MOLITVA – IZRAZ OVISNOSTI I POUZDANJA U BOGA
U današnjem evanđelju Isus moli i uči moliti. Ističe da je važniji stav molitelja nego upotrijebljene riječi. Moliti ne znači svoju volju nametati Bogu nego prositi da se naša valja podvrgne Božjoj. Drugim riječima, molimo ne da Bog promijeni svoj naum nego mi svoj. U Lukinoj verziji Očenaša i pouci o molitvi koja se nadovezuje, Isus nas poziva da postanemo muškarci i žene molitve; da prigrlimo duh i stav molitelja koji stalno uočavaju i slave Božju prisutnost u svemu što se događa. Kao izraz ovisnosti i pouzdanja u Boga, molitva je znak vjere i žive nade.
Prvo čitanje (Post 18,20-32)
U današnjem prvom čitanju Abraham se nagađa s Bogom koji je odlučio kazniti grešne stanovnike Sodome i Gomore. Moli da poštedi nevine, jer ne dolikuje da onaj koji je sama pravda pogubi nevine s krivima. Na kraju se Bog objavljuje kao Bog bezgraničnog opraštanja i milosrđa. Abraham molitelj je uzor molitve Isusovim učenicima u današnjem evanđelju. Molitva treba biti izraz intimnosti s Bogom, tako da Isusovi sljedbenici mogu Boga zvati Abba – Oče, tata. Molitva treba biti ustrajna: kao što se Abraham uporno zauzimao za sugrađane, tako i kršćanski vjernici trebaju prositi, tražiti, kucati. Molitva treba biti smiona, čak u slučajevima kada je situacija prividno bezizlazna, kao kod stanovnika Sodome čije je potrebe Abraham hrabro iznosio pred Boga. (Komentar drugog čitanja, Kol 2,12-14, izostavljamo radi duljine teme o molitvi).
Izraz ovisnosti i pouzdanja u Boga (Lk 11,1-13)
Ova Isusova molitva i pouka o molitvi događa se u vremenu kad je Isus “sa svom odlučnošću” bio na putu u Jeruzalem (Lk 9,51). Planski i uporno krenuo je na put koji će završiti njegovom smrću na Kalvariji. Dok je s učenicima putovao palestin-skim selima, apostole je duhovno formirao. Sljedbenici Isusa trebaju naučiti živjeti i nastupati skromno (10,6-12) te moć koju u Isusovo ime imaju i vrše dijeliti s drugima (10,17-20). Svojim djelovanjem trebaju održavati Božju i Isusovu otvorenost za sve te iz ljubavi prema Bogu i bližnjima nikoga ne “zaobilaziti” (10,25-37). Na učenike također spada moliti s Isusom i poput Isusa. Od Isusa trebaju naučiti stajati pred Bogom u istini – pojedinačno i skupno. Molitva je zajedništvo s Bogom u Kristu Gospodinu, molitva je sredstvo za utvrđivanje učeništva, molitva je način priprave za Isusov drugi dolazak. To su bitni vidovi molitve prema današnjem evanđelju.
Apostoli vide Isusa kako na osamljenu mjestu moli i žele moliti kao on. Luka uz Očenaš odmah stavlja dvije parabole o molitvi. Ovo je jedna od deset posebnih zgoda u trećem evanđelju kad Isus moli. Isus je, osim sudjelovanja u molitvama svake subote i o hodočašćima u hrama, molio pred važne odluke i događaje svoga ministerija. On uči da njegovi sljedbenici trebaju ponizno i ustrajno moliti. Kao što je on molitvom izražavao svoju ovisnost i pouzdanje u Oca, tako trebaju i njegovi učenici. Za učenike je molitva uz to znak žive vjere i prave nade.
Lukina verzija Očenaša kraća je od Matejeve: on ima pet prošnja a Matej sedam. Ove dvije verzije odražavaju način moljenja u zajednicama sastavljenim pretežno od obraćenih Grka i od obraćenih Židova. Kroz povijest se više čitalo na liturgiji Matejevo evanđelje pa je Matejeva verzija ugrađena u Misu i katekizme. Većina stručnjaka slažu se da bi Lukina jednostavnija verzija mogla biti bliža molitvi povijesnog Isusa. Prošnjom “Neka dođe kraljevstvo tvoje” Isus je molio da nastupi eshatonska Božja vladavina i sav se Bogu dao na raspolaganje za to. U Lukinu vremenu, kršćani su Isusovu molitvu ponavljali u promijenjenim povijesnim prilikama. Svjesni da predstoji dugo razdoblje djelovanja u svijetu, oni prose za kruh svagdašnji, za oproštenje grijeha, za nadvladavanje kušnje, za dar Duha i za konačnu Božju pobjedu. Pomak u funkciji molitve sazreo je u iskustvu Crkve koja je i dalje čekala nastup Božjeg eshatona, ali je također uviđala da je Duh Sveti prisutan u zajednici učenika. Snaga Duha poticala je Lukine kršćane da mole za kruh svoj i svih gladnih te da strpljivo čekaju Kristov drugi dolazak.
Isus prenosi na učenike ovlast da se Bogu obraćaju intimnim oslovljavanjem: “Abba – Oče!” On je Boga doživljavao kao Oca svih ljudi, tako ga oslovljavao i traži da ga tako doživljavaju i oslovljavaju njegovi sljedbenici. Prošnje “Neka se sveti ime tvoje; neka dođe kraljevstvo tvoje” u grčkom su izrečene imperativom aorista, čime je izraženo eshatonsko usmjerenje tih zaziva. Treću prošnju, onu o kruhu, Luka je promijenio: “Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!” Ne samo “ daj nam danas” kao kod Mateja. Kršćani i drugi ljudi trebaju kruh svaki dan zemaljskog života, dok traje povijesni svijet. Time nije zamračeno eshatonsko očekivanje Isusova drugog dolaska. Mjesto Matejeve prošnje “Otpusti nam duge naše”, Lukina zajednica moli: “Otpusti nam grijehe naše”. Po Isusu Bog oprašta ljudima “dug” grijeha i traži da ljudi opraštaju jedni drugima zato što Božje oproštenje trebaju. Vjernički odgovor na prihvaćeno Božje oproštenje je ljubav prema svima i opraštanje svima. Ovu prošnju valja povezivati s primjerom žene koja ljubi više u znak zahvalnosti što joj je Bog oprostio teške posrtaje (Lk 7,47). U posljednjoj prošnji Luka ima samo “ne uvedi nas u kušnju” dok Matej dodaje “nego izbavi nas od Zloga”. Kušnja (peirasmos) je tehnički izraz za eshatonsku kušnju, pred drugi Isusov dolazak. U teškoćama kršćana koje su državne vlasti proglašavale ateistima zato što cara ne priznaju za boga niti štuju državne bogove, Lukini vjernici doživljavali su predokus eshatonske kušnje te molili snagu da izdrže.
Parabola o prijatelju o ponoći (r. 5-8) vlastita je Luki i ukorijenjena je u palestinskom osjećaju za goste. U obliku produženog retorskog pitanja, ona iznosi apsolutno neza-mislivu situaciju. Od domaćina koji su u Isusovo doba živjeli u Palestini, nitko ne bi odbio prijatelja, bez obzira u koje doba noći nešto moli. Središnji lik parabole je domaćin koji pristaje na neugodnost sebi i ukućanima da bi pomogao prijatelju u nevolji. Ako Židov Palestine odgovara na potrebu prijatelja radi obveze gostoljubivo-sti i prijateljeve upornosti, koliko više će Otac nebeski odgovoriti na naše molitve! U zaključnim poticajima ove pouke o molitvi (r. 9-13) Isus zove učenike da mole s pouzdanjem. Zemaljski otac dovoljno poznaje svoju djecu da im daje ono što će im doista biti na dobro: daje im ribu i jaja a ne zmiju i škorpione (koji su po obliku slični). Nebeski otac je izvor života i dobrote za sve koji su postali njegova djeca po Isusu jedincatom Sinu. Otac će obdariti Duhom Svetim zajednicu i pojedince ako ponizno i ustrajno mole (r. 13; u Mt 7,9-11 “dobrim darovima”). Duh će osposob-ljavati učenike da služe kao što je Isus služio te da žive u nadi do njegova drugog dolaska. Dok smo hodočasnici na putu zemaljskom, molitva je izraz naše ovisnosti o Bogu i pouzdanja u Boga.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Za što obično molim? 2. Je li moja molitva izraz moje ovisnosti i pouzdanja u Boga?
MOLITVA VJERNIKA NA 17. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Bog je velikodušan prema svima koji mole u znak podlaganja njemu kao Ocu i ustrajnog pouzdanja u njega. Sada mu zajedno očitujmo svoje potrebe i prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu koja je znak spasenja u Kristu i zajednica naroda Božjega: da po primjeru Isusa moli i uči moliti, molimo te…
- Za narode današnjega svijeta: da cijene i čuvaju prirodna bogatstva koja Bog daje za dobro svih ljudi i naroda, molimo te…
- Za muškarce i žene dobre volje: da se poput Abrahama zauzimaju za nevine žrtve siromaštva, izrabljivanja i nasilja, molimo te…
- Za kršćane koji ne nalaze vremena za redovnu molitvu ili misle da njihove molitve ostaju bez ploda: da u svemu traže volju Božju za sebe i svoje bližnje, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da naše molitve budu izraz prihvaćanja ovisnosti o Bogu i pouzdane vjere u Boga, molimo te…
- Za bolesnike, patnike i umiruće: da nađu mir i nadu u zajedništvu s Kristom Otkupiteljem, molimo te…
- Za naše pokojne rođake i prijatelje: da gledaju Gospodina licem u lice, u blaženoj vječnosti, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, ti čuješ molitve onih koji prose, traže i kucaju. Usliši ove naše prošnje da jednom prispijemo u život vječni, gdje Ti živiš i kraljuješ sa Sinom svojim Isusom Kristom, u zajedništvu Duha Svetoga, u sve vijeke vjekova. Amen.
