RIBARI KOJI S ISUSOM SLUŽE A NE POSTAVLJAJU ZAMKE
Luka u današnjem evanđelju pripovijeda kako Isus prvim učenicima, koji su prije toga bili ribari na Galilejskom jezeru, omogućuje čudesan ribolov a zatim iz poziva da s njime “love” ljude za kraljevstvo Božje. Šimun Petar iskazuje povjerenje u Isusa: “Učitelju, na tvoju riječ bacit ću mreže!” I mi s Petrom na ovoj euharistiji iskazujemo povjerenje Isusu, spremni na Božji poziv u različitim situacijama života.
Prvom čitanje (Iz 6,1-2a.3-8)
Za prvo čitanje imamo ispovijest Izaije o pozivu u proročku službu, za vrijeme jedne molitve u jeruzalemskom hramu god. 742. pr. Kr. Viđenjem zasjedanja na Božjem dvoru ovaj mladić dobiva uvid u Božji plan za svoj narod te čuje upit: “Koga da pošaljem? Tko će nam poći?” Bog treba vjernog i skromnog slugu za proročko djelovanje u njegovu narodu. Izaija se javlja slobodno i spremno. Pri tome priznaje da nije dostojan, ali ga Bog čišćenjem njegovih usana pripravlja za zvanje koje mu namjenjuje. Izaija iz ovog čitanja slika je Petra u današnjem evanđelju.
Drugo čitanje (1 Kor 15,1-11)
Ovdje Pavao prenosi krštenicima grčke kulture Vjerovanje o spasenjskoj vrijednosti Kristove smrti i uskrsnuća, kako su ga propovijedali Apostoli i drugi navjestitelji evanđelja. Svoj poziv u apostolsku službu potkrepljuje činjenicom da se i njemu ukazao uskrsnuli Krist te da je vjeru u Isusovo uskrsnuće predavao krštenim poganima, a svjedočanstva o ukazanjima Uskrsnuloga drugim povijesnim svjedocima primio je od Petra i drugih. Tjelesno uskrsnuće Isusa spada na srž apostolskog propovijedanja i kršćanskog vjerovanja.
Učitelju, na tvoju riječ bacit ću mreže (Lk 5,1-11)
Današnja zgoda iz evanđelja spada u biblijsku književnu vrstu “poziv proroka”. Središte su joj Isusove riječi ohrabrenja Petru: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!” s popratnom Lukinom napomenom: “Oni izvukoše lađu na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim”. Da bismo Isusov poziv i ohrabrenje pravo shvatili, trebamo imati na umu sadržaj Isusova propovijedanja i djelovanja. Prema prizoru koji prethodi ovome, Isus sam naziva sadržaj svoga propovijedanja evanđeljem o kraljevstvu Božjem: “I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer zato sam poslan” (Lk 4,43). Luka u kasnijoj građi pokazuje kako Isus svojom novom majkom i braćom smatra one koji zajedno s njime riječ Božju slušaju i vrše (8,21; 11,28). Zato za Isusa “loviti ljude” znači motivirati ih na podlaganje Bogu radi povezivanja u novu obitelj braće i sestara koji sadržajno življenje vide u Božjem kraljevstvu.
U Lukinu prikazu ovdje je Šimun u prvom planu, dok su njegovi drugovi u pozadini. Dok ribari ujutro čiste mreže te ih prostiru na sušenje, Isus se služi Šimunovom lađom da se malo odmakne od mnoštva kako bi ga bolje vidjeli i čuli dok propovijeda. Pri tome voda jezera raznosi glas daleko. Mnoštva je odjednom nestalo a ostatak prizora je razgovor između Isusa i Šimuna. Šimun s vjerom prihvaća Isusov poticaj na lov po danu. Ako ribari noću ništa nisu ulovili, nema šanse da danju obilnije upecaju. Petar je Isusa susreo prije u svojoj kući, kad je doživio ozdravljenje punice i drugih kafarnaumskih bolesnika (Lk 4,38-40). Zato sada spremno uzvraća da će baciti mreže. Ishod je čudesan ribolov u vrijeme kada drugi ne ulove ništa. Ovdje Luka prvi puta spominje novo Šimunovo ime – Petar, Stijena. Ovo će ime on kasnije nositi kao pročelnik misijskog djelovanja u Judeji (Dj 1-15). Ispovjedivši svoju vjeru u Isusa, Petar dublje uviđa svoju grešnost i priznaje da nije dostojan Isusove blizine: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Petar prvi naziva Isusa Gospodinom a na početku ove zgode Isus je za njega bio samo Učitelj. Već ustupanjem lađe za Isusovu propovjedaonicu Petar je očitovao vjeru u Isusa. Doživjevši čudesni ribolov, on još više raste u vjeri. Ta ga vjera čini stijenom u zajednici Isusovih sljedbenika. Za Luku je Crkva “Petrova lađa” u kojoj se iskazuje i izgrađuje vjera u Isusa.
Petrov osjećaj grešnosti sličan je osjećaju starozavjetnih vjernika koji su prigodom sklapanja saveza tražili da im govori Mojsije, jer su se osjećali nedostojni Božje blizine (Post 20,19). Isus, međutim, tokom svoga djelovanja poziva grešnike u svoju prisutnost te sjeda s njima za stol da im pokaže kako Bog svima nudi oproštenje grijeha i svoju milost. Dovoljno je povjerenje u Isusa da ova tri ribara i drugi grešnici smiju biti uz njega. Luka za buduću službu Petra, Ivana i Jakova upotrebljava metaforički izraz “loviti ljude”. Grčki glagol zogreo ne znači samo “zgrabiti” nego “iščupati iz životne opasnosti, uzeti živa, očuvati na životu, okupiti”. Ono što ribari čine ribama redovno nije dobro za ribe, ali će Petar i njegovi suradnici okupljati ljude u zajednicu odazvanih na Božje kraljevstvo, na kvalitetni život. Time će ih izbavljati od praznog življenja za samo zemaljske i privremene vrijednosti. Tako Isus čini Petra vodećim navjestiteljem kraljevstva Božjega. Zato Isusova najava “Odsada ćeš loviti ljude” znači “pomagat ćeš im da odabiru život”. Petrovim apostolskim zalaganjem u službi evanđelja drugi će biti spašavani od smrti koju donosi grijeh te će se otvarati novom životu u kraljevstvu Božjem. Petar je s Ivanom i Jakovom trebao “baciti mreže za lov”, truditi se da bi uspio. To znači da Isusovi učenici i crkveni predstojnici trebaju ljude tražiti, ići za njima a ne čekati da oni “uskaču” u “mreže” spasenja. Na temelju ove zgode, a još više na temelju Ivana 21 poglavarska služba u Crkvi metaforički se naziva službom ribara. Ona je po Isusovoj želji trajna i stabilna, ne neki privremeni “posao”. Evanđelisti su htjeli ovom metaforom podsjetiti kršćane vremena nakon Petrove smrti da Petrova služba ostaje. Mi katolici to prihvaćamo u službi Pape i biskupa.
Poput Petra, i mi smo pozvani “loviti ljude”u smislu čuvati ih za život, okupljati ih kao obitelj Božju. Bog od svakog odraslog krštenika očekuje da prema svojim mogućnostima uzme udjela na širenju njegove ljubavi i milosrđa. Poslavši nas da živimo u ovom vremenu i prostoru, on nas zove da njegovo kraljevstvo činimo prisutnim među ljudima s kojima dolazimo u dodir. Petar je privlačan primjer odgovaranja na Božji poziv. Do ovog događaja bio je sav zaokupljen svojim ribarskim zanatom. Izvesti na pučinu značilo je iskazati pouzdanje u Isusa koji ga usmjerava na novi životni put. Ima trenutaka kada je svaki od nas pozvan na nešto novo i nepoznato. Želimo li odgovarati Božjem pozivu, trebali bismo biti velikodušni poput Petra.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Pouzdavam li se u Isusa, dok obavljam svoje kršćansko i ljudsko zvanje? 2. Kako prihvaćam nova zaduženja koja su sastavni dio moga zvanja?
MOLITVA VJERNIKA NA PETU NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Zahvalni Bogu za uključenost u Crkvu kao zajednicu Isusovih sljedbenika koji uz svoje zemaljske brige i radosti računaju sa životom vječnim u kraljevstvu Božjom, uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Papu, biskupe i sve koje Gospodin postavlja u službu duhovnih ribara ljudi: da hrabro i ustrajno izvoze na pučinu, molimo te…
- Za sve koji rade po noći: ribare, bolničko osoblje i djelatnike noćnih služba po našim gradovima i općinama: da ih razvedriš i ojačaš u njihovu služenju zajednici, molimo te…
- Za mlade koji odlaze u nepoznato tražeći sigurnu budućnost: da se pouzdaju u Isusa i traže volju Božju o sebi i svojoj sredini, molimo te…
- Za bolesne, ožalošćene te sve koji trpe na tijelu i duši: da ih milostivo utješiš i okrijepiš, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i sve koji su ožalošćeni njihovim odlaskom: da živima udijeliš utjehu vjere a pokojnima mirnu vječnost, molimo te…
Svećenik:
Gospodine Bože, pozvao si nas da budemo dio tvoje obitelji koja je Crkva sastavljena od svih naroda. Poveži nas u pravu ljudsku i vjerničku obitelj te izlij svoj blagoslov na nas. Po Kristu Gospodinu našem.
