ZAUZETO UČENIŠTVO MLADIH I ODRASLIH
U sve tri liturgijske godine, na ovu nedjelju uzima se za evanđelje početak Isusova djelovanja prema Ivanu. U današnjem evanđelju Ivan Krstitelj predstavlja Isusa kao Jaganjca Božjega svojim vlastitim učenicima, i dvojica od njih odlučuju preći k Isusu. Jedan je od njih Andrija, koji će kasnije dovesti Isusu svoga brata Šimuna. Svi krštenici, mladi i odrasli, su Isusovi učenici u svom vremenu i svojim obiteljima. Biti Isusov učenik znači prihvaćati i činiti ono što Bog nudi po Isusu Kristu, uvijek prisutnom u Crkvi.
Prvo čitanje (1 Sam 3,3b-10.19)
Ovo je odlomak iz povijesne Prve knjige o Samuelu, koji je bio prorok i sudac u Izraelu oko god. 1040. pr. Kr. i djelovao u svetištu Šilo. Majka ga je kao sasvim malog dječaka povjerila na odgoj svećeniku Eliju u znak zahvalnosti što joj je Bog darovao sina. U ovom čitanju dječak Samuel uči prepoznavati Božji glas pod vodstvom svoga duhovnog učitelja. On je slika prvih Isusovih učenika u današnjem evanđelju koji su odrasli muškarci.
Drugo čitanje (1 Kor 6,13c-15a.17-20)
Obraćenike Korinta, koji je bio lučki grad u Grčkoj prvoga stoljeća, Pavao u ovom odlomku poučava o dostojanstvu ljudskog tijela i vjerničkom gledanju na ljudsku spolnost. Oni koji su se krsnom vjerom pridružili Kristu kao Gospodinu, trebaju imati na umu Božju volju o ljudskom tijelu i seksualnosti. Duh Sveti posvetio je krštenike kao tjelesna i duhovna bića, učinio ih hramom Božjim. Zato kršćani trebaju surađivati s Duhom Svetim u posvećivanju tjelesnosti svoje i drugih osoba.
Dođi i vidi (Iv 1,35-42)
Rzamatramo temu o kršćanskom učeništvu mladih i odraslih prema današnjem evanđelju. Što u kontekstu Ivanova evanđelja znači Isusov današnji poziv: “Dođite i vidjet ćete!” (Iv 1,39). Ivan je to zapisao ne samo radi onih prvih pozvanih nego i radi nas koji se danas sabiremo da na Misi kao tjednoj duhovnoj oazi slušamo i razmtramo riječ Božju. U ovom zgusnutom izvještaju četvrti evanđelist zaokružuje u jedan prizor nekoliko događaja koji su se odvijali kroz određeno vremensko razdoblje: 1.) priznanje Ivana Krstitelja koji je Isusa prepoznao i predstavio ga kao Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta; 2.) dva Krstiteljeva učenika ostavljaju svoga dotadašnjeg duhovnog vođu i pridružuju se Isusovu pokretu; 3.) galilejski ribar Andrija uviđa da je dotadašnji nazaretski tesar Isus – Božji Mesija; 4.) Andrija dovodi Isusu svoga brata Šimuna kojemu Učitelj mijenja ime u Kefa-Petar planirajući povjeriti mu službu pročelnika u svojoj Crkvi. Za sve ove događaje trebalo je više vremena nego što evanđelist u svom izvještaju daje naslutiti. Poput ostalih trojice evanđelista, ni Ivan nije hladni kroničar povijesnih događaja u vezi s Isusom nego teolog koji te događaje tumači svojim povijesnim čitateljima i nama danas.
Ovakvim prikazom Ivan je htio osvijetliti otajstvo objave te odgovor ljudi na objavu, čime oni postaju učenici u biblijskom smislu riječi. Ova dva učenika uključili su se u Krstiteljev pokornički pokret koji je bio priprava za nastup Mesije. Kako su visoko cijenili svoga učitelja, njegovu izjavu o Isusu, koji se tih dana bio krstio, uzeli su veoma ozbiljno. Krstitelj se nije naljutio što ga napuštaju, jer je kasnije izjavio: “On treba da raste a ja da se umanjujem” (Iv 3,30). Predstavljanje Isusa kao Jaganjca Božjega povijesnim slušateljima bilo je jasno iz četiriju Pjesama o Sluzi Božjem u Izaijinoj knjizi. “Jaganjac Božji” je Božji poslanik koji će skršiti zlo u svijetu i povesti sve ljude prema Božjem spasenju. U četvrtoj pjesmi, taj Patnički Sluga (Iz 53), kao odbačeni prorok, uspoređen je s Janjetom ili ovcom koja biva odvedena na klanje, ali njegovu patnju Bog preokreće u izvor milost za sve ljude. Naziv “Jaganjac Božji” moglo je također biti predskazivanje da je Isus novo pashalno janje (usp. Izl 12): kao što je prvo pashalno janje oslobodilo obitelji Izraelaca od razaranja, tako će i Krist-Jaganjac Božji biti novi, eshatonski osloboditelj svih ljudi.
Naš prijevod kaže da su ona dvojica Krstiteljevih učenika “pošli za Isusom” (r. 40). U grčkom izvorniku stoji glagol koji doslovno znači “učenički poći, početi slijediti kao učenik”. Takav hod za Učiteljem uključuje povjerenje, spremnost na život sličan Učiteljevu - i uz žrtve. Zato je Isusovo pitanje “Što tražite?” ne samo ljubezni poziv nego i poticaj na slobodnu i promišljenu odluku, poziv na učeništvo u vjerničkom smislu. U četvrtom evanđelju “doći i vidjeti” znači doći k vjeri i shvatiti uviđanjem vjere (3,21; 6,35.37). Isus koji zove “Dođite i vidjet ćete” podsjeća na starozavjetnu Mudrost koja poziva ljude da vide slavu Stvoriteljevu (Izr 1,20-28). Isus je utjelovljena Mudrost Božja, jer oni koji mudrost ljube vide je i nalaze je (usp. Mudr 7,7-30). Stoga Andrija dolazi, vidi i ostaje s Isusom koji je mudrost Božja, postaje učenik.
On je učenički zainteresiran i otvoren, zato dovodi druge Učitelju. Ovo je prvi od triju prizora u Ivanovu evanđelju gdje Andrija nekoga dovodi k Isusu. On će kasnije dovesti dječaka koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe (6,8-9) da Isus mogne nahraniti veliko mnoštvu muškaraca i žena koji su gladovali za riječju Božjom iz Isusovih usta. Neki Grci, koji su već bili povjerovali u Boga te u Jeruzalem došli pokloniti mu se, preko Andrije su izrazili želju da pristupe k Isusu i on ih je predveo (12,22). Iako je prvi postao Isusov učenik, Andrija nije bio ljubomoran na svoga brata Šimuna kojega je doveo k Isusu a ovaj ga učinio pročelnikom zbora Dvanaestorice.
Za razliku od Mateja koji je prikazao da je Petar na odmaklom stupnju Isusova djelovanja ispovjedio vjeru da je on Mesija i tom zgodom mu Isus promijenio ime, Ivan kaže da se promjena dogodila već na početku Isusova mesijanskog djelovanja. Nakon što su se Petar i drugi učenici otvorili Isusu-Učitelju te s vjerom odgovorili na objavu koju on donosi, Učitelj ih svojom osobnošću, učenjem i postupcima transformira, mijenja. Andrija je postao ponizni i oduševljeni sluga Učitelja i služitelj drugih ljudi. Šimun, ribar plašljiv po naravi, postao je Petar-Stijena Isusove Crkve. Iz ovog događaja trebamo uvidjeti da Isus i danas zove: “Dođite i vidjet ćete!” Onima koji učenički dođu, vide i ostanu u ivanovskom smislu ovih riječi, stalno stoji na raspologanju Kristova transformatorska snaga, oživljava ih Duh-Paraklet. Danas smo svi zahvalni što smo učenici Isusovi, jer nas on snagom Duha koji “uvodi u istinu” osposobljava da prvenstveno gledamo Božje vrijednosti, a ne na ono što svijet veliča.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1.) Bog proviđa priliku za nov početak kojim ljudi mogu nadilaziti rane starih podjela i razlaza – uviđam li to? 2.) Biti učenik Isusov znači pomagati drugima da Isusa prepoznaju i da ga slijede – jesam li takav učenik Isusov i učenica Isusova?
MOLITVA VJERNIKA NA DRUGU NEDJELJU U GODINI B
Svećenik slavitelj:
Zahvalni Bogu što smo po krštenju i vjeri Isusovi učenici, uputimo svoje zajedničke prošnje, uvjereni da nas Bog vidi i čuje.
Čitač:
- Da svi kršćani, koji pripadaju različitim crkvama, budu što vjerniji učenici Kristovi, molimo te…
- Da državni i općinski čelnici čuju i odgovaraju na vapaje siromaha, progonjenih i bespomoćnih, molimo te…
- Da svi koji traže istinsko spasenje Krista upoznaju i uz njega ostanu, molimo te…
- Da oni koji Božji poziv ne mogu čuti ili odbijaju slijediti ga budu otvoreni Božjoj ljubavi prisutnoj u njihovu životu i u ljudima oko njih, molimo te…
- Da mi koji redovno sudjelujemo na blagdanskoj Misi budemo prenositelji Božjeg poziva drugima, molimo te…
- Da naši pokojni rođaci i župljani uživaju slavu nebesku u Božjoj prisutnosti, molimo te…
Svećenik slavitelj:
Svemogući Bože, nas Kristove učenike i učenice zoveš da širimo radosnu vijest Tvoga spasenja. Udijeli nam snagu da u takvom učeništvu ustrajemo i na Tvoj poziv vjerno odgvaramo. To Te molimo po Kristu našem Gospodinu.
