SLJEDBENICI ISUSA, OSPORAVANOG PROROKA
Za evanđelje ove nedjelje imamo Markovo izvješće o Isusovu pohodu njegovu zavičaju Nazaretu, i to na poodmaklom stupnju njegova mesijanskog djelovanja. Sumještani ga ne uzimaju ozbiljno i konačno ga odbacuju zato što je “običan”, jedan od njih. Ovo osporavanje ne odvraća Isusa od nastavka njegova poslanja. Ove nedjelje na euharistijskom slavlju župne zajednice molimo snagu i milost da budemo sljedbenici Isusa koji je osporavani prorok svih vremena.
Prvo čitanje (Ez 2,2-5)
Ovo je Ezekielova ispovijest o vlastitom pozivu za proroka među židovskim prognanicima u Babiloniji god. 593. pr. Kr. Sužnji su se osjećali poraženima i od Boga zaboravljenima. U svojoj ranjenosti i nepovjerenju bili su sumnjičavi prema svakome tko je tvrdio da govori u ime Božje, jer su znali da su se kao narod i pojedinci svjesno pobunili protiv Boga. Osporavani i odbačeni Ezekiel u Babiloniji je starozavjetna slika Isusa iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (2 Kor 12,7-10)
Ovdje Pavao brani svoje zvanje pred protivnicima koji su se hvalisali svojim viđenjima i mističnim zanosima. Apostol govori o nekoj kroničnoj bolesti kao svome “trnu u tijelu” koja ga nije do te mjere razočarala da bi napustio svoje zvanje propovjednika evanđelja Kristova među ljudima grčke i rimske kulture. U molitvi je tražio oslobođenje od bolesti s uvjerenjem da bi Božja stvar bolje napredovala. Za odgovor nije zadobio ozdravljenje nego milost da i uz bolest uspješno apostolski djeluje. Bog se u svojoj moći spašavanja služi slabim ljudima.
Odbačeni i odbacivači (Mk 6,1-6)
Događaj današnjeg evanđelja sačinjava prijelazni odlomak u evanđelju po Marku. Povezuje uskrišenje Jairove kćeri ( 5,21-42) sa slanjem učenika na Galilejsko poslanje pri čemu Isus apostolima daje udio na svojoj moći iscjeljivanja (6,7-13). Za Marka, iznenađujuća suprotnost leži ne toliko u odbacivanju Isusa u njegovu zavičaju koliko njegova besupješnost kada kaže: “I ne mogaše ondje učiniti nikakvo čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši na njih ruku. I čudio se njihovoj nevjeri” (r. 5-6). Do toga trenutka, ljudi su se uvijek zadivljeno čudili Isusovim djelima i riječima te s vjerničkim strahom odgovarali na Božja djela koja on čini. Ovdje se Isus čudi ljudima. Marku je ovaj događaj važan zbog teme o učeničkom odazivu Isusu i vjere u Isusa koji naučava i čudesno iscjeljuje a za odgovor dobiva krivo shvaćanje i odbacivanje. U Nazaretu sumještani odbacuju Isusa, a prihvatili su ga mnogi žitelji Kafarnauma i drugih mjesta do te mjere da učenički hode za njim.
U pitanju Nazarećana: “Odakle to ovome?” Marko vidi ironiju: dok njegovi mještani traže ime Isusova teološkog učitelja i ukazuju na običnost njegove obitelji, pravi izvor Isusove mudrosti i moći je Bog. Za Nazaraćene je Isus samo “drvodjelja, sin Marijin” (Josip je morao ubrzo umrijeti nakon Isusova djetinjstva ili mladosti ) a četiri rođaka i dvije rođakinje s kojima je rastao nakon Josipove smrti bili su obični stanovnici Nazareta, nikakve socijalne ili intelektualne klase. Zato je za Nazarećane Isus previše običan da bi mu poklanjali posebnu pažnju te ozbiljno uzimali ono što čini i govori. Opsjednuti su površnim crtama kao što je Isusov zanat, porijeklo i obitelj u kojoj je odrastao. Ne dopuštaju da ih Isus svojom dobrohotnom prisutnošću makne iz duhovnog mrtvila. “Štite se” tako što se osjećaju uvrijeđeni Isusovim nastupom.
Ovoj predrasudi Isusovih mještana može podleći svaki od nas. Isusom “običnim” služi se Bog da uprisutnjuje svoju milosnu vladavinu, po njemu ozdravlja bolesne, zove na obraćenje otpisane, poučava sve. Takvog Isusa želimo i dalje slijediti. Nadalje, postoje “ neznatni proroci i događaji” u naše dane i našoj sredini koje možda ne prepoznajemo dok svojim postupcima i riječima čine da se Bog događa kao prisutni među nama. Bog nas zdravo uznemiruje preko običnih ljudi i događaja života, pokazujući nam znakove svoje prisutnosti češće nego mislimo. Bog nije totalno izdvojen iz svijeta u kojem živimo niti se dade zarobiti u samo religijske obrede i religiozni rječnik. Možemo ga susreti u osobama koje nam šalje kroz život u vlastitoj obitelji, radnoj sredini, mjestu, narodu i državi gdje živimo. Mi međutim u drugima često vidimo samo nedostatke i običnost, a previđamo darove i dobrotu koju je Bog u njih usadio. Kao što mi osobno ne želimo biti žrtve predrasuda sa strane naših bližnjih i sugrađana, tako nas bliskost s drugima i njihova “običnost” ne bi smjeli zasljepljivati pri prepoznavanju pune istine u njima i o njima. Dok danas tražim od Boga snagu da ostanemo uz “običnog” Isusa, također molimo svjetlo da raspoznajemo znakove Božjeg djelovanja u ljudskoj braći i sestrama, makar oni bili drugačiji od nas.
Nazarećni koji odbacuju Isusa su slika i najava odbacivanja Isusa u Jeruzalemu, od strane vjerskih i građanskih čelnika. Svaki pravi prorok prije ili kasnije susreće s osporavanjem i odbacivanjem kod ljudi kojima se osjeća poslanim. Pravi proroci, poput Ezekiela i Isusa iz današnjih čitanja, ustraju u zvanju i poslanju unatoč osporavanjima. Nazarećanima, koji su se branili zavijajući se u uvrijeđenost, Isus odgovara: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu!” Ovo znači da on kani nastaviti svoje uprisutnjivanje Božjeg kraljevstva bez obzira na incident u svom zavičaju i slične kojih će još biti. Kad se susretao s osporavanjem i odbacivanjem, Isus nije smekšavao svoju poruku niti mijenjao svoje postupke. Kao pravi prorok nije dopustio da ga “ankete” ili “javno mnijenje” odvrate od borbe protiv Zloga i zla u svim zavodljivim oblicima. Slično bi trebali postupati pravi Isusovi učenici. Kako god bilo zavodljivo postupati kršćanski samo povremeno ili selektivno, pravi Isusov učenik sučeljava se s osporavanjem, križem, okretanjem drugog obraza, ljubavlju prema neprijateljima, bračnom vjernošću – ostaje dosljedni Kristov sljedbenik i onda kad to nije “popularno”.
Krsnom vjerom i krizmom pridruženi smo Kristu i zato imamo udjela na njegovu proročkom poslanju. Poziv da budemo proroci znači dosljedno življenje i naviještanje Božjeg plana s ljudskim bićima. Biti prorok koji naviješta divna Božja djela može uključivati izrugivanje, izolaciju i odbačenost. Pravi vjernik ne da se pokolebati u uvjerenju da će Božja volja biti jača od nepravde, da će njegovo milosrđe nadvladati ljudsku mržnju, a njegovo svjetlo prevagnuti nad mrakom grijeha i smrti.
Pitanja za tihu šutnju: 1. Kako se suprotstavljam obožavateljima javnog mnijenja kad se takvo ponašanje protivi mojoj fundamentalnoj opciji za Krista? 2. Imajući na umu da ni tvrdoglavost ni kukavičluk nisu vrline, kako se postavljam kad sam osporavan ili odbačen?
MOLITVA VJERNIKA NA 14. NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Braćo i sestre, pozvani od Krista da budemo proroci u svome vremenu i vlastitim životnim okolnostima uviđamo da nam je vjera često slaba, ali ne očajavamo nego se s nadom obraćamo Bogu koji nas ljubi. Svjesni da Bog ima u nas povjerenja, uputimo mu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu koju predvode papa, biskupi i svećenici: da pod njihovim vodstvom svi kršćani hrabro govore i svjedoče protiv svega što narušava ljudsko dostojanstvo, molimo te…
- Za proroke koji vladu i gospodarske moćnike upozoravaju na nepravde i zajedničke probleme ljudi: da osobe na vlasti i odgovornim službama čuju njihov glas te pošteno i pravedno obavljaju svoju službu, molimo te…
- Za kršćane i druge ljude koji služe nemoćnim i zapostavljenim: da nastavljaju svoje služenje i onda kad se susreću sa odbacivanjem ili mržnjom, molimo te…
- Za umjetnike koji svojim djelovanjem skreću pažnju ljudi na ljepotu i istinu: da čujemo njihovu pjesmu o ljepotama prirode i mukama ljudi, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da budemo učenici Kristovi koji pojedinačno i zajednički služe braći i sestrama, dvore bolesne i ljube sve ljude, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i župa: da ih nagradiš za dobro učinjeno i zlo podneseno, molimo te…
Svećenik:
Oče. u našoj slabosti očituje se tvoja moć spasavanja i Ti nas zahvaćaš svojim milosnim životom po ljudima s kojima živimo i okolnostima kroz koje prolazimo. Usliši prošnje koje smo izrekli i one koje su ostale u nama neizrečene; učvrsti nas u učeničkom hodu za Isusom, osporavanim prorokom. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
