UVJERENJE BOLESNICE I JAIRA DA IM ISUS MOŽE POMOĆI
Za evanđelje ove nedjelje imamo povezani izvještaj o dva Isusova čuda: nadstojnik sinagoge Jair moli Isusa da mu dođe spasiti kćer koja je na samrti. Dok su oni još na putu, stiže Jairu poruka da je djevojka umrla te da ne treba dalje uznemirivati proroka iz Nazareta. Isus ga ohrabruje i kreće s njime prema kući žalosti. Dok su oni na putu, jedna bolesnica dotiče se Isusove odjeće s uvjerenjem da joj on može i hoće pomoći. Isus hvali vjeru bolesnice i najavljuje da je ozdravljenje trajno a zatim uskrišava Jairovu kćer. S ovom ozdravljenom bolesnicom i ožalošćenim ocem i mi se danas okupljamo oko Isusa uvjereni da nam može i hoće pomoći.
Prvo čitanje (Mudr 1,13-15; 2,23-24)
Podsjetimo se da je Knjiga mudrosti pisana izvorno Židovima u Aleskandriji, oko 50. godine pr. Kr. da im pomogne zdravo se prilagoditi ljudima grčke kulture, ali i čuvati vlastitu vjeru u poganskoj sredini. Današnji odlomak sadrži biblijsku teologiju tjelesne smrti. Bog Biblije nije Bog smrti nego života; on se ne raduje uništenju ljudi, jer je stvorio sve ljude na svoju sliku i time za trajni život. Tjelesna smrt posljedica je pobune protiv Boga, grijeha Adamova, i podliježemo joj svi mi koji smo djeca Adamova.
Drugo čitanje (2 Kor 8,7.9.13-15)
Ovo je dio Pavlova poticaja krštenicima Grčke da se uključe u skupljanje materijalne pomoći kršćanima Jeruzalema. Za uzor vjerničke velikodušnosti Pavao stavlja Krista koji je radi nas ljudi postao siromašni čovjek, ovisan o materijalnoj pomoći drugih ljudi. Dijeliti sa siromašnom braćom i sestrama od materijalnih dobara koja su plodovi našega rada, ili nasljedstva što su nam ostavili roditelji, znači prakticirati ljudsku i vjerničku solidarnost. Ovaj nas odlomak potiče da se aktivno uključujemo u projekte župnog, biskupijskog i nacionalnog Karitasa te u druge humanitarne akcije.
“Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena” (Mk 5,21-43)
Nije sigurno je li Marko našao u propovjedničkoj građi ova dva čuda isprepletena ili ih je on kao najstariji evanđelist ovako prvi povezao, a Matej (9,18-26) i Luka (8,40-56) od njega preuzeli uz neke vlastite redaktorske zahvate. Svakako je sigurno da su evanđelisti htjeli povezivanjem dati ključ za razumijevanje obaju događaja: ključna je vjera žene koja iz želje za žuđenim zdravljem krši odredbe o obrednoj čistoći te vjera Jaira koji guta ponos pripadnosti skupini Isusovih teoloških protivnika tražeći pomoć za svoju kćer.
Najprije bolesnica koja je “dvanaest godina bolovala od krvarenja”. Radilo se o poremećenim mjesečnim promjena odrasle žene koja zbog toga nije mogla ići subotom u sinagogu niti o blagdanima hodočastiti u Jeruzalem, jer bi svojom prisutnošću obredno “onečistila” sveti prostor. Nije smjela ići u posjet ni posjetioce primati u svom domu iz istog razloga. Dok Luka kaže da je tražila pomoć kod liječnika ali joj oni nisu mogli pomoći, Marko napominje da joj je bilo samo gore od tih pokušaja liječenja. On time nije želio ismijati liječnike Palestine Isusova vremena nego pokazati hitnost i potrebu da žena potraži pomoć kod Isusa. Ona je morala prije čuti za Isusove riječi i djela te mu se krišom približila i dotaknula ga se s nadom da će ozdraviti. Ono što naši prevoditelji preriču s “… bit ću spašena”, doslovno znači “bit ću ozdravljena”. Spasenje je za nju toga časa značilo ozdravljenje od bolesti zbog koje je izdvojena iz ljudske i vjerničke zajednice. U želji da ozdravi, žena je prekršila odredbe o ritualnoj čistoći: ugurala se među mnoštvo što je slijedilo Isusa i dotaknula se Isusove odjeće s vjerom i nadom. Time je “onečistila” Isusa i one oko njega.
Isus je osjetio da je iz njega “izašla sila”. Njegova moć liječenja je plod otvaranja za Božju vladavinu i on je želi svjesno primjenjivati. Pita, tko ga se dotaknuo da ozdravljenoj bolesnici pokaže narav svoga iscjeliteljskog djelovanja: to nije magija nego svjesna uporaba moći od Boga darovane. Žena mu “kaza sve po istini”. Ona je progutala svoj strah od ljudi koji je izbjegavaju i pristupila k Isusu s uvjerenjem da je on drugačiji. Sada ponizno ispovijeda svoju nevolju, a Isus joj uzvraća ohrabrenjem: “Vjera te tvoja spasila (= ozdravila)! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!” Mir je ovdje izvanjska i unutarnja sreća u koju spada i tjelesno zdravlje. Isus joj najavljuje da ozdravljenje ostaje i hvali njezinu nadu da on hoće i može pomoći služeći se čudesnim darovima koje mu je Bog dao.
Sada Jair. Kao nadstojnik sinagoge, znao je iz subotnjih čitanja za zgode o prorocima da Božji čovjek može u posebnim situacijama ozdraviti bolesnika, čak oživjeti mrtvu osobu (usp. 1 Kr 17,17-24 gdje Ilija oživljava sina udovice poganke u Sarfati; zatim 2 Kr 4,18-37 gdje Elizej oživljava sina žene Sunamke). Kao “jedan od nadstojnika sinagoge” pripadao je skupini teologa koji su se kritično postavljali prema Isusu zbog njegova novog tumačenja izvanjskih vjerskih propisa. Progutao je svoj društveni ponos kad je vidio da mu dvanaest godišnja kći umire. Natjerala ga na to roditeljska ljubav. Marko ističe da je Jair pao Isusu pred noge te “usrdno moljaše”. Imperfekt. Molba je morala biti dugotrajna i ponizna. On je stigao dok je djevojka bila još na umoru te bio uvjeren da je Isus stavljanjem svoje proročke ruke može održati na životu. Isus je bio krenuo s njime, a onda se dogodio tajni dodire bolesne žene. Dok je Isus još razgovarao s njom, stigli su Jairovi ukućani s viješću da mu je kći umrla te da više nema smisla “mučiti učitelja”. Oni ne vjeruju da Isus može oživjeti mrtvu osobu, ali Isus podržava vjeru koja je Jaira kao zabrinutog oca dovela k njemu. Grčka formulacija r. 36 doslovno znači: “Prestani se bojati! Samo nastavi vjerovati”. Jaira su doveli strah za život kćerke i vjera da Isus može pomoći. Isus ga oslobađa paničnog straha i podržava njegovu vjeru.
U Jairovu dvorištu već je počelo obredno naricanje u znak solidarnosti s kućom žalosti koju je pohodila smrt. Isus zaustavlja narikače te ističe da djevojka “spava”. Time misli da njezina smrt nije konačna, da on ima moć vratiti je u nastavak zemaljskog života. Sam Isus, trojica svjedoka iz apostolskog zbora te Jair i njegova žena nisu se dali zbuniti podrugljivim podsmjehom prisutnih susjeda. Sva tri sinoptika ovdje ističu da je Isus uzeo mrtvu djevojčicu za ruku, a jedini Marko sačuvao je i aramejski izraz “Talita kum” koji za svoje povijesne čitatelje odmah prevodi na grčki “Djevojko, ustani!” Njemu je bilo važno da kršteni pogani kojima piše knjigu o Isusovim djelima i riječima čuju izvorni izraz te imaju na umu Isusovo židovsko porijeklo. Izvješćujući o ova dva čuda, htio je reći da susret s Isusom donosi ozdravljenje i spasenje - i danas. On ozdravlja i spašava one koji mu pristupaju s vjerom, hrabro se oslobađajući straha i predrasuda.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Znadem li s Isusom poštivati roditeljsku ljubav drugih i drugačijih? 2. Sputava li me lažni obzir da tražim pomoć od Boga i dobrih ljudi?
MOLITVA VJERNIKA NA TRINAESTU NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Zahvalni Kristu koji nam se objavljuje u događajima današnjeg evanđelja kao onaj koji može i hoće pomoći, uputimo svoje zajedničke prošnje Ocu nebeskom.
Čitač:
- Za Crkvu koja u svijetu nastavlja Isusovu službu iscjeljivanja: da bude znak i sredstvo Isusove brige za sve koji su bolesni na tijelu i duši, molimo te…
- Za liječnike, medicinske sestre i sve koji dvore bolesnike po kućama i zdravstvenim ustanovama: da budu svjesni ljudskog dostojanstva bolesnika s kojima se Isus poistovjećuje, molimo te…
- Za sve koji boluju ili pate: da u svojoj bolesti i patnji ostanu otvoreni za Boga i bližnje, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da poput Jaira i bolesnice iz današnjeg evanđelja svoje nevolje i teškoće donosimo pred Gospodina Isusa s uvjerenjem da nam on može i hoće pomoći, molimo te..
- Za pokojnike iz naših obitelji i sve pokojnike koje smo poznavali: da ih nagradiš za vjeru koju su ispovijedali, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, obnovi našu vjeru da nam tvoj Sin Isus Krist može i hoće pomagati i ulij nam snagu da mu se s pouzdanjem obraćamo, ne obazirući se na ljudske predrasude. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.
