ISUS OMOGUĆUJE NOVU POVEZANOST S BOGOM
U današnjem evanđelju Isus tumači zašto on i učenici ne poste kao Ivanovi i farizejski sljedbenici. Služeći se slikom o zaručniku, on nagoviješta da je zaručnik te da je njegova nazočnost razlog zašto je kraljevstvo Božje na dohvatu. “Zaručnik” je metafora koja upućuje na intimnu povezanost s Isusom te preko Isusa s Bogom. Isus živi i omogućuje novu povezanost s Bogom te nas uključuje u doprinošenje kraljevstvu Božjem.
Prvo čitanje (Hoš 2,16b.17b.21-22)
U proročkim knjigama Staroga zavjeta, savez na koji Bog poziva Izrael uspoređen je s ljubavlju muža i žene. U hebrejskom je ta metafora lijepa jer je imenica “Izrael” ženskog roda. Prorok Hošea poslužio se gorkim osobnim iskustvo u braku s nevjernom ženom te vrijeme Izraelova hoda kroz pustinju nazvao vremenom zaručničke vjernosti prema Bogu. Zato u ime Božje u današnjem čitanju zove Izraela-nevjernicu na povratak Bogu savezniku. Bog obećava trajnu ljubav, ali i traži trajnu vjernost.
Drugo čitanje (2 Kor 3,1-6)
U ovom odlomku Pavao prikazuje sebe i svoje suradnike kao služitelje novoga saveza koji je vrijeme Duha a ne slova. Ovdje imamo prvi puta da se vrijeme Isusa i Crkve naziva “novim savezom”. Vjernici su pismo Kristovo jer je u njima Duh Sveti probudio pristanak na Pavlovo propovijedanje. Zajednica koja svoju vjeru živi i svjedoči najbolja preporuka Pavlu i drugim vjerskim straješinama.
Novi Isusov pokret nadilazi granice stare religioznosti (Mk 2,18-22)
U odgovoru na pitanje, zašto ne posti sa svojim učenicima kao što poste Ivanovi i farizejski učenici, Isus se služi starozavjetnom metaforom o zaručniku. Zato je potrebno najprije razmotriti smisao te metafore u današnjem prvom čitanju. Hošea je djelovao u Izraelu ili sjevernom kraljevstvu oko god. 745. do 722. pr. Kr. pozivajući sunarodnjake na iskreno obraćenje kako bi isprosili izbavljenje od opasnosti padanja pod asirsko sužanjstvo. Kroz to vrijeme živio je u neuspjelom braku s Gomerom te imao više nego dovoljno razloga za rastavu prema ondašnjem vjerskom i državnom zakonu. Čak ju je mogao dati kamenovati zbog brakolomstva. Međutim nije, jer ju je volio i jer je bila majka njegove djece. Snagu za ustrajnost u takvom braku dobivao je iz vjere u Boga vjernog saveznika koji ne odbacuje svoj narod unatoč njegovim grijesima. Dapače, svoj neuspjeli brak smatrao je prikladnom slikom za prikazivanje odnosa između Boga i Izraela. Pozivao je svoje sunarodnjake na obnovu vjernosti prema Bogu. Prikazivao je Boga kao zaručnika i muža koji ljubi nevjernu zaručnicu Izraela i zove na povratak. U prorokovoj metafori o braku naglasak stoga nije na muževoj vlasti kao da bi on bio vlasnik supruge u patrijarhalnom društvu nego na ljubavi muža koja je plemenitija, jača i strpljivija od ženine nevjernosti. Bog kao zaručnik ili muž izraelske zajednice beskrajnom strpljivošću zove na povratak, ljubi i očekuje ljubav koja se svjedoči vjernim vršenjem savezničkih obveza.
U svjetlu tih zaručničkih odnosa Isus danas odgovara na pitanje o postu. Marko je ovu zgodu uvrstio između gozbe u kući carinika Levija i trganja klasja u subotu od strane Isusovih učenika. Prihvativši poziv na gozbu u kući carinikovoj Isus se družio s njime i drugim javnim grešnicima. Braneći učenike što su subotom trgali klasje da utaže glad, prekršio je formalističko shvaćanje propisa o počinku na Dan Gospodnji. Stoga je odgovor na pitanje o postu sastavni dio Isusova poslanja: on je zanemarivao neke vanjske i obredne vidove židovske religije kako bi naglasio unutarnju vjeru i moralno ponašanje. - U Starom zavjetu slika o braku često se odnosila na Božju prisutnost u narodu Božjem a post je promatran kao priprava na Božji dolazak. U takvom povijesnom ozračju Isus odgovara: “Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Doći će već dani kada će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti” (r. 19-20). Ovim hoće reći da je Božje kraljevstvo prisutno po onome što on čini i govori, on je zaručnik koji je nezaobilazni znak Božje prisutnosti među ljudima. Kad bude “ugrabljen” po smrti, uskrsnuću i uzašašću njegovi će učenici početi iznova postiti te postu davati novo značenje. Ovo znači da su Markovi povijesni čitatelji promijenili židovsku disciplinu posta oslanjajući se na Isusov primjer, ali su postili radosno i s nadom, očekujući Isusovo novi dolazak.
Predstavljajući sebe kao zaručnika po kojem je Bog trajno prisutan među ljudima, Isus tvrdi da je on Mesija. Ljudi mogu stupati u intimnu povezanost s njime, kao što je on u svemu povezan s Ocem nebeskim. Intimna povezanost s Isusom raste iz krštenja i osobne vjere, jer smo svi mi kršteni jedno tijelo u Kristu (usp. 1 Kor 12,12-30). Ova povezanost uključuje novo poimanje Boga i otvorenost za bližnje po uzoru na Isusa. Isus produbljuje i obnavlja staru objavu o Bogu kao zaručniku, jer je on utjelovljenje Boga među nama, Bog naklonjen i bliz svakoj ljudskoj osobi. Takva povezanost s Bogom preobražava i naše odnose s ljudima: “Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće (i sestara), meni učiniste!” (Mt 25,40).
Isus svojim novim pokretom nadilazi granice stare religije. On to tumači parabolom o sirovu suknu na starom odijelu i novom vinu u starim mješinama. Ova parabola pokazuje kako je Isus bio svjestan da je njegov pokret nekim sunarodnjacima šokantna novost, jer je sve pozvao na obraćenje te se družio s javnim grešnicima u znak da Bog pruža ruke i prema njima. Slika o zakrpi na odjeći govori što Bog po Isusu čini da spasi staro. Slika o novom vinu u novim mješinama usmjerena je otvaranju prema onome što je novo. Isus poziva na usvajanje novosti koja je on: “Novo vino u nove mješine!” (r. 22). Ovaj događaj i Isusove popratne izreke potiču nas da ostanemo duhovno otvoreni za novo što nam dolazi u Isusu i po Isusu. Kao što u svagdanjem životu trebamo ne samo čuvati staro nego i zdravo se otvarati za novo, tako trebamo postupati i u vjeri koja jest “jednom zauvijek predana svetima” (Jud 3), ali otvorenih očiju pratiti kako Bog “sve čini novo” (Otk 21,5).
Mi kršćani obavljamo tjelesni i duhovni post. Tjelesnim postom ne samo krotimo svoje strasti i pomažemo oskudnima od ušteđenoga nego se i spremamo za susret s Gospodinom koji dolazi, spremamo se za gozbu u kraljevstvu nebeskom. U euharistiji slavimo prisutnost Krista-Zaručnika u Crkvi ali također očitujemo nadu u puno zajedništvo koje dolazi. Usmjereni prema nebeskoj svadbenoj gozbi, mi također postimo duhovno: postimo od sebičnosti, od nepravde, od dvoličnosti i drugih grijeha.
Pitanja za kratko razmišljanje: 1. Kako povezujem staro i novo u svagdanjem životu i u vjerničkoj zajednici? 2. Pridonosim li očitovanju prisutnosti Krista-Zaručnika aktivnim sudjelovanjem u liturgiji Crkve i karitativnim projektima župe?
MOLITVA VJERNIKA NA OSMU NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Vjerujemo u Boga koji nas zove na zajedništvo s njime i koji je prisutan među nama ljudima po Kristu-Zaručniku. Uputimo stoga svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Da se Crkva potpunije otvori ljubavi koju joj nudi Krist-Zaručnik, molimo te…
- Da sve vlade i narodi rade na stvaranju zajednice ljubavi, milosrđa i mira, molimo te…
- Da oni kojima je teško povezivati staro i novo nađu uporište u Kristu uvijek prisutnom među ljudima, molimo te…
- Da bračni drugovi sa svojom djecom žive sakrament Kristove ljubavi svakog dana u svom zajedničkom životu, molimo te…
- Da naklonost Božju prema nama uzvraćamo aktivnom naklonošću prema siromasima, obespravljenima i rubnima, molimo te…
- Da udijeliš našim pokojnicima dioništvo na vječnoj svadbenoj gozbi tvoga Sina, molimo te…
Svećenik:
Zahvaljujemo ti, svemogući Bože, što si nam se u svom Sinu objavio kao Bog koji ljubi i koji je uvijek s nama. Udijeli da ti budemo vjerni te da tvoju ljubav prema nama uzvraćamo istinskom ljubavlju prema ljudskoj braći i sestrama. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
