ISUS PREOKREĆE UOBIČAJENE VRIJEDNOSTI
Za evanđelje imamo četiri “blago vama” i četiri “jao vama” s početka Govora na ravnici kako ga je zabilježio sv. Luka. One koje zbog siromaštva ljudi zapostavljaju Isus ohrabruje ističući da je njihovo kraljevstvo Božje. Onima koji su imućni, utjecajni i od svih hvaljeni upućuje proročku prijetnju. Za razliku od Mateja, koji donosi osam blaženstava, Luka s četiri “blago” i četiri “jao” prikazuje Isusa kao jednoga od Božjih siromaha koji se otvorio Božjem kraljevstvu te obavlja svoje poslanje, ne dopuštajući da njegovo zalaganje ovisi od količine materijalnih dobara kojima raspolaže. Takav Isus zove svoje sljedbenike da ostanu otvoreni za Boga u svakoj situaciji svoga života.
Prvo čitanje (Jr 17,5-8)
Ovo je prorokova meditacija u kojoj pomoću slike o suhom draču i zelenom stablu poučava kakva budućnost čeka one koji se oslanjaju na Boga a zla kob one koji trče za svjetovnim užicima. Pouzdanje u Boga koji je izvor života i dobrote ne može biti nadomješteno nikakvim materijalnim blagom ni društvenim položajem. Pozivajući Židove Jeruzalema pred pad svetoga grada pod babilonsku vlast na promišljeno postavljanje prioriteta, Jeremija je starozavjetna slika Isusa iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (1 Kor 15,12.16-20)
U ovom odlomku Prve Korinćanima Pavao ima na umu grčki mentalitet svojih povijesnih čitatelja koji su ljudsko tijelo smatrali zatvorom duše a tjelesnu smrt oslobođenjem iz zatvora. Zato po gnostičkom mišljenju ljudsko tijelo nije dostojno uskrsnuća ni života vječnoga. Onima koji odbacuju mogućnost vlastitog tjelesnog uskrsnuća Pavao govori da dovode u pitanje Isusovo uskrsnuće. Zbog utjelovljenja Sina Božjega tjelesno uskrsnuće Krista i svih koji su “usnuli u Kristu” međusobno su povezani. Odrasli krštenici iz svoga vjerničkog iskustva znaju da su grešnici kojima su grijesi oprošteni po smrti i uskrsnuću Kristovu. Vjera svih krštenika u Kristovo i naše uskrsnuće bitna je sastojnica kršćanstva.
Živjeti za vrhunske vrijednosti (Lk 6,17.20-26)
Blaženstva u Isusovu Govoru na ravnici (kod Mateja je to Govor na gori) odražavaju Isusovo osobno ćudoređe koje se sastojalo u trajnoj svijesti o Božjoj nazočnosti u njegovu životu i u povijesti svijeta. Pod utjecajem svoje ondašnje kulture, većina Isusovih sunarodnjaka smatrali su da su siromašni, gladni, žalosni i progonjeni izvan dosega Božjih blagoslova i naklonosti. Isus je osobnim ponašanjem i učenjem nastojao popraviti takvu predrasudu protiv rubnih i nemoćnih članova zajednice. Božji blagoslov nije vezan uz ekonomski ili socijalni položaj pojedinca i skupine. On ovisi od načina kako pojedinac ili skupina žive. Starozavjetno biblijsko društvo u zakonito i vješto stečenom bogatstvu doživljavalo je znak Božjeg blagoslova a u svim siromasima je gledalo znak da su sagriješili oni ili netko od njihovih predaka. Ni danas nije iščezlo slično gledanje na bogataše i siromahe. Dok se imućni cijene kao oni koji su radini, bistri, dovitljivi te znaju pravo živjeti, siromasima se često predbacuje da su lijeni, neambiciozni i zlorabe socijalne fondove. Isus je doveo u pitanje takvo gledanje na bogataše i siromahe te od jednih i drugih tražio da žive za konačne vrijednosti i budu stalno otvoreni za Boga.
Kod Luke nakon niza od četiri “blago” slijedi niz od četiri “jao”. Blago siromasima a jao bogatašima, blago gladnima a jao sitima; blago ožalošćenima a jao onima koji se stalno smiju, blago progonjenima zbog Sina Čovječjega a jao onima koje svi hvale. Ove Isusove pohvale i kritike odnose se na svakodnevni život njegovih suvremenika u kojem su se ljudi susretali sa siromaštvom, oskudicom, žalovanjem i diskriminacijom. Isus je ovim pohvalama i proročkim prijetnjama uzdigao postojeća socijalna stanja i egzsitencijalne brige na višu razinu, a to je razina življenja sa sviješću o vrhunskim vrijednostima, o krajnjem ishodu pojedinačnog života i ljudske povijesti. Sadašnje stanje on gleda u svjetlu konačne budućnosti koja čeka svakog pojedinca i ljudsku zajednicu. One koji su sada ugroženi siromaštvom, glađu, žalošću i progonom Isus poziva da svoje socijalno stanje prihvaćaju u odnosu na Boga koji je krajnji gospodar pojedinaca i društva. Čineći tako, mogu siromaštvo pretvoriti u priliku za potpuno oslanjanje na Boga i življenje od Božje providnosti. Tjelesnu glad mogu preobraziti u duhovnu glad za Bogom i nematerijalnim vrijednostima. Žalost i mržnju koja ih snađe bez njihove krivnje mogu gledati kao pripravu na istinsku i trajnu radost.
Luka je ovim htio pokazati svojim povijesnim čitateljima da siromaštvo, glad, žalost i omraženost ne isključuju tako pogođene osobe od Božjeg blagoslova. Tako je htio ondašnje čitatelje i današnje sudionike liturgije pozvati na život potpuno usmjeren na Boga. Ondašnji ljudi bili su zaokupljeni prividnim znakovima Božjeg blagoslova. Njih i nas danas Isus poziva da u središte svoga života stavimo Boga koji je izvor svakog blagoslova svima što se ponizno na njega oslanjaju. Oslanjati se na Boga ne znači biti naivan, neradnik, neinventivan. Isus jednostavno podsjeća da zemaljske i svjetovne vrijednosti nisu konačne te da ljudi živeći svoje nevolje i radosti trebaju ozbiljno računati s Bogom. On hoće da svima Bog bude vrhunska vrijednost i središte života kao što je njemu. Tada siromaštvo i bogatstvo, žalost i radost, kritike i pohvale dobivaju dublji smisao. Bog svakoga voli i blagosliva; ondje gdje jest i u sasvim konkretnim okolnostima života. Što god nam se “dogodi” ili što god poduzimamo, Bog je s nama i trebamo ozbiljno računati s Bogom. Kraljevstvo Božje koje je Isus objavljivao i za koje je živio zaista predstavlja preokret uobičajenih vrijednosti. Isus će i vlastitu smrt gledati kao izvor života - radi kraljevstva Božjega.
Luka se poslužio grčkom riječju makarios (blažen) da izrazi egzistencijalnu sreću siromašnih, gladnih, ožalošćenih i progonjenih. To nije bučno izvanjsko veselje nego duboka unutarnja radost osobe koja je nešto dobro doživjela i dalje doživljava. Odgovarajući pojam blaženosti ili sreće u hebrejskom načinu izražavanja znači iskustvo Božje naklonosti, svijest da je Bog čovjeku milostiv. U Novome zavjetu “blaženi” su vjernici zato što im Bog sprema buduću sreću. U takvom ozračju, siromasi nisu sretni zato što žive u trajnoj oskudici nego zato što im već sada Bog osigurava divnu budućnost: “Vaše je kraljevstvo nebesko!” Onima koji su imućni, utjecajni i od svih hvaljeni Isus upućuje proročku prijetnju, ali ne osuđuje pošteno stečeno bogatstvo ni mudro poslovanje poduzetnika. Zove sve da se zajedno s njime otvore eshatonskoj vrijednosti kraljevstva Božjega. Takva sreća i promašaj mogući su već sada, u zemaljskom životu.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Znadem li biti vjernički sretan u oskudici, neopravdanoj kritici i zapostavljenosti? 2. Uviđam li kod sebe i drugih prazninu materijalnog obilja, neobuzdane zabave i neutemeljenih pohvala?
MOLITVA VJERNIKA NA 6. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Svjesni opasnosti koja nastaje pri uživanju u svjetovnim radostima i vrijednostima, uputimo svoje prošnje Bogu.
Čitač:
- Da Crkva svojim liturgijskim slavljima, vjerskim učenjem i karitativnim djelovanjem bude jasan znak duhovnih vrijednosti, molimo te…
- Da čelnici država i naroda traže pravdu i jednakost za sve, molimo te…
- Da mi ovdje sabrani budemo drugima izvor blagoslova potpunim oslanjanjem na Boga u svim događajima osobnog i zajedničkog života, molimo te…
- Da se obrate oni koji precjenjuju zemaljske vrijednosti i užitke, molimo te…
- Da siromasi i bolesni uvide kako im je Bog naklonjen također u oskudici i bolesti, molimo te…
- Da naši pokojni rođaci i prijatelji uđu u vječnu sreću, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, ti si naša trajna nada i izvor istinske sreće. Usliši ove naše prošnje da bismo postigli vječnu sreću u nebu. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
