GUBAVCA ISUS PONOVO UKLJUČIO U ZAJEDNICU
U današnjem evanđelju Isus ozdravlja gubavca koji je zbog svoje bolesti bio isključen iz vlastite obitelji i življenja u naseljenom mjestu. Bolesnik je zbog te bolesti smatran obredno nečistim i zato nije smio sudjelovati na bogoslužju zajednice, u sinagogi vlastitog zavičaja niti u jeruzalemskom hramu. On je morao već čuti da je Isus drugačiji od službenih vjerskih čelnika i zato se usudio približiti se te klečeći zamoliti za ozdravljenje. Isus, “ganut, pruži ruku, dotače ga se” i izliječi ga. Time skida s njega dvostruki teret te ga ponovno uključuje u društvenu i religioznu zajednicu.
Prvo čitanje (Lev 13,1-2.45-46).
Iz Knjige Levitskog zakonika veoma rijetko čitamo na nedjeljnom bogoslužju nas kršćana zato što donosi odredbe o starozavjetnoj liturgiji te o obrednoj nečistoći koja je starozavjetne vjernike isključivala iz zajedničkog bogoslužja. Nečistima su bili proglašeni: neke vrste mesa, dodir mrtvaca, seksualne funkcije te izvjesne bolesti. Današnji odlomak svaku kožnu bolest proglašava gubom zbog stanja ondašnje medicine. Određuje da takvi bolesnici nose na sebi znak svoje bolesti, da žive izvan naseljenih mjesta te da na cestama viču “Nečist, nečist” kad bi im se slučajno približili zdravi sunarodnjaci. Ovi gubavci su slika ozdravljenoga iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (1 Kor 10,31-11,1)
Ovaj odlomak je završetak Pavlove rasprave o sudjelovanju korintskih krštenika na poganskim gozbama u čast idolima. “Jaki” su naime smatrali da idoli ne postoje pa sudjelovanje na takvim gozbama ne bi bilo grijeh, a “slabi” su bivali smućivani takvim postupcima pojedinih kršćana. Ovdje Pavao kaže da svi trebaju poštivati više dobro bratske i sestarske ljubavi. Norma djelovanja treba biti vlastita savjest, ali pri tome svi trebaju voditi računa o duhovnom dobru bližnjih, ne tražeći samo vlastitu korist. U tom ozračju Pavao predlaže da vjernici nasljeduju njega kao što se on trudi u svemu nasljedovati Krista.
Isusova i naša smionost pri suprotstavljanju predrasudama (Mk 1,40-45)
Isus ozdravlja jednog gubavca vraćajući ga u društvenu i religioznu zajednicu. Podsjetimo se na dvostruku težinu gube u Palestini Isusova vremena: gubavci su izdvajani iz vlastitih obitelji i naseljenih mjesta a uz to nisu smjeli sudjelovati na bogoslužju Riječi subotom u sinagogi svoga zavičaja niti se za velike blagdane uvrstiti među hodočasnike u jeruzalemskom hramu.
Bolesnik prvi čini neuobičajenu gestu: približava se Isus, klekne i vapi: “Ako hoćeš, možeš me očistiti!” On je od ukućana koji su mu u naseobinu gubavaca donosili hranu morao čuti za mladog rabina iz Nazareta koji namjerno djeluje u Galileji, među rubnim stanovnicima Svete zemlje, navješćujući kraljevstvo Božje i zovući sve na obraćenje. Čuo je da Isus ne pripada svećeničkoj lozi ni farizejskom teološkom krugu, da sjeda za stol s tzv. nečistima, kako bi i njima iskazao svoje poštovanje i učinio dostupnim milosrđe Božje. Zato je pretpostavio da će Isus, koji ne drži do odredaba o kultnoj i obrednoj čistoći, dopustiti da mu se približi te da u znak hitnosti svoje potrebe klečeći pred njim izmuca svoju molbu. Njegova prošnja “Ako hoćeš, možeš me ozdraviti” očituje njegovu vjeru u Isusa kao uprisutnitelja Božje vladavine.
Isus sa svoje strane smiono otklanja predrasudu službenih teologa da je gubavac nečist. On ne samo dopušta da mu se gubavac približi, nego biva ganut njegovom tegobom i polaže na njega svoju ruku. Naši su prevoditelji izvrsno ovdje prerekli grčki particip s “ganut”, jer se radilo o unutarnjem fizičkom i duhovnom potresu. Imenica splanhnon znači čovjekovu tjelesnu nutrinu, utrobu, srce kao sjedište samilosti i osjećaja. Slično glagol splanhnizomai znači “potresti se u znak sućuti ili protesta, sažaliti se, iskazati samilost”. Sinoptička evanđelja tim glagolom prikazuju Isusovu aktivu sućut prema mnoštvu koje je kao stado bez pastira (Mt 9,36; 14,14; 15,32) ili prema pojedinim bolesnicima (Mk 1,41; Mt 20,34; Lk 7,13). Slično se u Isusovoj paraboli o milosrdnom Samarijancu taj pošteni stranac sažalijeva nad izranjenim Židovom i pomaže mu (Lk 10,33). Bog kojega Isus propovijeda ima sućuti prema ljudima pa bi i ljudi trebali biti aktivno milosrdni jedni prema drugima.
Isus svoju aktivnu samilost iskazuje doticanjem bolesnika te ga time iscjeljuje. U Markovu grčkom izrazu doslovno stoji: “I odmah guba otiđe od njega” (r. 42). U ono vrijeme ljudi su svaku bolest gledali kao ulazak sotone u ljudsku osobu, izvjesno opsjednuće. Marku je važno da su Isusova iscjeljenja sastavni dio njegove borbe protiv sotone i sila zla: Isus je Mesija ili Krist zato što iz bolesnika izgoni đavla, oslobađa ih od fizičkog zla bolesti i moralnog zla grijeha. Isus od ozdravljenoga traži da ne razglašava neukusno čudo koje je doživio nego da se pokaže vjerskim službenicima koji imaju pravo i dužnost izdati pismeno dopuštenje da se smije vratiti među zdrave a time i sudjelovati na bogoslužju, jer više ne boluje od gube. Ovo pokazivanje znak je da Isus uviđa potrebu ovog ozdravljenog muškarca za vlastitom obitelji te za sudjelovanjem u društvenom i religioznom životu vlastite zajednice. U izraz “njima za svjedočanstvo” (r. 44) Marko vidi i više od priznavanja nadležnosti javnih službenika u nacionalnoj i vjerskoj zajednici. Isus ovim zove na otvaranje očiju, na vjeru, upravo one koji preuskim tumačenjem objave i Božjih zapovijedi ljude od Boga odbijaju mjesto da ih privlače. Zove na smiono suprotstavljanje predrasudama kada je u pitanju konkretna pomoć konkretnim bolesnicima i drugim potrebnim osobama.
Iako je Isus zatražio od ozdravljenog gubavca da ne razglašava tajnoviti događaj milosti Božje, ovaj je “uvelike pripovijedao” što mu je Bog iskazao po Isusu. Za “pripovijedao” Marko upotrebljava svečani izraz keryssein koji znači izvikivati vijest važnu za opće dobro svih ljudi. Tim izrazom, poslije Isusova uskrsnuća, Apostoli i drugi propovjednici razglašuju da je Isus Gospodin te da po vjeri u njega i krštenju na njegovo ime ljudi mogu postići oproštenje grijeha i prijateljstvo s Bogom. Ovaj ozdravljenik preteča je krštenih vjernika koji zahvalno govore da ih je Bog vratio u zajedništvo sa sobom te osposobio za konstruktivno zajedništvo s ljudskom braćom i sestrama. – Ovo evanđelje zove nas da nasljedujemo smionog i ganutog Isusa pristupajući otpisanima i šireći nezadrživu tajnu radosne vijesti o spasenju.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1.) Imam li hrabrosti nasljedovati Isusa koji se dotiče “nečistoga” i tako otklanjati predrasude u svojoj sredini? 2.) Znadem li cijeniti uključenost u obiteljsku, društvenu i religioznu zajednicu?
MOLITVA VJERNIKA NA ŠESTU NEDJELJU U GODINI B
Svećenik:
Razmatrali smo o Isus koji je ozdravljenog gubavca vratio u društvenu i religioznu zajednicu. Sada uputimo Bogu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za svu Crkvu na čelu s Papom i biskupima: da istinski bude otvorena rubnim i odbačenim u ljudskom društvu, molimo te…
- Za znanstvenike i liječnike koji istražuju ljudske bolesti i tragaju za novim načinima liječenja: da ih vodiš i jačaš u njihovim plemenitim naporima, molimo te…
- Za bolesne i usamljene osobe: da im olakšavaš njihove patnje po služenju dobrih ljudi, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da budemo vjernički smioni o odstranjivanju predrasuda protiv bolesnih, rubnih i stranih osoba, molimo te…
- Za pokojnike koje smo poznavali i za sve vjerne mrtve: da ih u svojoj milosrdnoj ljubavi primiš u kraljevstvo nebesko, molimo te…
Oče nebeski, daj nam snagu da slijedimo primjer Gospodina Isusa u otvorenosti prema rubnima i svima koji trpe zbog ljudskih predrasuda. Umnoži nam vjeru i primi naše molitve po Kristu Gospodinu našemu.
