SNAGOM DUHA KRISTOVA SVI SMO JEDNO TIJELO U KRISTU
Za evanđelje imamo Lukin prikaz Isusova prvog nastupa u Nazaretu nakon što je krštenjem na Jordanu dobio od Boga znak da treba početi svoje mesijansko djelovanje. Isus tumači svoje krštenje kao pomazanje Duhom Božjim koji ga nadahnjuje da očituje Božju naklonost siromasima i svoje mesijansko djelovanje prikaže kao jubiljesko vrijeme, godinu milosti Gospodnje. Kako ova nedjelja pada u tjednu molitava za jedinstvo kršćana, razmatrat ćemo drugo čitanje u kojem Pavao poručuje da smo snagom Duha Kristova svi kršteni u jedno tijelo. Iako različiti, možemo i trebamo graditi jedinstvo Crkve.
Prvo čitanje (Neh 8,2-4a.5-6.8-10)
Odabrano je iz Knjige Nehemijine kao starozavjetna podloga današnjem događaju iz evanđelja. U evanđelju Isus naviješta radosnu vijest i gleda svoje poslanje u svjetlu riječi Božje. To podsjeća na jedan događaj iz židovske povijesti koji se zbio 500 godina ranije. Okončano je dugačko babilonsko sužanjstvo i Izraelci su se vratili u Jeruzalem, svoje duhovno i povijesno središte. Ponovno je izgrađen hram te su pod dinamičnim vodstvom Nehemije bile podignute i gradske zidine. Na radosni dan ponovne posvete, Ezra kao veliki svećenik i vjerski reformator okuplja sunarodnjake na obnovu saveza s Bogom pomoću svečanog čitanja i slušanja riječi Božje.
Evanđelje (Lk Lk 1,1-4; 4,14-21)
U našem liturgijskom lekcionaru pred Isusov nastup u Nazaretu, koji je prema Luki prva Isusova propovijed ali stoji u četvrtoj glavi, stoji Lukin predgovor iz prve glave. Iz predgovora je razvidno da Luka posvećuje svoju knjigu o Isusovim djelima i riječima Teofilu kao uglednom članu zajednice obraćenika s grčkom kulturom, vodeći računa što ljudima takve kulture može biti privlačno i važno na Isusu. Iz činjenice da Isus otvara svitak Izaije proroka zaključujemo da je znao čitati te da je odlomak Iz 61,1-11 morao u mladosti više puta razmatrati. To je ispovijest proroka među povratnicima iz sužanjstva o vlastitom zvanju. Poput toga proroka Isus se osjeća pomazanim Duhom, poslanim da pokazuje Božju naklonost prema siromasima i bolesnima. Isus ujedno ističe da će njegovo mesijansko djelovanje biti novi jubilej ili “godina milosti Gospodnje”.
“U jednome Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni” (1 Kor 12,12-30)
Iako je evanđelje nedjelje uvijek najvažniji dio bogoslužja riječi, danas iznimno razmatramo poruku drugog čitanja, jer ova nedjelja pada u okviru tjedna molitava za jedinstvo kršćana. U tjednu pred blagdan obraćenja sv. Pavla (25. siječnja) kršćani različitih konfesija (anglikanci, evangelici s drugima proizašlim iz Lutherova reformacije, katolici i pravoslavci) mole za produbljenje veza koje među njima već postoje i za ponovno puno jedinstvo svih kršćana. Pri tome sebi posvješćuju da se svi trebaju obratiti kako bi bili bliži Kristu te po Kristu jedni drugima. Pokret stvaranja novog povjerenja među razdvojenim kršćanima nazivamo ekumenizmom u koji se Katolička crkva službeno uključila svojim dokumentima o ekumenizmu, Crkvi i odnosu prema drugačijima na Drugom vatikanskom saboru (1962.-1965.).
U poglavljima 12.-14. 1 Kor Pavao ispravlja krivo ponašanje nekih krštenika. Pod utjecajem svoje grčke kulture oni su krivo shvaćali ljudsko tijelo te se tako i ponašali. Time su remetili liturgijsko slavlje zajednice koja je o sebi vjerovala da je jedno tijelo u Kristu. Darovi Duha Svetoga dani pojedincima na korist Crkvi (karizme) trebali bi biti korišteni na izgrađivanje zajednice, ne na hvalisanje i rivalstvo. U današnjem drugom čitanju, uzetom s početka odsjeka o karizmama, Pavao naglašava da priznavanje Isusa kao Gospodina nadahnjuje Duh Sveti, a takva vjera u Gospodina Isusa ne bi smjela razdvajati: “Kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo – tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni… I svi smo jednim Duhom napojeni!” (r. 12-13). Poštujući raznolikost ljudskih osoba, Duh daje krštenicima različite darove ali ih usmjerava na jedinstvo u različnosti. Duh čini sve učenike Kristove jednim tijelom, i to tijelom u Kristu: “Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. Vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi” (r. 26-27). Pavao svu povijesnu i crkvenu zbilju vrednuje u svjetlu Krista, jer Bog hoće da različiti karizmatičari i nositelji stalnih služba u Crkvi izgrađuju jedinstvo zajednice kao što svi udovi tijela pridonose dobru cijelog tijela. Ovdje Pavao aludira na stoičku filozofiju o državi kao jednom tijelu različitih funkcionera i građana. Ako u državi različiti ljudi jedni druge dopunjavaju i trebaju, to još više vrijedi za Crkvu u kojoj se različiti prihvaćaju u Bogu i radi Boga.
Krštenjem svi vjernici dobivaju udio na Isusovoj pomazanosti Duhom (usp. Dj 10,38 gdje Petar tumači Kornelijevim ukućanima Isusovo krštenje kao “pomazanje Duh-om”). U osobnom krštenju svaki krštenik biva uronjen u Kristovu smrt i uskrsnuće i time se povezuje s Kristom. Tako krštenje i euharistija osposobljavaju kršćane za duhovno jedinstvo unatoč nacionalnim i kulturnim razlikama: Židovi ne trebaju postati Grci ni obratno, a ipak mogu kao različiti biti jedno tijelo u Kristu i pridonositi jedinstvu zajednice. U tom ozračju službe apostola, proroka, učitelja nisu rivalske nego se dopunjuju služeći svima i vodeći zajednicu snagom Kristova Duha. – Mi današnji kršćani razlikujemo se prema duhovnosti i tradiciji u kojoj smo odgojeni u više Crkava ili crkvenih zajednica, ali svi vjerujemo da je Isus iz Nazareta naš Spasitelj i Gospodin, a krsna vjera osobno nas povezuje s uskrslim Kristom i Crkvom koja je tijelo Kristovo. Zato u molitvama za jedinstvo produbljujemo postojeće zajedništvo ali i molimo za puno jedinstvo. Izgradnja jedinstva uz poštivanje razlika je doprinos kršćana današnjem svijetu koji je pluralan a treba izgrađivati pravedno i stabilno društvo.
Papa Ivan Pavao II. prigodom svoga drugog pohoda Hrvatskoj radi proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca u nacionalnom svetištu Mariji Bistrici, održao je posebni govor svim hrvatskim biskupima u Splitu 4. listopada 1998. Istaknuo je potrebu da biskupi predvode u čuvanju jedinstva Crkve ali i u ekumenskom dijalogu: “Ostanite uvijek međusobno ujedinjeni, u zajedništvu s rimskim Biskupom i ostalim članovima Biskupskog zbora, posebno s onima iz Bosne i Hercegovine… U današnjem će ozračju dodatni poticaj novoj evangelizaciji pružiti također ekumenski dijalog s drugim kršćanskim Crkvama i zajednicama. U skladu s naukom Drugog vatikanskog sabora, nemojte posustati u svojskom promicanju tog dijaloga u nadi da će doći dan kada će se pred svijetom moći zajednički svjedočiti za Krista”.
Pitanja za tihu šutnju: 1.Poznajem li dovoljno svoju vjeru da bih mogao s poštovanjem slušati sljedbenike drugih kršćanskih tradicija i drugih religija? 2. Kako povezujem jedinstvo i različnost u svojoj Crkvi da bih pridonosio boljem razumijevanju i jedinstvu svih kršćana?
MOLITVA VJERNIKA NA TREĆU NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Poslušni Duhu Kristovu koji je prisutan u zajednici krštenih, uputimo svoje prošnje za jedinstvo kršćana i svih ljudi.
Čitač:
- Da po svojim župama i cijeloj biskupijskoj zajednici naviještamo godinu milost Gospodnje za sve ljude, molimo te…
- Da kršćanske Crkve pomažu svim svojim članovima u primjenjivanju njihovih darova i talenata na izgradnju jednog tijela Kristova, molimo te…
- Da države i narodi svijeta prihvaćaju Duha Božje radosti, slobode i mira, molimo te…
- Da oni koji evanđelje poučavaju i propovijedaju otkrivaju učenicima i slušateljima Isusovu viziju milosrđa i nade, molimo te…
- Da strpljivo i s razumijevanjem pristupamo onima koji su zarobljeni u siromaštvo, nasilje i drogu, molimo te…
- Da svi koji su završili životno putovanje pomireni s Bogom i s bližnjima zadobiju udio na Kristovu uskrsnuću, molimo te…
Svećenik:
Bože, ti stvaraš ljude različite ali i tražiš da žive kao jedna, Tvoja obitelj. Daj nam da pridonosimo jedinstvu Crkve i ljudske zajednice poštujući razlike i odgovorno upotrebljavajući darove koje si nam udijelio bez naših zasluga. Koji živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
