SUSRET S ISUSOM MIJENJA TUŽITELJE I TUŽENU
Za evanđelje imamo zgodu o preljubnici u Jeruzalemu koju pismoznanci i farizeji koriste kao priliku da ozloglase Isusa. Ako odobri kaznu kamenovanja u skladu sa starozavjetnim propisima, gubi dobar glas milosrdnog i blagog učitelja; ako zabrani osudu na smrt zbog moralnog prijestupa, krši važeći vjerski i državni zakon. Susret s Isusom dovodi do dvostruke promjene: tužitelji odustaju od optužbe a optužena biva oslobođena. U korizmenoj liturgiji ova zgoda služi kao nov poticaj na obraćenje. Pokora i obraćenje znače odustajanje od grešnog ponašanja zato što smo susreli Isusa koji je istina i život. Osobni susret s Isusom omogućuje preokret u vjerničkom življenju.
Prvo čitanje (Iz 43,16-21)
Ovo je dio govora proroka među Židovima u babilonskom sužanjstvu koji je izlazak iz Egipta gledao kao sliku oslobođenja iz sužanjstva i povratka u zemlju djedova. Zato je budući povratak preko Sirijske pustinje opisao izrazima preuzetim iz izvještaja o izlasku iz Egipta. Podsjećajući braću i sestre u sužanjstvu na vlastitu povijest, ovaj je prorok tražio da se na temelju prošlosti nadahnjuju nadom u novi Božji zahvat u skoroj budućnosti: “Ne spominjite se onog što je bilo… Evo činim nešto novo; već nastaje!” Za njega će vrijeme novoga izlaska biti ujedno vrijeme obnove, oproštenja i pomirenja. Po tome je on slika Isusa iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (Fil 3,8-14)
U ovom odlomku poslanice Filipljanima Pavao kritizira gnostike koji su smatrali da su svojim zalaganje postigli vjersku pravednost, dok je Pavao s drugim apostolima učio da se prijateljstvo s Bogom može postići samo vjerom u Isusa Krista. Pavao priznaje da je opravdan vjerom u Krista Isusa, ali da još nije savršen. Sve poduzima da dublje upozna Krista Gospodina i nada se nagradi života vječnoga. Služeći se sportskom slikom o trkačima koji se natječu, apostol ističe postupnost suobličavanja Kristu raspetom i uskrsnulom u vjerničkom životu.
Susret s Isusom donosi promjene (Iv 8,1-11)
U događaju iz današnjeg evanđelja susrećemo Isusa koji je živi odraz Božjeg milosrđa, mudri i blagi sudac. Njemu je više stalo do oproštenja i rehabilitacije grešnika nego do pravde i strogo odmjerene kazne. Što iz ove zgode učimo o Isusu i od Isusa? Umišljeni i samodostatni traže hitnu osudu grešnice, a Isus odgovara: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” Drugdje je on istaknuo: “Ne sudite da ne budete suđeni” (Mt 7,1). Prispodobu o okrutnom dužniku završio je upozorenjem: “Tako će i Otac moj učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svome bratu!” (Mt 18,35). Pismoznanci Isusova vremena bili su dobri poznavatelji svih vjerskih i građanskih propisa, a farizeji su strogo držali sve odredbe Zakona, do najmanje sitnice. Zato su jedni i drugi uživali poštovanje naroda, ali su ih se ostali ljudi bojali. Slučaj preljubnice među hodočasnicima u Jeruzalemu redovno bi spadao na Veliko Vijeće koje je bilo izvršna vjerska vlast te u mnogim slučajevima nadležno i za građanska pitanja. Za provedbu smrtne osude trebali su pristanak rimske vlasti. Zamka postavljena Isusu u ovom slučaju je dvostruka: ako osudi javnu grešnicu, dokida svoj nauk o opraštanju a ako je ne osudi, krši odredbu Zakona kojim je uređen saveznički odnos između Boga i njegova naroda.
Ženu koja je optužena za preljub trebao je na sud predvesti njezin muž te dovesti dva muškarca koja su je vidjela u zlodjelu, jer su prema Pnz 19,15 samo muškarci mogli službeno svjedočiti na sudu. Evanđelist nam nije ostavio dovoljno podataka o tome što je Isus mogao pisati po tlu prije nego je tužitelje pozvao da baci kamen na optuženu prvi onaj koji nije nikako sagriješio. Moguće da je htio pokazati kako ga optužbe umišljenih pravednika ne pogađaju. Kako iza Isusova poziva tužiteljima da bace kamen ako misle da su bez grijeha leži uvjerenje Ivana i prisutnih gledatelja da Isus čita ljudsku savjest, tužiteljima je zastao dah i odjednom su uvidjeli svoju nedosljednost. Počeli su tiho odlaziti, “počevši od starijih” naglašava evanđelist znajući iz iskustva da su stariji nemilosrdniji prema prestupima mlađih.
Kad je Isus ostao sam s optuženom, nije nastavio kao sudac nego kao Spasitelj. Oprostio joj je u Božje ime, a da njezin grijeh nije prešućivao niti ga ispričavao. On koji je svojim djelima i riječima nadilazio Zakon, pozvao je ovu ženu da postupi slično. Otišla je raskajana i s čvrstom odlukom ne samo da vrši zapovijedi Božje nego i da se duhovno obnovi, odgovarajući na ljubav i milosrđe koje je doživjela. Ona se odlučila za novi život, obnovljenu moralnost koju joj omogućuje Isus svojim oproštenjem. Iz ove zgode učimo da je Bog milosrdan prema svim svoji sinovima i kćerima. Od Isusa učimo da se umišljena optužba na grešnike okreće protiv tužitelja. Tužiti i osuđivati smio bi onaj tko misli da mu ne treba milosrđe Božje.
O Isusu iz ove zgode učimo kao o majstoru susretanja. Pismoznanci i farizeji željeli su susret samo da zatraže kaznu za preljub, ali ih je Isus prigodom susreta preokrenuo da se suoče sa sobom više nego s optuženom. Isus im je u susretu otkrio istinu o njima samima: slabi su grešnici koji trebaju Božje milosrđe. Ženu je Isus prigodom susreta doveo do istine rekavši joj: “Idi i odsada nemoj više griješiti!” Isus u susretu mijenja ljude: oni koji su došli da osude ne osuđuju više, a ona koja je bila tužena i zaslužila osudu nije osuđena nego pomilovana. Kad se kao vjernici susrećemo s Kristom (u liturgiji Crkve, u primanju sakramenata, u meditaciji i molitvi), mijenjamo se na bolje. Ono što smo u svojoj ljudskoj slabosti držali važnim ili poželjnim, iz susreta s Kristom dobiva novo svjetlo pa uviđamo svoju sebičnost i grešnost. Pavao u drugom čitanju razmišlja o mogućnosti rabinske karijere u židovstvu prije svoga obraćenja pa klikće: “Zbog spoznanja Isusa Krista… sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem”. Ovo evanđelje u korizmenoj liturgiji je poziv svima na obraćenje. Obraćenje pak ima dva vida: umiranje nečem starom i ustajanje na nešto novo. Važno je, dakako umrijeti grijehu, ali to nije najdublja istina o nama. Važnije je osobno i potpuno pristajanje uz Krista raspetog i uskrslog. Susretati Krista uz želju da ga nasljedujemo u ljubavi i milosrđu, da mu se suobličimo, važniji je vid procesa obraćenja. Središte ovog evanđeoskog događaja nije žena uhvaćena u preljubu nego osobni i otvoreni susret s Isusom. Nismo strašno drugačiji od ove žene, jer smo grešnici potrebni ljubavi i milosrđa. Bio nam ovaj liturgijski susret s Isusom prigoda za promjenu!
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Isus osuđuje grijeh a ljubi grešnika - mogu li i ja tako postupati? 2. Rastem li duhovno iz susreta s Isusom i s ljudima?
MOLITVA VJERNIKA NA 5. NEDJELJU KORIZME U GODINI C
Svećenik:
Susrećući se s Isusom, doživljavamo poziv da se vratimo Bogu. S nadom upućujemo svoje prošnje Bogu.
Čitač:
- Da Crkva svojim vjernicima i drugim ljudima omogućuje susretanje s Isusom koji je pun ljubavi i milosrđa, molimo te…
- Da poglavari država i naroda budu spori u osuđivanju a brzi u otkrivanju istine i iskazivanju pomoći, molimo te...
- Da optuženici različitih vrsta i iz različitih društvenih slojeva dožive pravdu i milosrđe, molimo te…
- Da mi ovdje sabrani nađemo Isusa kao središte našega života i prihvatimo istinsko obraćenje, molimo te…
- Da svi koji su nedavno preminuli nađu sreću i mir u milosrdnom Božjem zagrljaju, molimo te…
Svećenik:
Nebeski Oče, daj nam snagu da opraštamo onima koji prema nama postupaju nepravedno i zlobno. Daj nam da očitujemo milosrđe i ljubav koju je Isus očitovao prema ženi uhvaćenoj u preljubu. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.
