VJERNIČKO LIJEČENJE NASILJA
Za evanđelje imamo nastavak Isusova govora na ravnici, kako ga je zabilježio Luka za obraćenike grčke kulture. Isus u današnjem odlomku traži od svojih sljedbenika da ljube neprijatelje, da čine dobro onima koji ih zlostavljaju i mrze ih. Najavljuje da će Bog njima uzvratiti u eshatonu mjerom kakvom oni sada drugima odmjeravaju. Ovim Isus dokida staro načelo razmjerne odmazde ili kažnjavanja drugih onoliko koliko su nas oštetili. Traži da nasljedujemo Boga koji ne postupa neprijateljski prema svojim neprijateljima. Slaveći na ovoj liturgiji ljubav Božju prema svim ljudima – dobrim i zlim – pokajmo se za misli i akcije osvete ili bolesnog suparništva.
Prvo čitanje (1 Sam 26,2.7-9.12-13.22-23)
Kralj Šaul progonio je mladoga Davida zbog njegovih vojnih uspjeha i naklonosti naroda prema sposobnom ratniku. Pokušao je više puta ubiti ga. Kad je David iznenada došao u priliku da smakne svoga progonitelja, nije podlegao porivu za osvetom, jer je vjerovao da njemu samome treba Božje milosrđe. David koji oprašta i ne osvećuje se, najavljuje ponašanje novozavjetnih vjernika kakvo traži Isus.
Drugo čitanje (1 Kor 15,45-49)
U drugom čitanju nastavljamo s Pavlovim izlaganjem nauke o uskrsnuću u Prvoj Korinćanima. Prikazujući spasenjske učinke Isusova uskrsnuća, Pavao naziva uskrsnulog Krista drugim Adamom ili glavom obnovljenog čovječanstva. Kako svaki vjernik u krštenju biva pridružen Kristu uskrsnulom, svi mi krštenici nosimo sliku Krista kao nebeskog čovjeka. Živeći po krsnoj vjeri, preobražavamo se u sliku Krista, nebeskog čovjeka.
Suzdržavajući se od nasilja nasljedujemo milosrdnog Boga (Lk 6,27-38)
Tko je bio prošle nedjelje na Misi sjeća se da smo za evanđelje imali četiri Isusova “blago” siromasima i obespravljenima te četiri “jao” bogatašima i povlaštenima zato što su zatvoreni u svoj sebični krug. Isus je svojim primjerom i učenjem pokazao da siromasi mogu biti sretni ako i u oskudici ostanu otvoreni Bogu. Opomenuo je protiv trčanja za komplimentima pod svaku cijenu: “Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi!”
Imajući na umu etiku negativne uzajamnosti u grčko-rimskoj kulturi svoga vremena, sv. Luka u današnjem odlomku iznosi Isusov poziv na djelotvornu ljubav prema onima koji vjernike mrze ili im nanose zlo. Vjernici se ne bi smjeli ponašati kao lažni proroci, kad ih poganski sugrađani ocrnjuju ili zlostavljaju. Lažni proroci su se dodvoravali onima koji ih financiraju ili obožavaju pa “prorokovali” onako kako je željela publika. Isus zove da nenasilno odgovaramo na nasilje u društvu. On nije bio naivni zanesenjak koji ne vidi izričite nepravde ili ih šutke odobrava. Glavni motiv Isusova nenasilnog odgovora na nasilje je: “Bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan!” (r. 35-36).
U Isusovo vrijeme, neki židovski rabini i poganski filozofi naučavali su da nije razborito nastavljati beskrajni lanac osvete: tko je mudar i gleda na daleko, ne bi trebao uzvraćati udarcem na udarac i nasiljem na nasilje prema bližnjima, jer time ne vodi boljim odnosima među ljudima. Posebno su filozofi stoičkog i pitagorejskog usmjerenja učili: “Ponašaj se tako…da prijatelje ne pretvaraš u neprijatelje nego da neprijatelje pretvaraš u prijatelje” (Diogen Laertije). Isusu nije dosta ljubazno osjećanje (philia) kakvo pojedinci redovno imaju prema prijateljima ili članovima vlastite obitelji, niti strastvena odanost (eros) kakva se očekuje među bračnim drugovima. On traži ljubav koja je dobrohotno i aktivno zauzimanje za dobro osoba (agape) što nas mrze ili nam nanose zlo.
Oni među nama čije su obitelji u nedavnom ratu izgubile svoje najdraže ili pretrpjele strahovite nepravde, mogu se pitati je li Isus dovoljno realan kad traži: “Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje” (r. 29). Ovo se protivi naravnoj ljudsko potrebi da na prvo mjesto stavimo zaštitu samih sebe i svojih najdražih. Međutim, Isus ovim aludira na ponašanje Sluge Patnika čijim se djelovanjem on osobno nadahnjivao: “Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih” (Iz 53,7). Ova paradoksalna i teška izreka povijesnim čitateljima Luke pomogla je da podnesu udarce svojih poganskih sugrađana koji su ih ocrnjivali i zlostavljali zato što su vjernici Kristovi, a ne drže se državne religije. Ako je u takvim okolnostima zlostavljan, kršćanin ne ide na sud nego podnosi nepravdu a spreman je podnijeti još više, jer želi i treba odražavati Božje milosrđe prema nezahvalnima i opakima kao što je to činio i Gospodin Isus. Isus je pokazivao da Bog ne postupa prema grešnicima i opakima kao da su njegovi osobni neprijatelji i traži da vjernici odražavaju takvo Božje držanje.
Opominjući nas da ne podliježemo naravnoj sklonosti za osvetom i privatnim izravnavanjem računa, Isus traži da presložimo svoj život. Mjesto nasilja, trebamo uzvraćati dobrotom i milosrđem te gledati dalje od zadobivenih rana i pretrpljenih nepravda. Kad opraštamo te ne uzvraćamo nasiljem na nasilje, mi pokazujemo da je protivnik za nas veći od zlobnih djela koja je počinio te mu dajemo priliku da se obrati. Opraštanjem odstranjujemo zapreku koja oštećuje međuljudske odnose i blokira istinsku humanost. To jest skupo, ali to odražava način kako se Isus suočavao s nasiljem i kako je gledao svoju preranu smrt. Ako nam je stalo do toga da ugađamo svome nebeskom Ocu, promatranje i nasljedovanje njegove beskrajne ljubavi trebalo bi nas osposobljavati da Isusov nauk provodimo u djelo. Unatoč nasilju i nepravdama koje smo doživjeli mi ili naši najdraži, možemo ozbiljnije provoditi u djelo kršćanske nenasilje – tako što ćemo se uzdržavati od bespoštedne kritike drugih, potiskivati instinkt za osvećivanjem te mirno podnositi izazovno ponašanje naših bližnjih.
Nenasilnim ponašanjem koje je nadahnuto vjerom nasljedujemo Boga koji je milosrdan i blag prema svima. On šalje kišu pravednima i nepravednima; ljubi i one koji ga vrijeđaju i žaloste, naklonjen je svecu i grešniku. Takvu ljubav Božju želimo nasljedovati s Isusom. Kršćanin s Isusom ide dalje od etike stroge recipročnosti. Bog ostaje otvoren svim ljudima ponudom oproštenja i spasenja i zato bi Isusovi učenici trebali očitovati ovu Božju otvorenost vjerničkim liječenjem nasilja u svijetu.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Kako odgovaram na uvrede i nepravde koje mi nanose moji najbliži ali i moji protivnici? 2. Kako kao član kršćanske zajednice pridonosim smanjivanju nasilja u svijetu?
MOLITVA VJERNIKA NA SEDMU NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Sada se pouzdanjem obratimo nebeskom Ocu koji je milosrdan prema svima ljudima te traži da njegovu ljubav odražavamo u svojim obiteljima i sredini gdje živimo.
Čitač:
- Za Crkvu u našoj biskupiji i svuda po svijetu: da svojim propovijedanjem i djelovanjem nadahnjuje ljude na međusobno opraštanje i pomaganje, molimo te…
- Za skupine i pojedince koji su skloni postojeće nepravde u svijetu rješavati nasiljem i terorom: da se mirnim sredstvima bore za svoja prava, molimo te…
- Za bolesnike, stare i zanemarene osobe u našoj sredini: da im naše pomaganje podržava nadu u srcima, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da dobrohotnošću uzvraćamo onima koji su ozlijedili nas ili naše najdraže, molimo te…
- Za pokojnike iz naše župe i biskupije: da ih u nebu nagradiš za dobro učinjeno i zlo podneseno, molimo te…
Svećenik:
Svemogući i milosrdni Oče, zahvaljujemo Ti za oproštenje koje nam darivaš u svom Sinu i za njegov primjer ne uzvraćanja nasiljem na nasilje. Pomozi nam da svojim osobnim i zajedničkim ponašanjem očitujemo tvoju milosrdnu ljubav prema svim ljudima. Jer ti živiš i kraljuješ uvijekve vjekova.
