POMAGANJE POTREBNIMA NA DAN GOSPODNJI
U današnjem evanđelju Isus brani svoje učenike koji subotom trgaju klasje da utaže glad, jer nisu imali mogućnost spremiti na vrijeme subotnji ručak. Također ozdravlja bolesnika s usahlom rukom u subotu. Farizeji uzvraćaju oštrom kritikom zbog “kršenja” propisanog počinka u subotu. Isus uzvraća: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote!” Time je htio podsjetiti da je tjedni dan odmora Bog odredio radi slavljenja Božjih dobročinstava, a izvrstan način tog slavljenja jest pomaganje bližnjima u nevolji. Dana Gospodnji je dan solidarnosti!
Prvo čitanje (Pnz 5,12-15)
Staarozavjetna podloga današnjem evanđelju je socijalno obrazloženje subotnjeg počinka u znak zahvalnosti za Božje vodstvo prilikom izlaska iz egipatskog ropstva. Na Šabat, sedmi dan u tjednu, trebalo je počivati od redovnog posla. To je dan slobode koju je Bog darovao zajednici i pojedincima. Tjedni dan počinka treba osigurati također za strance koji borave u Izraelu te za sluge i sluškinje. Oni koji nisu imali vlastitog posjeda za obrađivanje morali bi i toga dana raditi da prehrane obitelj. Izraelcima koji su pamtili zajedničko ropstvo Bog naređuje da jedan dan u tjednu oslobode od rada siromahe u vlastitoj sredini u znak zahvalnosti za Božju zaštitu prilikom izlaska iz Egipta. Dan Gospodnji tako postaje dan solidarnosti.
Drugo čitanje (2 Kor 4,6-11)
Za razliku od “nadapostola” koji su ga ocrnili pred Korinćanima hvastajući se svojim uspjesima i mističnim doživljajima, Pavao u ovom odlomku govori o svojim slabostima i porazima u apostolskoj službi. Blago vjere i apostolskog svjedočenja on nosi u glinenoj posudi svoga ljudskog tijela i bića. Doživljava podmetanja, progone i druge brojne teškoće, ali nije odustao niti podlegao očaju. Svoje apostolske nevolje podnosi u svjetlu muke Isusove i time nam svima daje primjer.
Solidarnost s potrebnima na Dan Gospodnji (Mk 2,23-3,6)
Tjedni dan odmora kršćani su preuzeli od židovstva, ali su ga premjestili na nedjelju povezujući ga s otajstvom Kristova uskrsnuća. S vremenom su to preuzele europske države u svoje zakone i danas ga obilježava većina država (neke ne u nedjelju). Tako je tjedni dan odmora doprinos Židova ljudskoj kulturi i civilizaciji. U Isusovo vrijeme Židovi su posebno bili svjesni da im je slavljenje sedmoga dana, Šabata, bitno pomoglo u čuvanju nacionalnog i vjerskog identiteta, jer ih je više bilo u dijaspori nego u domovini. Starozavjetni tekstovi navode tri razloga za taj počinak: slavljenje Božjeg djela stvaranja sudjelovanjem u bogoslužju (Post 2,1-3), odmor od redovnog rada da bi članovi obitelji imali više vremena jedni za druge (Izl 20,8-11), dopustiti i siromasima da se odmore u spomen na Božju pomoć pri izlasku iz egipatskog ropstva (Pnz 5,12-15). U Isusovo doba Šabat je bio i dan iščekivanja novih Božjih zahvata, eshatološkog spasenja. Isus je tvrdio da s njim nastupa kraljevstvo Božje i doba eshatološkog spasenja, a službeni teolozi to nisu priznavali. Znakovi koji su upućivali na budućnost koju Bog sprema, kao Šabat i Zakon, trebali su ustupiti pred zbiljom koja je Isus sa svojim djelima i riječima.
Okolnost da su Isusovi učenici prilikom prolaska kroz polje sa zrelom pšenicom trgali klasje i jeli zrnje, pokazuje da ni Učitelja ni njih te subote nitko nije pozvao na objed poslije bogoslužja u sinagogi. Prateći Učitelja na njegovu propovjedničkom zadatku, nisu stigli sami spremiti hranu za zajednički objed. Prema ondašnjem tumačenju, na Šabat je bilo zabranjeno obavljati 39 poslova, a četiri od njih bili su: žeti, vršiti žito, rešetati ili razdvajati pljevu od zrnja te spremati objed. Apostoli su prekršili te četiri odredbe a Isus ih brani primjerom Davida i njegovih vojnika (1 Sam 21,1-7). David je iz jeruzalemskog hrama uzeo izložene kruhove, koje su smjeli jesti samo hramski službenici, i tako nahranio svoje gladne vojnike. Time je Isus osvijetlio svoje gledanje na subotnji počinak: ljudske potrebe važnije su od fizičkog mirovanja, jer je subota radi čovjeka a ne čovjek rade subote. Isus se proglašava gospodarom subote i time najavljuje da je došlo vrijeme ispunjenja.
Neki rabini Isusova vremena učili da se subotom smije pomoći bolesniku samo ako mu je život u opasnosti. Isus ozdravlja bolesnika s usahlom rukom za kojega Marko ne kaže je li bio u životnoj opasnosti. “Evanđelje po Hebrejima”, jedan izgubljeni spis starine, protumačilo je da je bolesnik bio zidar po zanimanju pa mu je ta ruka bila uvjet za prehranjivanje vlastite obitelji. Svakako, Isus uči da je subotom ne samo dopušteno nego i potrebno pomagati bližnjim u nevolji. Svojim postupcima i riječima Isus nudi svjetlo i istinu. On je i svojim apostolima i ozdravljenom bolesniku pokazao puni smisao počinka na Dan Gospodnji. Farizeji su u vjerskom formalizmu smatrali kako sami postižu spasenje vršenjem najsitnijih odredaba. Isus je zastupao religiju srca i moral nutrine. Zato je tražio unutarnju pobožnost stalne i iskrene otvorenosti prema Bogu i bližnjima.
Ivana Pavao II. u apostolskom pismu Dan Gospodnji god. 1998. obrazložio je važnost nedjelje na početku novog tisućljeća kršćanstva. Četvrto poglavlje tog Papina učiteljskog dokumenta naslovljeno je: “Nedjelja, dan radosti, odmora i solidarnosti”. Pod solidarnošću misli na pomoć siromasima i bolesnima po uzoru na prve kršćane. Aktivno slavljenje euharistije “potiče vjernike na sva djela ljubavi, pobožnosti i apostolata, kojima će kršćani zaista pokazati da nisu od ovoga svijeta, ali da su ipak svjetlo svijeta, i da slave Oca pred ljudima” (br. 69). To je dan “kulture solidarnosti, ostvarene bilo među samim članovima zajednice bilo u odnosu prema cijelom društvu” (br. 70). Papa uči da je “euharistija događaj bratstva i sestrinstva te poziv na življenje u bratstvu i sestrinstvu” (br. 72). Solidarnost se proteže i na one “koji su zbog nedostatka radnih mjesta prisiljeni i u radnim danima na besposlenost” (br. 66).
Farizejska napast formalističkog držanja vanjskih vjerskih propisa može postojati i kod nas novozavjetnih vjernika. Poput farizeja, i mi možemo biti usmjereni samo na sebe te bolesno ukopani u institucijama kojima pripadamo. Isus nam poručuje danas da su ljudi važniji od struktura, da potrebe ljudi nadilaze granice institucionalne sigurnosti. Ozdravivši muškarca s usahlom rukom Isus nas poziva da Božju dobrotu uprisutnjujemo pomažući potrebnima te zalažući se za pravdu, mir i pomirenje. Molimo danas da nam Bog dadne svjetlo i snagu za opažanje konkretnih ljudskih potreba.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Je li za mene Dan Gospodnji dan vjerničke solidarnosti? 2. Dok se trudim da nedjeljom sudjelujem na liturgiji Crkve i obavljam osobne pobožnosti, vidim li zbiljske potrebe pojedinaca oko sebe?
MOLITVA VJERNIKA NA 9. NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Uputimo svoje prošnje Bogu koji je gospodar subote te ima ljubavi i sućuti za svaku ljudsku osobu.
Čitač:
- Za kršćane koji slave Dan Gospodnji: da im to bude dan euharistije kao vrhunca vjerničkog tjedna, ali i dan odmora i solidarnosti, molimo te…
- Za papu, biskupe i svećenike: da svojim primjerom i naučavanjem pokazuju pravi smisao Božjih crkvenih zapovijedi, molimo te…
- Za zakonodavce i suce u našoj domovini i drugim državama: da uvijek imaju na srcu pravo značenje zakona i donose odluke na dobro svih, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da na Dan Gospodnji iskazujemo istinsku solidarnost prema bolesnim i potrebnim, molimo te…
- Za bolesnike i patnike: da im ublažuješ patnje po zalaganju liječnika i ukućana koji ih dvore, molimo te…
- Za sve vjerne mrtve: da ih primiš na vječni počinak u kraljevstvu nebeskom, molimo te…
Svećenik:
Bože, Ti si izraelski narod izbavio iz egipatskog ropstva i odredio da slavi Dan Gospodnji dajući siromasima priliku za tjedni odmor. Daj da i mi kršćani slavimo Dan Gospodnji iskazujući solidarnost prema braći i sestrama u nevolji. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
