USPRAVNI U RADOSNOM OČEKIVANJU
Prvom nedjeljom adventa ulazimo u novu liturgijsku godinu. U ovom dijelu crkvene godine spremamo se na Kristov dolazak o svršetku svijeta i na proslavu Kristova rođenja kao povijesnog i spasenjskog događaja. Današnja nas liturgija zove na odgovorno življenje na zemlji dok radosno očekujemo Kristov eshatonski dolazak. Za evanđelje imamo Lukin prikaz Isusova eshatološkog govora. Za Isusove sljedbenike povijest je pojedinačno i zajedničko kretanje naprijed, u skladu s Božjim planom spasenja. Prirodne kataklizme i povijesne nepravde ne bi smjele biti povod klonuću nego poticaj na vjerničku budnost i radosno iščekivanje Gospodinova konačnog nastupa: “Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje!”
Prvo čitanje (Jr 33,14-16)
Ovo je dio Božjih obećanja o obnovi, danih preko Jeremije u Jeruzalemu nakon što je narod doživio katastrofu razorenja svetog grada god. 586. pr. Kr. Okončana je vladavina Davidove dinastije, narod je odveden u babilonsko sužanjstvo. Jeremija najavljuje da će Bog podići “izdanak pravedni” iz loze Davidove koji će voditi Božji narod. Budući da politička vladavina povijesne loze Davidove nije obnovljena nakon sužansjtva, mi kršćani u ovom Božjem obećanju vidimo Krista kao pravedni Božji izdanak, jer je u njemu dostupno Božje spasenjsko djelovanje.
Drugo čitanje (1 Sol 3,12-4,2)
Uzeto je iz Prve Solunjanima, koja je pisana god. 50. i predstavlja najstariji spis Novoga zavjeta. Obraćeni Solunjani našli su se u razdoblju između Božjeg obećanja kako ga je Pavao navijestio i ispunjenja. U ovom odlomku Pavao moli da svi krštenici ustraju u primljenoj vjeri te da žive sveto do Kristova ponovnog dolaska. Poziva na krepost vjerničke budnosti u duhu evanđelja, kako bi spremno dočekali Gospodina Isusa, kadgod on dođe.
Vjernička uspravnost i lažna ljudska sigurnost (Lk 21,25-28.34-36)
Da bismo ispravno razumjeli Isusovu poruku pouzdanja i nade u današnjem evanđelju, trebamo imati na umu da je ovaj Lukin odlomak sastavni dio Eshatološkog govora. Evanđelja - po Mateju (gl. 24-25), po Marku (gl. 13) i po Luki (gl. 21) - donose posljednji Isusov govor kao proročanstvo o razorenju Jeruzalema i najavi posljednjeg suda, kada će Sin Čovječji doći da sudi žive i mrtve. U Markovu i Matejevu prikazu ta dva događaja – razorenje svetog grada i posljednji sud – duboko su povezani i čitatelj ih ne može lagano razdvojiti. U Lukinu prikazu pad Jeruzalema nije pobrkan s povratkom proslavljenog Krista kao sveopćeg suca.
To vidimo u r. 24. Lukina 21. poglavlja koji prethodi današnjem odlomku: “I Jeruzalem će gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana”. Luka jedini donosi ovu Isusovu izreku te ju je tako formulirao da podsjeća na rujan god. 70. kada je rimska vojska, nakon četiri godine ratovanja, skršila zadnji otpor židovskih ustanika razorivši potpuno Jeruzalem. Rat je službeno završio u ožujku god. 73. kad su Rimljani zauzeli Masadu, kao posljednji džep otpora. Ujesen god. 70. ugašena je državnost Židova unutar Rismkog carstva i tek god. 1948. ponovno je uspostavljena država Izrael na temelju odluke Ujedinjenih naroda i, dakako, želje samih Židova.
Prema Luki, Isus je prorekao dugo razdoblje vladavine pogana nad Jeruzalemom a u sasvim drugom govoru najavio svoj drugi dolazak. Isus se pri tome služio apokaliptičkim slikama starozavjetnih proroka koji su najavljivali Dan Gospodnji kao vrijeme Božjeg spasonosnog pohoda, kada će biti okončana patnja nevinih i otpočeti neizbježna kazna onima koji su tlačili siromahe i progonili nevine. Kozmičke katastrofe pospješit će nastup završetka. Sin Čovječji, uskrsnuli Krist kojemu je Otac predao vlast da pravedno sudi svima, doći će u Božjoj slavi. Tada će zavladati strah kod Božjih neprijatelja, ali Isusovi učenici trebaju ostati uspravni i puni vedre nade, spremni poput naroda Božjega pred izlazak iz egipatskog ropstva da krenu na put slobode (Izl 12,11).
Nakon što je slikovito prikazao dolazak Sina Čovječjega, Isus potiče svoje učenike na prikladno ponašanje pri očekivanju njegova povratka. Opominje protiv obmanjivanja i lažne sigurnosti: “Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite svoje glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama…Budni budite … da uzmognete stati pred Sina Čovječjega!” Za opreku kukavičkom i samo-obmanjujućem stavu drugih muškaraca i žena, vjerni učenici stoje uspravni, visoko uzdignutih glava, jer se ne daju zavesti čisto zemaljskim radostima ni brigama života. Vedro čekaju Suca koji milostivo spašava i nagrađuje po djelima. Proslavljeni Krist ima vlast nad pojavama zla i zato vjernik ne živi u stalnom strahu. Luka je ovo napisao Crkvi koja se proširila izvan Jeruzalema, dalje od svojih židovskih korijena, među pripadnike drugih naroda. Zato je svojim povijesnim čitateljima pomogao da u svojoj situaciji budno i vedro čekaju Gospodina. Naglasio je potrebu moralnog življenja koje se ne temelji na strahu od posljednjeg suda nego na vrijednostima koje je Isus živio i naučavao tijekom svoga djelovanja.
Ovog adventa počinjemo novu liturgijsku godinu uspravno stojeći i radosno očekujući Gospodina, kadgod on dođe. Ovo evanđelje i ova nedjelja dočaravaju nam kontrast između života vjernosti Bogu savezniku i života onih koji lutaju daleko od Boga i jedni od drugih. Udaljavanjem od Boga saveznika i bližnjih, koji nas trebaju ali i mi trebamo njih, ljudi sami sebe vode u tjeskobu i očaj. Vjernička uspravnost i radosno podizanje glave vodi nas u sreću i mir iz Božje, konačne perspektive. Advent nas podsjeća da ne čekamo nešto nego Nekoga. Zato smo adventski narod braće i sestara u vjeri. Trudimo se da kao pojedinci i zajednica budemo narod koji s nadom čeka povaratak Gospodinov. Stoga, za muškarce i žene osobne i biblijske vjere vrijeme nije nešto statično nego kretanje naprijed, prema ispunjenju u Božjem kraljevstvu. Biti adventski narod, Crkva došašća, znači živjeti pojedinačno i zajednički u otvorenosti za Gospodina koji dolazi. On nas želi naći vjerne njegovu evanđelju mira i pravde za sve, evanđelju oproštenja i pomirenja s Bogom i s ljudima.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Lažna sigurnost: kakvom lažnom sigurnošću sebe obmanjujem? 2. “Uspravite se i podignite glave” – tražim li u svojoj vjeri duhovni temelj da ostanem moralno uspravan u teškoćama dnevnog života?
MOLITVA VJERNIKA NA PRVU NEDJELJU ADVENTA U GODINI C
Svećenik:
Krist će doći “s velikom moći i slavom” da nas sudi i uvede u život vječni. Iznesimo svoje potrebe pred Boga i molimo da budemo spremni za taj dan.
Čitač:
- Da Crkva bude uvijek budna i ljude potiče na uspravnost pred Bogom, molimo te…
- Da kršćani i sljedbenici drugih religija paze kako im srca ne bi otežala, molimo te…
- Da svi narodi i države teže za pravom sigurnošću u Božjem miru i pravdi, molimo te…
- Da oni koji u svagdanjem životu doživljavaju tjeskobu i strah nađu oslon u Bogu koji spašava, molimo te…
- Da stari, usamljeni i bolesni dožive okrepljujuću nazočnost Krista u svom životu, molimo te…
- Da oni koji su završili zemaljski život na kraju svoga putovanja susretnu Krista, dobrog pastira i milosrdnog suca, molimo te…
Svećenik:
Svemogući Bože, Tvoj će Sin doći u velikoj moći i slavi da nas sabere u tvoj očinski zagrljaj. Usliši ove naše prošnje i udijeli nam da budno čekamo njegov dolazak. To te molimo po Kristu, našem Gospodinu.
