UPITNICI KUŠNJE I USKLIČNICI VJERE
Na Pepelnicu, koju su naši stari zbog strogog posta nazvali Čistom Srijedom, ušli smo u korizmu, šest tjedana priprave za proslavu pashalnog otjastva ili smrti i uskrsnuća Gospodina Isusa. Korizma nas podsjeća na 40 dana Isusova posta u pustinji pred početak mesijanskog djelovanja. Zato je to vrijeme pokore kao sredstva za unutarnje obraćenje. Ove godine na prvu korizmenu čitamo Lukin izvještaj o Isusovoj kušnji i postu kao neposrednoj pripravi za javno djelovanje. Isusu je kušnja biranje između dobra i zla, a to je i svakome od nas: biranje između vjernog vršenja volje Božje i osobnih užitaka kojima iskrivljujemo poslanje od Boga povjereno.
Prvo čitanje (Pnz 26,4-10)
Ovo je odlomak Knjige ponovljenog zakona u kojem Mojsije poučava Izraelce kako će Bogu prikazivati žrtvu prvih plodova na početku žetve ili berbe. Zahvalno prikazivanje plodova rada, koji su ujedno plod Božjeg blagoslova, treba biti popraćeno javnim ispovijedanjem vjere te zahvalom Bogu koji je svoj narod doveo u slobodnu zemlju i od kojega pojedinci i zajednica ovise u svemu što je dobro. Ono što izlazak iz Egipta znači u starozavjetnoj zajednici vjernika, kršćanima znači Kristova smrti i uskrsnuće.
Drugo čitanje (Rim 10,8-13)
U ovom odlomku poslanice kršćanima u Rimu, među koje su spadali obraćeni Židovi i pogani, Pavao ističe da Bog svoje milosrđe i oproštenje nudi svim muškarcima i ženama koji usnama ispovijedaju da je Isus Gospodin u jedincatom smislu riječi. Bez obzira kako ljudi gledaju jedni druge, Bog sva ljudska bića gleda kao svoje sinove i kćeri i uslišava njihove ponizne prošnje. Dok je starozavjetni Zakon razdvajao Židove od drugih naroda, vjera u Isusa ih povezuje u jednu zajednicu koja ispovijeda vjeru Crkve: Isus je Gospodin, a ne rimski car ili poganska božanstva.
Isusovo iskustvo pustinje i vjerničko razlučivanje (Lk 4,1-13)
Na prvu nedjelju korizme u sve tri liturgijske godine imamo prikaz Isusove kušnje u pustinji koja se dogodila odmah nakon njegova krštenja na Jordanu. Ove godine imamo Lukin izvještaj o tome i zato ga trebamo povezati s Lukinim prikazom Isusova krštenja. Luka je u onoj zgodi istaknuo kako je Isus molio prije i tokom krštenja, kako je na Isusa sišao Duh Sveti u tjelesnom obliku goluba te kako je glas iz neba Isusu najavio: „Ti si Sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina!” (Lk 3,21-22). U biblijskom kontekstu to znači: vrijeme je da počneš mesijansku djelatnost, ali trebaš biti skroviti Mesija, poput Sluge Patnika u Knjizi Izaijinoj.
Lukin izvještaj o događaju boravka i kušnje u pustinji složen je slično kao Markov i Matejev, ali je Luka preuzetu građu redigirao tako da više odgovara duhovnim potrebama njegove povijesne zajednice s grčkom kulturom. Luka kaže da je Isus bio „pun Duha Svetoga“ te da ga je Duh 40 dana vodio pustinjom (r. 1). Time je naglasio ulogu Duha u Isusovu planiranju i djelovanju. Nadalje, Luka je izmijenio redoslijed druge i treće kušnje: kod Mateja je najprije kušnja kruha, zatim kušnja preuzetnog pouzdanja u Boga skakanjem s hramskog krova te konačno kušnja vlasti koju bi iskušanik dobio ako se pokloniti sotoni. Luka je kušnju preuzetnog pouzdanja stavio na treće mjesto da pokaže važnost Jeruzalema u Isusovu poslanju. U sve tri kušnje Luka ispravlja krivo poimanje Isusove uloge kao Sina Očeva i Spasitelja. Pri odbijanju svake od kušnja Isus izriče svoje povjerenje u Oca dok se sprema na službu osporavanog Mesije. Ovaj je događaj Luka sadržajno povezao s događajem krštenja Isusova kada je Otac nebeski priznao svojim Sinom stolara iz Nazareta zato što je spreman biti skroviti Mesija (3,22). Prizor kušnje odražava Isusovu odlučnost da zadaću Sina obavlja u savršenoj podložnosti Očevoj volji, kako će se ona očitovati u događajima što slijede. Ta podložnost isključuje stavljanje vlastitih interesa na prvo mjesto i u konačnici će voditi u smrt na križu. Kad Luka kaže da je Isus bio „pun Duha Svetoga“ misli na Božju stvaralačku i dinamičnu prisutnost. Prisutan kao pomoćnik, tješitelj, vođa i snaga Isusova u njegovu javnom djelovanju, isti Duh će pomagati, tješiti i snažiti njegove sljedbenike.
U prvoj kušnji đavao je predložio ogladnjelom i iscrpljenom Isusu da kamen pretvori u kruh. Hoće li Isus kao jedinstveni Sin Božji upotrijebiti svoju moć na korist sebi ili će ispuniti volju Božju? Kušnja se dakle sastoji u iskrivljivanju božanskog poslanja radi osobne pogodnosti. Isus nije tražio kruha samo za sebe jer je vršenje volje Božje bilo njegova hrana (Iv 4,24). Svojom požrtvovnošću i poslušnošću Ocu postao je euharistijski kruh za život svijeta (Iv 6). U drugoj kušnji sotona navlači Isusa da svoju moć upotrebljava na svjetovni i politički način: „Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje“ (r. 7). Isus ostaje vjeran vlasti Očevoj od kojega očekuje svaku zaštitu. U ovaj susret Luka je utkao aluziju na omamljenost Izraela kultom poganskih naroda. Za razliku od Izraela, Isus nije mogao biti namamljen i svojom vjernošću postao je uzor progonjenim kršćanima Lukina vremena.
Vrhunac je u trećoj kušnji, koja se zbiva u Jeruzalemu. Sotona mami i potiče da svoju čudotvornu moć troši na omamljivanje i očaravanje ljudi. U ono doba pripovijedalo se u narodu, kad dođe Mesija, pojavit će se na krovu hrama. Sotona navodi Isusa da ispuni to maštanje naroda. Spominje Psalam 91,11-12 gdje je rečeno da Bog posebno štiti pravednika te da ga u životnim opasnostima nosi na svojim rukama. Time pokazuje da poznaje Sveto pismo. Isus navođenjem drugog citata aludira na posrtanje Izraelaca u pustinji, jer su u oskudici iskušavali Boga svojom nestrpljivošću. Za razliku od Izraelaca, Isus nije htio iskušavati Oca nego mu je ostao poslušan i u oskudici. – Pred početak javnog djelovanja Isus je proveo 40 dana u pustinji posteći, moleći i razmišljajući kakav Mesija treba biti: onaj koji prvenstveno ispunja želje naroda ili vrši volju Očevu. Isti Duh koji je „vodio Isusa pustinjom“ kako kaže Luka, vodi i nas u ovogodišnju korizmu. Korizma je razdoblje kršćanskog pokore i unutarnjeg obraćenja, vrijeme vjerničkog razlučivanja dobra i zla. Ovo je vrijeme da se pitamo na što nas Bog zove kako bismo u proslavi Uskrsa mogli Boga ponovno učiniti središtem svoga života te se obnoviti za nastavak svoga životnog putovanja. Ljudski je život pun upitnika kušnje, ali i uskličnika vjere. Korizma je vrijeme kada dublje zavirujemo u svoju dušu da bismo prepoznali osobne kušnje, ali i tražili svjetlo Duha koji nam pomaže da se suprotstavljamo kao što se Isus suprotstavio.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Što me dovodi u kušnju? 2. Korizma je duhovna pustinja u kojoj se više otvaram za Boga i bližnje – imam li za to vremena?
MOLITVA VJERNIKA NA PRVU NEDJELJU KORIZME U GODINI C
Svećenik:
Duhovno povezani s Isusom koji se kroz 40 dana posta i molitve pripravljao za svoje životno poslanje, uputimo Bogu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Da nam korizma bude vrijeme pomirenja i duhovnog rasta u obiteljskoj, župskoj i biskupijskoj zajednici, molimo te…
- Da oni koji upravljaju državama i ljudskim sudbinama složno rade na iskorjenjivanju gladi i oskudice u ljudskoj zajednici, molimo te…
- Da mladi i odrasli koji primaju pouku u vjeri otvore svoja srca Riječi Božjoj, molimo te…
- Da bolesni i nemoćni prepoznaju milosrđe Božje po uslužnosti onih koji se brinu za njih, molimo te…
- Da mi ovdje prisutni pri stvaranju moralnih odluka ne podlegnemo zamamnosti novca, vladanja i lažnog ugleda, molimo te…
- Da naši pokojnici koji su završili zemaljski život obilježeni križem Kristovim u nebu trajno uživaju milosrđe i ljubav Božju, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski započeli smo korizmu kao vrijeme kada želimo žarče moliti, ustrajnije svladavati svoje tjelesne strasti i od svojih materijalnih dobara pomagati potrebnima. Budi uz nas u našim kušnjama i oslobodi nas od Zloga. To te molimo po Kristu Gospodinu našem.
