DUH NAM POSVJEŠĆUJE DA NAS OTAC NEOPOZIVO LJUBI U SINU
“Otajstvo Presvetog Trojstva središnja je tajna kršćanske vjere i života. Znanje o tome, može nam dati jedino Bog objavljujući se kao Otac, Sin i Duh Sveti…Milošću krštenja ‘u ime Oca i Sina i Duha Svetoga’ pozvani smo da imamo udjela u životu Blaženoga Trojstva, ovdje u tami vjere, a poslije smrti u vječnome svjetlu”. Tako Katekizam Katoličke crkve (br. 261.265). U ovoj liturgijskoj godini drugo čitanje i evanđelje ističu ulogu Duha pri dioništvu krštenika na životu Trojstva. U govoru oproštajne večere Isus ističe da će ga Duh istine proslavljati u učenicima te da Sin ima udjela na svemu što Otac jest i što čini u prilog ljudima. Zahvalno slavimo svoju uključenost u Božji život.
Prvo čitanje (Izr 8,22-31)
Ovo je odlomak iz odsjeka o mudrosti u Knjizi izreka, poglavlje 8-9. Ona je slikovito prikazana kao dostojanstvena gospođa te označuje Božju stvaralačku moć i objaviteljsku otvorenost prema ljudima. Stvarajući svijet i objavljujući se izraelskom narodu, Bog je postupio mudro i sva su njegova djela mudra. Mudrost prati Boga u svim njegovim pothvatima pa tko želi biti trajno mudar, trebao bi se nadahnjivati Božjom objavom u svom življenju i djelovanju. U izrazu “igrala sam se po tlu zemlje njegove i moja su radost djeca čovjekova” imamo starozavjetni nagovještaj o pozivu vjernika na udio u Božjem životu, što će Isus u novom zavjetu pospješiti svojom smrću i uskrsnućem. Ta misao nastavlja se u pripjevnom Psalmu 8 u kojem vjernik zahvalno slavi dostojanstvo što ga Bog daje svakoj ljudskoj osobi.
Drugo čitanje (Rim 5,1-5)
Kršćane Rima, koji su desetak godina prije Pavlova pisanja pretrpjeli desetkovanje zato što je car Klaudije naredio izgon Židova iz Rima te uz to imali i unutarnjih teškoća, Pavao podsjeća da je opravdanje nezasluženi Božji dar spasenja, dostupan obraćenicima iz židovstva i poganstva. Opravdanjem se ljudi izmiruju s Bogom po Kristu Isusu te postaju sposobni za pravedni mir s bližnjima. Po njemu imaju pristup milosti u kojoj ostaju i diče se nadom u konačno dioništvo na slavi Božjoj. Snagom te nade podnose nevolje života, a Duh Sveti u njima budi svijest da ih je Bog neopozivo uzljubio. Po Kristu, u Duhu, zagrljeni ljubavlju Očevom! Ovu trojstvenu strukturu kršćanskog iskustva Crkva je kasnije dorekla u dogmi o Presvetom Trojstvu.
Duh će biti vođa puta u svu istinu (Iv 16,12-15)
Ovaj odlomak Isusova govora kod zadnje večere sadrži petu izreku o ulozi Parakleta (Duha koji je pomoćnik) u zajednici Isusovih sljedbenika nakon njegova odlaska k Ocu (prva je u Iv 14,16-17; druga u 14,26, treća u 15,26-27, četvrta u 16,7-11). Grčka riječ parakletos doslovno znači “dozvani”, ali je tako u grčko-rimskom pravnom sustavu bio nazivan branitelj okrivljenoga na procesu te skrbnik maloljetnih sirota koji je trebao paziti da njihovo imanje drugi ne razgrabe. Kad je Isus najavio svoj skori odlazak, apostoli su bili ožalošćeni i ustrašeni. Uz njega su se okupili u zajednicu koja se oslanjala na njegovu prisutnost i od njega dobivala čvrstinu. Bez njega ih čeka nesigurna budućnost i izgubljenost. Isus im obećava drugoga Parakleta koji će ih okupljati, braniti i voditi (usp. Iv 14,16). Taj Paraklet je Duh Isusov, Duh koji dolazi od Oca.
On je Duh istine, one istine koju Isus čini i govori po Očevu nalogu. Učenici nisu potpuno shvatili punu težinu Iusovih djela i riječi, istinski doseg njegova mesijanstva, njegovo na mahove šokantno vladanje, korjenito prericanje tradicionalnog vjerovanja i vjerničkog postupanja – njegov puni identitet. Zato Isus kaže: “Još vam imam mnogo kazati, ali sada ne možete nositi” (r. 12). Istina, on im je “priopćio sve što je čuo od Oca svoga” (Iv 15,15), ali ono “još” što im kani priopćiti odnosi se na dublje shvaćanje svega što su na njemu vidjeli i od njega čuli.
“On će vas upućivati u svu istinu” (r. 13). Grčki glagol hodegeo, koji ovdje stoji, sadrži kao korijen riječ hodos koja znači “put”, a to ovu izreku o Parakletu povezuje s drugom izrekom kod zadnje večere u kojoj se Isus učenicima predstavio kao put, istina i život (Iv 14,6). On je istiniti put koji vodi u kvalitetni život. Duh će biti vođa učenika na tom putu. Prisutnost i vodstvo Duha bit će garancija autentičnosti i kontinuiteta djela Isusova u djelovanju učenika. Uzimanjem “od njegovoga” Duh će Isusa proslavljati i navješćivati će učenicima. Za “navješćivati” stoji u grčkom anangellein što doslovno znači “ponovno javljati, iznova naviještati”. U tzv. apokaliptičkim djelima taj se izraz upotrebljava za tumačenje već dobivenih viđenja ili snova koje je netko imao. To znači da je trajna uloga Duha u Crkvi osvježavati u srcima vjernika radosnu vijest koju su već primili u Isusovoj osobi te uz nju pristali. Duh će pomagati da se primljena istina dorekne i protumači u novim povijesnim prilikama Crkve koja će se razvijati.
U vremenu kad je Ivanovo evanđelje zapisivano u konačnom obliku, oko 90. god., dogodio se raskid unutar ivanovskog kruga crkvenih zajednica. Upravo stoga što su krivovjerni gnostici ustvrdili da dobivaju novu objavu te da prema njihovu uvjerenju raspeti Isus nije mogao biti Krist ili pak nije imao pravo ljudsko tijelo (usp. 1 Iv 2,22; 4,2). Duh Sveti kojim su svi “pomazani” i “njegovo ih pomazanje uči o svemu” (1 Iv 2,20.27) garantira da je objava završena smrću i uskrsnućem Kristovim, ali Duh pomaže novo razumijevanje i primjenjivanje te objave u promijenjenim prilikama. Duh Paraklet je branitelj i zaštitnik zajednice pred gnosticima i drugim hereticima koji tvrde da imaju monopol na Božju istinu. Duh kojega je Isus obećao učenicima i danas je prisutan u Crkvi te je uvodi u istinu objave; on je vođa puta za cijelu zajednicu i za pojedince. On povezuje zajednicu s Kristom Gospodinom, ali i vjernike jedne s drugima. - Pojedinačno smo lomljivi, ali smo kao zajednica jaki. Vjernička i ljudska zajednica nije samo ideal nego i zbilja koja se može živjeti. A Trojstvo je zajedništvo bez podjarmljivanja i potiskivanja na rub. Otac nam dariva mir, Sin istinu, Duh ljubav. Sin ima sve što ima Otac, a Duha uzima od Sinovoga i daje vjernicima. Duh nas povezuje i jača da vršimo zajedničko poslanje živeći u istini i ljubavi. Ova nam svetkovina poručuje da je Bog zajedništvo te da mi jesmo i sve više postajemo zajednica zato što smo krštenjem pridruženi Ocu, Sinu i Duhu, ali i Crkvi kao tijelu Kristovu. Spasenje koje Bog nudi je zajedničarsko: povezuje nas s Bogom, ali i s ljudima. Ovdje i u vječnosti.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li zahvalan za udio na životu Oca, Sina i Duha Svetoga? 2. Produbljujem li zajedništvo s braćom i sestrama u Crkvi u znak zahvalnosti za zajedništvo s Bogom?
MOLITVA VJERNIKA NA SVETKOVINU PRESV. TROJSTVA U GODINI C
Svećenik:
Vjerujući u jedinstvo Oca, Sina i Duha Svetoga, uputimo prošnje za jedinstvo Crkve, naših obitelji i cijeloga svijeta.
Čitač
- Za Crvku prisutnu u različitim narodima svijeta: da pod vodstvom Duha Svetoga navješćuje i svjedoči sve što je Isus činio i govorio, molimo te…
- Za narode i države današnjeg svijeta: da odgovaraju poticajima Duha Svetoga pridonoseći miru i pravdi za sve, molimo te…
- Za naše obitelji i obitelji svijeta: da ih Duh istine i ljubavi jača u međusobnom razumijevanju i jedinstvu, molimo te…
- Za bolesnike i nemoćne: da ljubav Božju dožive u brizi i ljubavi onih koji ih dvore, molimo te…
- Za mlade koji završavaju školsku godinu razrednim ili fakultetskim ispitima: da ih prosvjetljuje i jača Duh Sveti u njihovu zalaganju, molimo te…
- Za vjerne mrtve, osobito za pokojnike koje smo poznavali: da ih pripustiš u zajedništvo svetih, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, ti hoćeš da ljudi imaju udjela na tvojoj ljubavi i jedinstvu: povezuj nas sve čvršće sa sobom i jedne s drugima, kako bismo jednom ušli u život vječni. Ovo molimo po Kristu našem Gospodinu koji živi i kraljuje s Tobom, u jedinstvu Duha Svetoga, u sve vijeke vjekova.
