te svojim obiteljima i prijateljima. Božje djelovanje uzor je ljudskom djelovanju. Ako je Bog “počivao” na sedmi dan svoga stvaralačkog tjedna, tada ljudska bića trebaju počivati te omogućiti drugima da odmaraju, osobito siromasima. Dan Gospodnji prekida svagdanji posao te zove na sadržajnu tišinu i duhovno osvježenje. Slavljenjem dana Gospodnjeg protestiramo protiv robovanja zaradi i klanjanja novcu, kako nas uči Katekizam Katoličke crkve (br. 2172). Bog nas zove na dioništvo u njegovu odmoru tako što ćemo poštivati ritam rada i odmor u svom životu. Sastavni dio toga poštivanja je ljudska i vjernička vrlina skrbi za druge i brige za sebe samoga. Tu ravnotežu nije jednostavno postići. Od Isusa dobrog pastira, koji učenike i mnoštvo zove u osamu da bi ga pravo čuli te se tjelesno i duhovno osvježili, danas učimo kada raditi ili činiti dobra djela a kada počivati.
U pozivu na odmor i ponudi sadržajnog počinka Isus kao da preuzima ulogu eshatonskog dobrog pastira koji je uzor savršenog vodstva i brige za ljude. U Svetom pismu odmor ili počinak povezan je s Bogom koji je dobri pastir, kako smo pjevali u današnjem pripjevnom psalmu: “Gospodin je pastir moj : ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju!” Ulazak Izraelaca u obećanu zemlju nakon 40 godina lutanja po pustinji je Božji dar počinka. Isus kao dobri pastir može osigurati počinak svojim učenicima nakon što su u njegovo ime služili potrebnima. Sastavni dio učeničkog hoda za Isusom je ispravna uporaba i razdioba vlastitog vremena. U tihim satima tjelesnog i duhovnog počinka možemo se na miru pitati, kamo idemo i što u životu želimo postići.
Sastavni dio vjerničkog počinka na tjedni dan odmora je nedjeljna euharistija. Ovdje se sabiremo kao vjernička zajednica da se poklonimo svome Bogu djelatnim sudjelovanjem na žrtvi Crkve koja je spomen Kristove smrti i uskrsnuća i gozba gdje se hranimo riječju Božjom i svetom pričešću. U službi riječi poučava nas sam Krist dobri pastir, a u euharistijskoj službi hrani nas. Onima koji žele živjeti dubokim religioznim životom Crkva nudi duhovne obnove i seminare koji obično počinju petkom popodne i završavaju nedjeljom uvečer. To je tjelesni i duhovni “vikend”. - Dok počivamo tjelesno i duhovno, možemo u sebi načiniti više prostora za Boga i bližnje. Ako takvog prostora nema u nama, mi uludo tratimo svoje vrijeme i svoj život, ne gledamo dalje od momentalnih probitaka. Dok počivamo, možemo slušati tihi glas vlastitog srca te zamijetiti glas Božji u svojim konkretnim životnim okolnostima. Isus nas ove nedjelje i ovog tjedna poziva da svoje životno vrijeme ponovno usmjerimo na Boga.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Odmaram li dovoljno fizički i duhovno? 2. Raspoređujem li razborito osvoje vrijeme koje ništa ne košta a jest veliki Božji dar?
MOLITVA VJERNIKA NA ŠESNAESTU NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Svjesni potrebe za povremenim prekidom redovnih aktivnosti radi tjelesnog odmora i duhovne obnove, uputimo svoje ponizne prošnje Bogu.
Čitač:
- Da biskupi i svećenici vjerno naučavaju kao što je Krist naučavao, molimo te…
- Da narode i države vode dobri građanski poglavari u istini i pravdi za sve, molimo te…
- Da svi koji su umorni i iscrpljeni tjelesno ili duhovno nađu priliku za počinak, molimo te…
- Da mi ovdje sabrani budemo poput Isusa puni aktivne sućuti prema svima koji su izgubljeni i potrebiti, molimo te…
- Da naši pokojni rođaci i prijatelji zauvijek nađu počinak u kući Gospodnjoj, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, ti si pastir koji tražiš izgubljene i krijepiš malaksale. Čuj nam prošnju da samo u tebi pravo otpočinemo i razborito raspoređujemo životno vrijeme koje nam darivaš na zemlji. To te molimo po Kristu, dobrom pastiru koji živi i kraljuje uvijeke vjekova.
