ISUS ZAVRŠAVA, UČENICI POČINJU
Za prvo čitanje u sve tri liturgijske godine imamo Lukin izvještaj o uzašašću Isusovu na početku Djela apostolskih, s predgovorom njegovoj “drugoj knjizi” posvećenoj Teofilu i nalogom apostolima da počnu poslanje svjedočenja “u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, i sve do na kraj zemlje”, nakon što prime snagu Duha Svetoga. Za drugo čitanje postoje tri ponuđene mogućnosti. Evanđelje svake od triju liturgijskih godina donosi misijski nalog uskrsnulog Krista, ali u godini A to je prema Mateju (28,16-20), u godini B prema Marku (16,15-20), dok je ove godine prema Luki (24,46-53). U zbornoj molitvi zaređeni predsjedatelj moli da Bog obdari sabranu zajednicu radošću i zahvalnošću zato što je “Kristovo uzašašće i naše uzdignuće, jer smo u nadi svi pozvani u slavu, kamo je pred nama ušao Krist, naša Glava”. Uzašašćem Isusovo poslanje završava a poslanje Crkve počinje.
Prvo čitanje (Dj 1,1-11)
Luku ne smeta što je pri završetku “prve knjige” (današnje evanđelje) prikazao kako Isus uzlazi već na dan Uskrsa, da na početku “druge knjige” prikaže isti događaj sa stajališta poslanja Isusovih učenika. U starozavjetnom načinu razmišljanja vrijeme od 40 dana ili 40 godina je doba sazrijevanja i priprave, poput Izraelaca koji su 40 godina sazrijevali hodom kroz pustinju, Mojsija koji je 40 dana boravio na Gori saveza i Ilije koji se kroz 40 dana duhovno obnavljao također na svetoj gori prije povratka svom proročkom djelovanju. Isus pred uzašašće najavljuje učenicima da će ih Duh Sveti osnažiti za poslanje propovijedanja po cijelom svijetu, a anđeli potiču ondašnje i buduće Isusove sljedbenike na svjedočko djelovanje, jer će Krist ponovno doći. Time skreću njihovu pozornost na budućnost Crkve koja ima uporište u Isusovu pashalnom otajstvu. Kršćani svih generacija trebaju biti svjedoci Kristovi u povijesnom svijetu.
Drugo čitanje (Heb 9,24-28; 10,19-23)
Ovo je treća ponuđena mogućnost za današnje drugo čitanje. Tekst je uzet iz dva odlomka središnjeg dijela Poslanice Hebrejima te govori o trajnoj vrijednosti Kristove žrtve i njegovoj službi velikog svećenika nad kućom Božjom. Proslavljeni Krist doći će ponovo te se “ukazati onima koji ga očekuju sebi na spasenje”. Svojom žrtvom Krist je otvorio novi put spasenja u koji se uključujemo vjerom i krštenjem, a ono je ovdje slikovito nazvano očišćenje srca škropljenjem te pranje čistom vodom. Spomen na Kristovo uzašašće ovdje je izražen tvrdnjom da je Krist ušao u nebesko svetište po svojoj krvi, kroz zavjesu koja je njegovo tijelo. To je aluzija na obred pomirenja, kada je židovski veliki svećenik na Dan kajanja ulazio iza hramskog zastora te kovčeg saveza škropio krvlju žrtvenih životinja.
“Dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo” (Lk 24,46-53)
Za evanđelje Spasova u ovoj liturgijskoj godini imamo Lukin izvještaj o ukazanju uskrsnulog Krista Jedanaestorici apostola. Matej je uskrsni nalog Gospodina zabilježio kao zapovijed da apostoli otpočnu činiti njegovim učenicima sve poganske narode (matheteusate panta ta ethne – Mt 28,19) te da ih krštavaju na ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Marko je isti nalog zabilježio kao poslanje da propovijedaju evanđelje svakom stvorenju te da krštavaju one koji uzvjeruju (Mk 16,15-16). Luka kao jedini Grk među četvoricom evanđelista zabilježio je taj nalog kao zadaću propovijedanja obraćenja i otpuštenja grijeha “po svim narodima, počevši od Jeruzalema”.
U današnjem evanđelju ispušten je prvi dio zgode u kojem Isus pokazuje svoje ruke i noge s tragovima muke te počinje pouku u kojoj svoju nasilnu smrt povezuje s Božjim planom o spasenju izraženom u Zakonu, Prorocima i Psalmima (r. 36-43). Ispušten je i uvod u naš današnji odlomak koji glasi: “Tada im otvori pamet da razumiju Pisma” (r. 45). Nasilna smrt proroka koji je sveopći Spasitelj Lukinim povijesnim čitateljima teško je sjedala zbog njihove grčke kulture. Zato sam uskrsnuli Gospodin tumači opći smisao patnje nevinog osuđenika o kojem govori Stari zavjet: Božji pomazanik će trpjeti, treći dan ustati od mrtvih a u njegovo ime učenici trebaju propovijedati obraćenje i oproštenje grijeha. Iz životnog puta onoga koji je bio žrtva nepravde ali ga je Bog uskrišenjem rehabilitirao, izlazi mogućnost i potreba obraćenja i oproštenja grijeha. Metanoja ili obraćenje je odustajanje od dosadašnjeg vrednovanja i ponašanja radi pristajanja uz nešto novo što smo otkrili kao važno i dobro. U Kristu raspetom i uskrsnulom Bog podsjeća ljude različitih naroda da im je obraćenje potrebno i oproštenje dostupno. Kristovi učenici to trebaju svjedočiti tako što će naučiti jezik i običaje tih naroda te im pojašnjavati što je Bog po Kristu izveo i uključivati ih u otajstvo proslavljenog Krista po vjeri i krštenju.
Krist najavljuje učenicima “obećanje Očevo, Silu odozgo”, Duha Svetoga koji će ih prosvjetljivati da prilagođeno navješćuju obraćenje i oproštenje te jačati da u svom poslanju ustraju unatoč protivštinama. Dužnost naviještanja i svjedočkog djelovanja izvire iz proslave onoga koji je umro na križu i bio uskrišen, jer ga je Bog uzdigao u dostojanstvo sebi ravno i omogućio da njegovo životno djelo bude izvor osobne sreće i zajedničkog dobra za sve ljude.
Zatim Krist obavlja gestu velikoga svećenika pred konačno isčeznuće ispred očiju učenika: podiže ruke, blagoslivlja ih a onda se “rasta od njih i uznesen bi na nebo”. Svećenički blagoslov je zazivanje Božje zaštite nade sabranu zajednicu. Odsada neće tjelesnim očima vidjeti svoga Gospodina, ali ga mogu i trebaju prepoznavati u “lomljenju kruha”. Učenici reagiraju liturgijskim poklonom pred Gospodinom koji odlazi: pokloniti se padanjem na lice znači iskazati čin vjerskog štovanja, pokloniti se kao što vjernik pada ničice pred svojim Bogom. Ovo je čin konačnog prepoznavanja Učitelja i priznavanja djela spasenja koje je Bog po njemu izveo. Zatim se učenici “s velikom radošću” vraćaju u grad te u hramu iskazuju zahvalnost Bogu. Luka će u Dj 2,42-46 ponovno istaknuti kako su članovi jeruzalemske zajednice svaki dan s ostalom židovskom braćom i sestrama u hramu molili psalme, ali su po vjerničkim kućama obavljali specifično kršćanski obred euharistije koju on naziva lomljenjem kruha. Uz to su “u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu”. Radost izvire iz svijesti o spasenju koje je u Kristu darovano. Oni koji se osjećaju spašeni, mogu radosno živjeti među ljudima drugačijih uvjerenja te svjedočiti da Bog svima nudi spasenje.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesmo li svjesni da je Kristovo uzašašće odlazak k Ocu, ali i prijelaz na nov način prisutnosti među vjernicima? 2. Osposobljava li me vjera u spasenje, dostupno po Kristu, za vjerničku radost u hodu kroz život?
MOLITVA VJERNIKA NA UZAŠAŠĆE U GODINI C
Svećenik:
Isus je pred uzašašće blagoslovio učenike kao veliki svećenik novoga saveza. Očekujući po njegovu posredovanju Božji blagoslov u osobnom i zajedničkom djelovanju, uputimo sada svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za svetu Crvku Božju: da pod vodstvom pape i biskupa svjedoči u različitim narodima Krista raspetog i uskrsnulog, molimo te…
- Za nositelje političke vlasti i osobe na odgovornim službama u društvu: da svoju službu vrše na opće dobro, svjesni svoje odgovornosti pred Bogom, molimo te…
- Za skupine i pojedince koji teže obraćenju i osjećaju potrebu oproštenja: da ih Isusovi sljedbenici podržavaju u njihovu traganju, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane i za sve vjernike naše biskupije: da se radosno okupljamo na nedjeljnu euharistiju gdje možemo prepoznavati Krista stalno prisutnoga među nama, molimo te…
- Za bolesne i nemoćne: da u svjetlu Isusova uzašašća gledaju dostojanstvo svoje i svakog ljudskog bića, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i vjerne mrtve koje smo poznavali: da uđu u puni život spašenih s Kristom, koji je uzašao Ocu, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, proslavljenog Krista koji je uzašao u nebesku slavu učinio si slikom ljudskog dostojanstva i dostojnim vođom na životnom putu. Pomozi nam da ga slijedimo kao pastira i čuvara naših duša. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
