VJERUJEMO U USKRSNUĆE MRTVIH
U današnjem evanđelju Isus odgovara na pitanje svojih teoloških protivnika o uskrsnuću mrtvih. Svoju vjeru i učenje o tjelesnom uskrsnuću mrtvih izvodi iz svetih knjiga svoga naroda koje su uglavnom prihvaćali i njegovi protivnici. Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev je Bog živih, jer njemu svi žive! Pozvavši pojedince na gozbu života preko njihovih roditelja, on nikada ne prekida osobni odnos prema njima. Danas obnavljamo vjeru u svetost života kao Božjeg dara i s većom sviješću ponavljamo članak Apostolskog vjerovanja: “Vjerujem u uskrsnuće tijela!”
Prvo čitanje (2 Mak 7,1-2.9-14)
U ovom prizoru iz povijesne knjige Druge o Makabejcima prikazana su neka od zlostavljanja sirskog vladara Antioha Epifana IV. nad Židovima kao njegovim podložnicima zbog njihove vjere u Boga jedinoga. Kralj je tražio da svi državljani prihvate njegovu vjeru, to jest poganstvo. Zabranjivao je obrezanje dječaka kao simbol uključivanja Židova u saveznički narod Božji. Jedna židovska majka nagovorila je svojih sedam sinova da radije pristanu na smrt nego da se odreknu svoje vjere pred kraljevim krvnicima. U ovom skraćenom izvještaju imamo izjave četvorice braće pred mučeničku smrt. Oni izriču svoju nadu u pojedinačno uskrsnuće i time su Isusovi preteče po vjeri u uskrsnuće tijela.
Drugo čitanje (2 Sol 2,16-3,5)
U Drugoj poslanici Solunjanima Pavao govori o znakovima što imaju prethoditi Isusovu drugom dolasku. U današnjem odlomku zagovara pred Bogom zajednicu krštenika koji žive kao manjina među većinom poganskih sugrađana. Moli da ih Bog učvrsti u svakom dobrom djelu te potiče vjernike da mole za njega i suradnike kako bi se u svom misionarskom djelovanju oslobodili nezgodnih i opakih ljudi. Time izražava uvjerenje o potrebi i vrijednosti molitve vjernika jednih za druge. Crkva na putu zemaljskom vjeruje da Bog uslišava molitve vjernika za žive i mrtve!
Život uskrsnulih bit će nov način egzistiranja (Lk 20,27-38)
Saduceji Isusova vremena bili su uglavnom pripadnici svećeničkih obitelji i visoki službenici u židovskom narodu. U stvarima religije nisu priznavali otvaranje za nove uviđaje i potrebe. Za razliku od farizeja, odbacivali su usmenu tradiciju, posebno svako novo tumačenje Tore ili Petoknjižja, prvih pet knjiga Staroga zavjeta. Nisu poštivali pravila o obrednoj čistoći koja su farizeji detaljno razrađivali i držali. Odbacivali su vjeru u duhove, anđele, život poslije tjelesne smrti, očekivanje Mesije.
Zamršeni slučaj o ženi koja se udaje za sedmoricu braće za redom smislili su na temelju odredbe iz Pnz 25,5 i Post 38,8 gdje je određeno da se udovica kojoj muž umre a da nije s njom imao djece treba udati za muževa brata. To se zvalo leviratski brak. Nakana je toga propisa bila da se preko eventualno rođenog djeteta u takvom braku osigura održavanje pokojnikove obiteljske loze. Smišljanjem ovakvog slučaja o udaji iste žene za sedmoricu braće nakon smrti prethodnog muža saduceji su htjeli ismijati Isusa kojega su sljedbenici smatrali Mesijom te zajedno s njime prihvaćali vjeru u uskrsnuće mrtvih. Isus u svom odgovoru najprije odbacuje njihov pokušaj da kraljevstvo Božje predočavaju čisto svjetovnim pojmovima. Život Božji i život s Bogom nadilazi naše shvaćanje ljudskih odnosa i vrijednosti. Bog je drugačiji od našeg ljudskog zamišljanja i razmišljanja! Nadalje, služeći se odredbama Mojsijevim na koje se saduceji rado pozivaju, Isus navodi Izl 3,14-15: prizor o gorućem grmu gdje Bog objavljuje Mojsiju svoje transcendentalno ime prije nego ga pošalje u Egipat da svoju židovsku braću i sestre izvede iz ropstva na slobodu: “Ja sam koji jesam… Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev šalje me k vama…”. Bog otaca govori Mojsiju u sadašnjem vremenu, kao onaj koji je sada živ i sami život; on je izvor i darovatelj života.
Bog s kojim je Isus intimno povezan i kojega propovijeda kao Oca svih ljudskih bića. Zato ne Bog smrti, udaljenosti, osvete, razaranja. On je Bog života i radosti, nade i uskrsnuća! Teoretski slučaj koji saduceji iznose pred Isusa odražava sasvim svjetovno poimanje Boga i njegova odnosa s ljudskom zajednicom. Takvi su skloni gledati Boga kao hladnog vladara koji život gasi, a nije početak i izvor života; oni Boga svode na ljudske kategorije i formule, a ne uviđaju da su svi ljudi stvoreni na sliku Božju s pozivom i usmjerenjem na život vječni. Isus uči da su svi muškarci i žene pozvani da postanu sinovi i kćeri uskrsnuća. Time traži da ljudsku obitelj gledamo iz Božje perspektive, iz vizije koja nadilazi socijalne ugovore i mrtvo slovo zakona. Za njega su ljudi stvorenja koja Bog ljubi i zove na trajni život, nudi nam svoje zajedništvo.
Kad kaže da Bog nije Bog mrtvih, nego živih te da “svi njemu žive”, Isus nas ne želi ustrašiti nego podsjetiti da smo svaki pojedinačno pozvani na trajni život s Bogom. Kad Bog s nekim uspostavi prijateljski odnos, kao što je uspostavio s praocima Izraela, onda taj odnos ne biva raskinut tjelesnom smrću ljudi. Isus zove saduceje da na temelju istog Mojsijeva zakona, koji propisuje leviratski brak, prihvate i nauk o pozivu na trajni život s Bogom. Život uskrsnulih nije nastavak zemaljskog života nego nov način egzistiranja u Bogu. To je eshatonski i trajni stupanj ljudske egzistencije. Isus je po svojoj smrti i uskrsnuću ušao u nov način egzistiranja te otvorio novo razdoblje odnosa ljudi s Bogom. On će o uskrsnuću mrtvih učiniti sve spašene dionicima svoga eshatonskog života s Bogom. U svjetlu budućeg uskrsnuća ljudski život dobiva novu vrijednost a svaka osoba novo dostojanstvo.
U Apostolskom vjerovanju ispovijedamo: “Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni”. Dok mi kršćani vjerujemo u uskrsnuće tijela, budisti i hinduisti vjeruju u reinkarnaciju ili ponovni povratak u jedan ili više zemaljskih života. Sljedbenici budizma i hinduizma vjeruju da se duša nakon smrti tijela vraća na zemlju u neko drugo tijelo. Oslobođenje od beskonačnog kruga reinkarnacije s gašenjem pojedinačnih strasti, mržnje i razočaranja dolazi u nirvani ili u stanju zaborava na patnju, brige i vanjski svijet. Prema monoteističkom nazoru na svijet – židovstvu, kršćanstvu i islamu – živimo samo jednom na zemlji pa trebamo gledati život kao jedincati Božji dar i živjeti odgovorno. Vjera u jedincatost života utječe na naše opcije i odabire tokom života. Omogućuje nam da radosno živimo, ali kao stvorenja koja ovise od svoga Stvoritelja te služe svome Bogu poslužujući na prilagođen način ljudsku braću i sestre.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Kako moja vjera u uskrsnuće tijela utječe na moja opredjeljenja i odabire u životu? 2. “Svi njemu žive” – cijenim li dragocjeni dar života svoga i života bližnjih?
MOLITVA VJERNIKA NA 32. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Pomolimo se Bogu živih, koji čuje naše molitve, za Crkvu i sve ljude našega vremena.
Čitač:
- Za Crkvu Božju na putu zemaljskom: da propovijeda i svjedoči poziv svih ljudi na život vječni s Bogom, molimo te…
- Za političke predstavnike i socijalne djelatnike u našoj domovini i u svijetu: da blagosloviš njihovo zalaganje za pravdu i solidarnost među ljudima koji su im povjereni, molimo te…
- Za sve koji su progonjeni ili zapostavljeni zbog svoje vjere, kulture i nacionalnosti: da uz njih bude Bog živih u podnošenju nepravde, molimo te…
- Za siromahe, beskućnike i potrebne: da uz njih bude Bog živih u njihovim nevoljama, molimo te…
- Za bolesne i umiruće: da uz njih bude Bog živih, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i župa naše biskupije: da ih Bog živih pridruži Kristu uskrslom, molimo te…
Svećenik:
Bože živih, ti čuješ naše molitve i pomažeš nam da se u zemaljskom životu spremamo za život vječni. Prosvjetljuj nas i jačaj nas u nastojanju oko odgovornog življenja svakog dana, tako da nakon tjelesne smrti uđemo u život vječni. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova. Amen.
