PREPOZNATI U ISUSU BOGA KOJI TRAŽI LJUDE
Za evanđelje imamo zgodu o Isusu koji na ulasku u Jerihon stupa u razgovor s nad-carinikom Zakejem a zatim svraća u njegovu obitelj. Tom prigodom najavljuje da je Zakej sin Abrahamov. Isus je vidio u Zakeju nešto što nisu htjeli vidjeti njegovi susjedi i sugrađani: dostojanstvo pripadnika Abrahamova naroda, spremnost na kajanje i popravak. U Isusu koji mu nailazi u kuću Zakej prepoznaje Boga koji traži ljude, i to mu biva poticaj na kajanje. Današnja liturgija je susret s Isusom koji podiže posrnule, traži izgubljene, ulijeva nadu zaboravljenima i siromasima. Zahvalno se sabiremo oko takvog Isusa.
Prvo čitanje (Mudr 11,22-12,3)
Ovo je dio Mudračeva razmišljanja o Božjoj transcendenciji i njegovu milosrđu. U pjesničkim slikama sveti pisac ističe da je dobro sve što je Bog stvorio. Neizmjerna je Božja sposobnost i spremnost da oprašta ljudima koji se kaju i uspostavlja cjelovitost bića koja je stvorio. U ovakvom razmišljanju o Bogu sveti pisac je preteča Isusa iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (2 Sol 1,11-2,2)
Povod Drugoj Solunjanima bile su alarmantne glasine o Pavlu koji navodno poručuje da će uskoro Krist ponovno doći te da neposredno predstoji svršetak svijeta. Prije nego razvije učenje o znakovima koji će prethoditi Isusovu drugom dolasku, Pavao moli da vjernici žive dostojno svoga poziva na vjeru te budu spremni dočekati Gospodina Isusa, kadgod on dođe.
“Danas je došlo spasenje ovoj kući” (Lk 19,1-10)
Ovu zgodu donosi samo Luka, i to pred završetak Isusova dugačkog putovanja u Jeruzalem gdje ga čeka nasilna smrt. U njoj su sažete neke ključne teme o tome što znači biti Isusov učenik, u hodu za Učiteljem koji se približava Jeruzalemu. Ovdje je Zakej primjer bogate osobe koja odgovorno upotrebljava materijalna dobra. Primjer spašenog bogataša! Dok Isus svraća u dom javnog grešnika te jede sa Zakejem i drugim grešnicima, protivnici mrmljaju. Zaustavivši se pred smokvom na koju se popeo Zakej, očito ne samo iz radoznalosti, i ponudivši da bude gost Zakejeve obitelji Isus je postupio kao pastir koji traži izgubljenu ovcu. Tako bismo ovu zgodu mogli razmatrati kao traganje dobrog pastira za izgubljenom ovcom. Međutim, predlažem da je pogledamo kao zgodu u kojoj Isus čini dodirljivim Božje traganje za ljudima te podupire dobro koje je Bog zasadio u svaku ljudsku osobu.
Židovski sugrađani Jerihona morali su duboko prezirati Zakeja zato što je bio glavni carinik cijelog gradskog područja, a taj grad, udaljen 27 km sjeverozapadno od Jeruzalema, bio je bogato središte poljoprivrednog kraja. Samo ime “Zakej” znači “čisti, nevini”, ali su ga židovska subraća smatrala prljavim suradnikom Rimljana. Iako je bio veoma bogat, Zakej je morao biti nesretan i usamljen čovjek koji je očajnički tražio mir Božji i kraljevstvo Božje o kojem je čuo da govori galiljeski rabin Isus. Isus, međutim, uzima inicijativu te traži Zakeja. Zove ga neka siđe sa smokve i daje se pozvati u Zakejevu kuću. Dakako da je Zakej bio iznutra spreman za Isusovu spasenjsku riječ i akciju, inače ne bi reagirao tako spremno: “On žurno siđe i primi ga sav radostan!” U okolnosti da se popeo na smokvu kako bi mogao vidjeti Isusa barem u prolazu, trebamo prepoznati njegovu poniznost, odustajanje od usiljenog ugleda državnog činovnika i čak priznavanje vlastite grešnosti. Isus ga proglašava sinom Abrahamovim i time pokazuje da Zakej ne bi trebao biti odbačen za stalno zbog svojih djela i propusta nego bi mu drugi vjernici trebali pomoći da se vrati k Bogu i ljudima. Isus naglašava: “Danas je došlo spasenje u ovu kuću!” U njemu je nastupio Božji “danas” za Zakeja i za druge ljude, kako je to najavljeno već prilikom Isusova rođenja i bit će ponovljeno razbojniku na križu (Lk 2,11; 23,43). Svraćanjem u Zakejevu kuću Isus je učinio dodirljivim Božje traženje raskajanih grešnika. Ljubavlju prema Zakeju i njegovim ukućanima probudio je novu mogućnost ljubavi i služenja.
Susjedi i mještani izbjegavali su susrete sa Zakejem zato što je bio carinik. Isus je prepoznao i javno priznao dobrotu koju je Zakej posjedovao, a susjedi je nisu htjeli vidjeti. Zakejev život se mijenja zato što mu je Isus svratio, što je ga je prihvatio kao sina Abrahamova. Unatoč svome grešnom zanimanju, Zakej se nije isključio iz Izraela kao naroda Božjega pa je “imao pravo” na Božju naklonost kao i drugi Izraelci.
U današnjem prvom čitanju rečeno je: “Ti štediš sve jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života!” Današnja nam čitanja govore da Bog prihvaća sve muškarce i žene. U zgodi o Zakeju Isus nas zove da otvorimo oči i pružimo ruke te da prihvatimo jedni druge kao što “je Krist prigrlio nas na slavu Božju” (Rim 15,7). Budući da Bog ljubi svako ljudsko biće i budući da je Krist otkupio sve, svako ljudsko ima puno dati, ako im omogućimo da daju i da njihovi darovi budu prihvaćeni.
Zakej je morao čuti za Isusa i osjećao se privučen, ali se i Isus kao utjelovljenje Božje ljubavi prema grešnim ljudima osjećao privučen Zakeju. Zakej se promijenio na bolje zbog Isusova poštovanja i ljubavi. Kad Isus izjavljuje da je s njime ušlo spasenje u Zakejev dom, on također potvrđuje autentičnost Zakejeva obraćenja i pokazuje ispravnost njegove vjere. Zakej je u Isusu susreo spasenjsku snagu Boga te je kao “sin Abrahamov” poželio ponovno se uključiti u obećanja koja je Bog obećao svome narodu preko praoca Abrahama. U židovskoj tradiciji Božja obećanja odnosila su se prvenstveno na zemlju, potomstvo i zemaljski prosperitet. U kršćanskoj tradiciji obećanja se prenose u iskustvo Božjega kraljevstva koje je prisutno i dostupno u Isusu. Isus zaključuje današnju zgodu: “Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno.” Time prikazuje svoje poslanje. Posebno je u Lukinu evanđelju prikazano kako Isus traži siromahe, žene, gubavce, opsjednute, grešnike pa i carinike. Među svim skupinama onih koji su u Isusovo vrijeme bili potisnuti na rub i izbjegavani, carinici su bili najprezreniji. Zato je svojevrsni vrhunac Isusova djelovanja prizor u kojem proglašava da je spašen čak nadcarinik! Bog koji u Isusu ljude traži, dolazi do Zakeja i opet ga čini cjelovitim. Tog je dana Zakej postao dostojan svoga imena: Čisti, ponovno Nevini. Zahvalni Isusu što u nama podržava dobro, i mi ćemo podržavati dobro u ljudima s kojima živimo i radimo.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Ulazimo u studeni kao mjesec molitava za pokojne – sjećam li se nekoga tko je u meni probudio i podržao dobro? 2. Omogućujem li drugima da daju ono što je Bog njima dao te da njihovi darovi budu prihvaćeni?
MOLITVA VJERNIKA NA 31. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
S mudracem iz današnjeg prvog čitanja vjerujemo u Boga koji je milosrdan te zove ljude da ostave zloću. S pouzdanjem iznesimo sada zajedničke prošnje.
Čitač:
- Da naša župna i biskupijska zajednica može prihvaćati i podržavati sve ljude, posebno siromahe, ožalošćene i zaboravljene, molimo te…
- Da u onima koje društvo zapostavlja ili izbjegava prepoznajemo darove koje oni mogu ponuditi bližnjima, molimo te…
- Da oni koji iskorištavaju siromahe i zarađuju na njihovoj potrebi za bilo kakvim radom, uvide svoju krivnju te se promijene poput Zakeja, molimo te…
- Da se grešnici obrate, odlutali vrate svojim obiteljima i da nađu ljubav oni koji ljubavi nemaju, molimo te…
- Da se mi ovdje sabrani spremno upućujemo prema Isusu i dopuštamo da nas on preobrazi svojom prisutnošću, molimo te…
- Da uskrsnuli Krist naše pokojnike pridruži sebi u kraljevstvu Božjem, molimo te…
Svećenik:
Oče, u svemu što je dobro vidimo znak tvoje nazočnosti. Daj nam vjeru da u svakom članu ljudske zajednice gledamo dobrotu koju si ti usadio te da tu dobrotu podržavamo. Daj da ljude prihvaćamo kao braću i sestre, kao što ćeš ti nas prihvatiti u vječne stanove po svršetku zemaljskog života. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova. Amen.
