OBRAĆENIČKIM PONAŠANJEM I ISCJELJIVANJEM NEMOĆNIH
UČENICI PRIPREMAJU NASTUP ISUSU
Za evanđelje ove nedjelje imamo Markov prikaz slanja apostola na učeničko djelovanje u Galileji što je trebalo biti priprava za dolazak samoga Isusa. Za razliku od Mateja i Luke, gdje apostoli propovijedaju nastup kraljevstva Božjega (točno kao Isus!) i liječe nemoćne, prema Marku oni propovijedaju obraćenje i iscjeljuju nemoćne mažući ih uljem. Prije Isusove smrti i uskrsnuća oni ne razumiju Isusa pa ne mogu propovijedati sve što on govori i čini. Zato zovu na otvaranje za novost koja nastupa s Isusom i u znak potvrde iscjeljuju nemoćne mažući ih uljem. Ovo nas evanđelje zove da budemo Isusovi suradnici u podupiranju dobra i odstranjivanju zla u svijetu.
Prvo čitanje (Am 7,12-15)
Knjiga Amosova sadrži propovijedi ovoga proroka koji je djelovao od oko 760. do 740. pr. Kr. u Sjevernom kraljevstvu, gdje je nad svetištem u Betelu političku i vjersku kontrolu imao kralj Jeroboam II (783.-743. pr. Kr.). Amos je potjecao iz Južnog kraljevstva kojim je vladao kralj iz loze Davidove i osjećao se zaduženim najavljivati Božju kaznu kralju Jeroboamu i njegovom državljanima zbog njihovih grijeha. Amasja kao veliki svećenik svetišta u Betelu i provoditelj kraljeve politike proglasio je Amosa samozvanim prorokom i pokušao mu zabraniti nastupanje u kraljevom svetištu. Božji prorok uzvratio je kako je bio zadovoljan svojim zanimanjem kao stočar i poljoprivrednik, ali je osjećao dužnim odazvati se pozivu Boga koji ga šalje na proročko djelovanje među pripadnicima sjevernog kraljevstva u židovskom narodu. Za razliku od kraljevih kultnih službenika koji su provodili državnu politiku, ovaj prorok sa zvanjem djelovao je prema Božjem vodstvu. U tome je starozavjetna slika Isusa i apostola iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (Ef 1,3-14)
Za današnje drugo čitanje počinjemo čitati Poslanicu Efežanima koju ćemo čitati još pet nedjelja za redom, kako bismo doživjeli kao cjelinu jednu od 27 “knjiga” od kojih se sastoji Novi zavjet. Danas imamo uvodni himan hvale Bogu za kozmičku ulogu Krista koji svemir i ljude dovodi u jedinstvo. Ovo je zahvala Bogu koji u Kristu kao glavi ujedinjuje svijet te izvodi svoj plan spasenja, a kršćani postaju dionici te milosti po krsnom pridruženju Kristu u Crkvi.
“Propovijedali obraćenje, izgonili zloduhe i nemoćnike mazali uljem” (Mk 6,7-13)
Sjetimo se da smo na evanđelje prošle nedjelje imali Isusov nastup u Nazaretu, kada su ga odbacili mještani zato što je jedan od njih, običan. Unatoč tom osporavanju, Marko ističe kako Isus nije napustio svoje mesijansko poslanje. Nastavio je drugdje propovijedati Božje kraljevstvo, sjedati za stol s rubnima i liječiti bolesne pokazujući da je Bogu zaista stalo do svakoga čovjeka. U današnjem evanđelju Isus povjerava svoje mesijansko poslanje Dvanaestorici kao svojim učenicima i suradnicima. Međutim Marko je ovo slanje Dvanaestorice u Galileju prikazao u skladu sa svojom vizijom učenika koji prije Velikog petka i uskrsnog jutra ne shvaćaju Isusov identitet. Luka i Matej ovdje kažu: “Posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne” (Lk 9,3 = Mt 10,7-8). Kod Marka se sadržaj naloga vidi iz sažetka pri kraju ove zgode: “Otišavši propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe, i mnoge su nemoćne mazali uljem i oni su ozdravljali” (Mk 7,12-13). Ovo treba povezati sa sažetkom Isusova nastupnog govora kod drugog evanđeliste: “A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: ‘Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!’” (Mk 1,14-15). U Isusovu govoru obraćenje je u funkciji nastupa kraljevstva Božjega po njegovim djelima i riječima: obratiti se znači otvoriti se za nove Božje zahvate koji su na dohvatu s njim i po njemu. Kad Marko kaže da su apostoli samo zvali na obraćenje a nisu izričito naviještali nastup kraljevstva Božjega, hoće reći da oni dobivaju udio na Isusovu poslanju ali još trebaju rasti u razumijevanju Isusova identiteta. Sada samo traže od ljudi da se otvore za Božju novost koja nastupa s Isusom, a poslije Uskrsa će propovijedati cjelovitog Isusa koji uprisutnjuje Božje kraljevstvo. Isus ih je izabrao “da budu s njime i da ih šalje” (Mk 3,14). Sada postaju “apostoli”, poslanici jer upravo to znači grčka riječi apóstolloi.
Šalje ih “dva po dva”. To je bio običaj kod Židova onoga vremena, kao i kod kršćanskih misionara. Zajedničko svjedočanstvo dvojice navjestitelja budilo je kod slušatelja povjerenje (usp. Pnz 17,6), a misionari su mogli jedan drugome pomagati na nesigurnom putu. Židovski muškarci onoga vremena uzimali su na put osnovne potrepštine: donju tuniku koja je služila kao dugačka košulja, vanjski ogrtač, pojas, istočnjačku koprenu za glavu radi zaštite od sunca na putu, sandale i obavezno putnički štap. Štap je služio za oslonac na strmim prolazima ali i za obranu od zvijeri i mogućih napadača. Isus šalje apostole tražeći da budu siromašni, jednostavni i puni pouzdanja u Boga. Ne trebaju nositi kruha, torbe ni novaca o pojasu. Novac je u ono doba bio isključivo kovani pa su ga bogatiji putnici nosili u posebnim torbama a siromašniji u malim kesama za vlastitim pojasom.
“Otresanje praha s nogu njima za svjedočanstvo” je simbolska akcija pred onima koji odbijaju prihvatiti glasnike i njihovu poruku. Tom akcijom trebali su stanovnike dotičnog mjesta potaknuti na razmišljanje o važnosti duhovnih vrijednosti u njihovu životu, bez želje za kaznom ili osvetom. Ovdje je moguća i kršćanska verzija ondašnjeg židovskog običaja pri ulasku u Svetu zemlju prilikom hodočašća ili povratka s poganskog područja. Kod Židova je otresanje praha s obuće bilo dio obrednog čišćenja a kod kršćanskih navjestitelja izraz svijesti da žitelji mjesta koje nije prihvatilo njihovu poruku ne spadaju u Božji narod.
Ovlašću i uputama apostolima u današnjem evanđelju Isus nas potiče da svoje ljudsko i vjerničko zvanje obavljamo tiho i jednostavno, svjedočeći vrijednosti u koje vjerujemo. Jedina oprema koju ćemo moći ponijeti pri završetku našeg životnog putovanja jest dobrota i ljubav koju smo u Božje ime mogli iskazivati. Svjedočeći da je promjena potrebna i moguća, Isusu omogućujemo da uprisutnjuje kraljevstvo Božje. Pohađajući bolesne i nemoćne, omogućujemo Isusu da uđe u živote takvih osoba. Naše životno poslanje može biti brak ili Bogu posvećena bezbračnost, rad u vlastitoj obitelji ili tuđoj tvrtki, ali svoje poslanje trebamo obavljati jednostavno i vjerno.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Tijekom života svi mi u goste idemo i goste primamo: kakav sam gost i kako goste primam? 2. Isusovska jednostavnost i pouzdanje u Boga – obavljam li svoje životno zvanje jednostavno i s pouzdanjem u Boga?
MOLITVA VJERNIKA NA PETNAESTU NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Bog nas poziva da budemo Isusovi suradnici i svjedoci, jednostavni i puni pouzdanja u vršenju svoga ljudskog i vjerničkog poslanja. Molimo da upoznamo veličinu svoga poziva te za snagu da ga obavljamo dostojanstveno i jednostavno.
Čitač:
- Za Crkvu u svijetu i u našoj domovini: da pripadnike različitih naroda nadahnjuje na duhovnu obnovu vjernim svjedočenjem Krista, molimo te…
- Za kršćanske misionare i misionarke diljem svijeta: da njihov navjestiteljski i dobrotvorni rad nagradiš obilnim plodovima, molimo te…
- Za kršćanske obitelji u svijetu: da roditelji svojim primjerom i riječju odgajaju djecu u vjeri Crkve, molimo te…
- Za bolesne, nemoćne i stare u našoj župi i biskupiji: da im ljubav Kristova te brižna njega ukućana i zdravstvenog osoblja bude izvor nade, molimo te…
- Za pokojnike koje smo poznavali i za sve vjerne mrtve: da uživaju trajni mir u Božjoj prisutnosti, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, upravljaj naše nesigurne korake svojim stazama. Pomaži nam u našim borbama, prosvjetljuj nas u našim sumnjama i jačaj nas u našim nevoljama. Jer Ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova..
