ISUSOV ULAZAK U ŽIVOT IZNAD VREMENA I PROSTORA
Uskrsnuće Isusa Krista je najstariji i najvažniji blagdan kršćana. Isus koji je „prošao zemljom čineći dobro i ozdravljao sve kojima bijaše ovladao đavao“, kako kaže Petar u današnjem prvom čitanju, umro je okrutnom smrću na križu, ali ga je Bog uzdigao u život iznad vremena i prostora, u trajnu slavu koja se tiče svih ljudi. Uskrsnuli Isus sabrao nas je kao ljudske osobe i vjernike. On je s nama i želi nas obogatiti svojim novim životom.
Prvo čitanje (Dj 10,34a.37-43)
Ovo je dio Petrova govora u kući Kornelija, rimskog časnika u Palestini koji je već bio prihvatio židovsku vjeru u Boga jedinoga te je poslao po Petra da se informira o Isusovu pokretu što se širio u Palestini godine 30. Petar ukratko prikazuje Isusovo mesijansko djelovanje i smrt na križu, ali na široko izlaže uskrsnuće kao spasenjski događaj koji se tiče svih ljudi, bez obzira na njihov nacionalni ili socijalni identitet. Ovo je radosna vijest o uskrsnulom Gospodinu, ovo je sažetak kerigme ili naviještanja o Božjem spasenju na koje odgovaramo osobnom vjerom.
Drugo čitanje (Kol 3,1-4)
Ponuđene su dvije mogućnosti: odlomak iz Kol 3,1-4 te iz 1 Kor 5,6b-8. Slavitelj odabire u skladu s porukom koju želi naglasiti. Uzimamo prvu ponudu u kojoj nadahnuti pisac prikazuje trajnu vrijednost krštenja i vjere. Krštenjem na uskrsnulog Krista vjernici bivaju u Krista ucijepljeni. To nam je milost i zadatak da svoju egzistenciju trajno usmjeravamo na duhovne vrijednosti, dok proživljavamo zemaljski život s njegovim radostima i žalostima, dostignućima i promašajima.
Ljudski život i smrt dobivaju novo značenje iz Kristova uskrsnuća (Iv 20,1-9)
Duboki smisao Isusova uskrsnuća možemo donekle dokučiti iz dviju napomena o platnu u koje je bilo umotano mrtvo tijelo Isusovo. Marija Magdalena pošla je na grob da oplakuje mrtvog Učitelja koji joj je vratio pouzdanje u Božje milosrđe i samopoštovanje. Otkrivši da je grob prazan dotrčala je te javila Šimunu Petru i ljubljenom učeniku. Ovi su također pojurili prema grobu, ali je ljubljeni učenik bio mlađi te je dojurio prije Petra. Nagnuo se i vidio „povoje gdje leže, ali nije ušao“. Kad je stigao Petar, i on je opazio povoje, ali i „ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj“. Povoji su bili brižno složeni a ubrus pažljivo smotan na odvojenom dijelu grobnice. Evanđelist ne govori iz poštovanja da li je Petar sumnjao, ali za ljubljenog učenika snažno ističe: “Tada uđe i onaj drugi učenik, koji prvi stiže na grob, i vidje i povjerova!”
U Iv 11,44 evanđelist je rekao kako je Lazar izašao iz groba umotan u ukopno platno i time je htio reći da se Lazar vratio samo u produljeni zemaljski život te da je imao ponovno umrijeti. Ukopna odjeća Isusova ostala je u grobu, i to brižno složena. To znači da mu više neće trebati zemaljska odjeća, jer je ustao u život drugačiji od smrtnog i zemaljskog. Isusovo uskrsnuće nije poput uskrišenja koja su prikazana u evanđeljima: Jairova kći, mladić iz Naina, Lazar u Betaniji. To su bili čudesni događaji, ali je ove osobe Isus čudesno vratio u nastavak zemaljskog življenja. One su u određeno vrijeme opet morale proći kroz smrt da bi ušle u konačni stadij života. Kristovo uskrsnuće bitno je drugačije, jer je svojim uskrsnulim tijelom prešao iz stanja smrti u novi život iznad vremena i prostora. Duh je Božji prigodom uskrsnuća ispunio neizrecivom snagom Isusovo tijelo te Isusa pravoga čovjeka uveo u dioništvo božanskog života. Zato Pavao u svojim poslanicama naziva uskrsnulog Krista “nebeskim čovjekom” i “novim Adamom”.
Sam događaj uskrsnuća kanonski spisi Novoga zavjeta nisu zabilježili, jer je transcendentalan. Ali se taj događaj mogao provjeriti na temelju praznoga groba i ukazanja Uskrsnuloga povijesnim svjedocima. Uskrsnuće Kristovo je tajna vjere koja nadilazi uobičajene povijesne događaje. Isus je po uskrsnuću postavljen za Krista i Gospodina (usp. Petrov govor na Duhove u Dj 2,32-36), uveden u stanje iz kojega može osmišljavati živote ljudske braće i sestara iz svih naroda i rasa.
Drugi Vatikanski sabor protumačio je pashalno otajstvo ili tajnu Kristova uskrsnuća za kršćane, koji žele odgovorno graditi humaniji svijet zajedno s ljudima drugačijih uvjerenja, u Konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu: “U njemu nas je Bog pomirio sa sobom i među nama i otrgnuo nas iz ropstva đavla i grijeha. Svaki od n as može zato reći s Apostolom: Sin Božji ‘mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao’ (Gal 2,20). Trpeći za nas nije nam samo dao primjer da idemo za njegovim stopama nego nam je otvorio i put; i dok njime stupamo, život se i smrt posvećuju i dobivaju novi smisao” (GS 22,3). Krsnom vjerom i euharistijom mi kršćani dobivamo udio na Kristovoj uskrsnoj proslavi, postajemo dionici njegova pashalnog otajstva. Pashalno otajstvo je Božje spasotvorno djelo u Kristu Isusu koje donosi plod svemu čovječanstvu. “To ne vrijedi samo za one koji vjeruju u Krista nego i za sve ljude dobre volje u čijim srcima milost nevidljivo djeluje. A budući da je Krist umro za sve i da je konačni čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski, moramo držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže tom pashalnom otajstvu” (GS 22,5). Milost i radost uskrsnog događaja proteže se na cijeli ljudski rod i na sva razdoblja ljudske povijesti.
U zaključku poglavlja o ljudskoj djelatnosti u svijetu Sabor uči da je Bog Krista učinio sveopćim Spasiteljem i mirotvorcem: “Krist, koji je svojim uskrsnućem postavljen za Gospodina i kome je dana sva vlast na nebu i na zemlji, snagom svoga Duha već djeluje u srcima ljudi. U njima ne budi samo želju za budućim vijekom nego također samim time nadahnjuje, pročišćuje i učvršćuje ona velikodušna nastojanja kojima se ljudska obitelj trudi da poboljša životne uvjete i da tom cilju podloži svu zemlju. A darovi su Duha različiti: dok jedne poziva da otvoreno svjedoče o svojoj želji za nebeskim obitavalištem i da živim čuvaju to svjedočanstvo u ljudskoj obitelji, druge zove da se posvete zemaljskom služenju ljudima pripremajući tom službom građu za nebesko kraljevstvo. On ipak sve oslobađa, da se, pošto su se odrekli samoljublja i navrnuli ljudskom životu, na službu sve zemaljske energije, vinu prema onoj budućnosti kada će samo čovječanstvo postati ugodan prinos Bogu” (GS 38,1). Vjera u uskrsnulog Krista osposobljava nas za izgradnju humanijeg svijeta i vedru nadu unatoč strahotama nepravdi i nasilja koja se događaju u povijesnom svijetu.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Je li uskrsnuće Kristovo središte moje vjere? 2.Obilježavam li svojim kršćanskim identitetom svijet u kojem živim?
MOLITVA VJERNIKA NA USKRS U GODINI C
Svećenik:
Puni uskrsne radosti i vjere u Kristovu pobjedu nad grijehom, smrću i zlom uputimo svoje zajedničke prošnje za Crkvu i svijet.
Čitač:
- Za sve koji su ovog Uskrsa primili sakrament krštenja: da ih kumovi i župne zajednice prate u vjerničkom sazrijevanju, molimo te…
- Za našu domovinu i države današnjeg svijeta: da u njima vlada pravedni mir koji dariva Krist uskrsnuli, molimo te…
- Za siromahe i osobe s tjelesnim oštećenjem: da zauzimanjem za njih pokazujemo životnu vrijednost vjere u Kristovo uskrsnuće, molimo te…
- Za bolesne i nemoćne osobe: da dožive iscjeliteljsku snagu Krista u svojim obiteljima i zdravstvenim ustanovama, molimo te…
- Za pokojnike iz naše župe i svih župa naše biskupije: da ih pripustiš u radost vječnog života, molimo te…
Svećenik:
Nebeski Oče, zahvaljujemo ti za radost Uskrsa. Daj da, ujedinjeni sa svima koji slave uskrsnuće tvoga Sina doživimo obnoviteljsku snagu Kristova pashalnog otajstva. Po Kristu Gospodinu našem.
