ODGOVORNA UPORABA MATERIJALNIH DOBARA
U današnjem evanđelju jedan mladić moli Isusa da posreduje u sporu oko obiteljske baštine. Isus odbija stati na stranu jednoga od zavađenih i tom prigodom zove sve svoje vjernike da se čuvaju svake pohlepe, jer pravi život nije u onome što čovjek posjeduje. Posjed stvara iluziju da smo gospodari svoga života, a želja za bogaćenjem zamračuje u nama postojanje i potrebe drugih. Ludi bogataš iz današnje parabole s tugom otkriva da u kraljevstvu Božjem bogati nisu oni koji imaju obilna materijalna dobra, novac odložen u banci ili utjecajan socijalni položaj. Cilj života nije bogatiti se za sebe nego pred Bogom. Isus nas po današnjoj liturgiji uči da odgovorno upotrebljavamo materijalna dobra koja smo naslijedili ili stekli poštenim radom.
Prvo čitanje (Prop 1,2; 2,21-23)
Knjiga Propovjednika je jedna od mudrosnih knjiga Staroga zavjeta. U današnjem odlomku nadahnuti mudrac podsjeća da je jedan od paradoksa života uzaludnost čovjekova napornog rada. Čovjek koji marljivo i uspješno radi te poštenim poslovanjem uveća svoje imanje mora jednog dana umrijeti a imanje ostavlja nekome tko se nije oko njega trudio ili će ga nerazborito spiskati. Bijesan na nepravdu po kojoj čovjek nikada ne može bezgranično uživati plodove svoga poštenog rada, on konstatira: “Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost.” Hebrejska riječ hebel znači “dah, prolazno, nevrijedno, prazno”. Ovakvim razmišljanjem sveti mudrac pripravlja put Isusu koji poziva na odgovornu uporabu materijalnih dobara i traženje onoga što trajno vrijedi.
Drugo čitanje (Kol 3,1-5.9-11)
U ovom odlomku Poslanice Kološanima Pavao potiče krštene vjernike da traže ono što je gore, jer se darovano spasenje treba odražavati u moralnom životu vjernika. Po krštenju vjernici su već uskrsnuli s Kristom, svukli su staroga čovjeka i obukli novoga. Zato svoje ponašanje trebaju usklađivati s darom duhovog preporoda, a to uključuje i nadvladavanje uobičajenih podjela među narodima i staležima. Kršćanski moral je proces postajanja ono što jesmo, i to proces koji traje cijeli zemaljski život.
Bogatiti se u Bogu (Lk 12,13-21)
Isus u današnjem evanđelju odgaja svoje učenike da žive u skladu s pozivom i odazivom u kraljevstvo Božje kao vrhunsku vrijednost u životu. Ovo je dio pouke apostolima na koje Isus prenosi svoj stav prema materijalnim dobrima: tako se služiti zemaljskim bogatstvom kako bi se vidjelo da nam je kraljevstvo Božje najvažnija vrijednost. Tema o nenadanoj smrti bogataša prisutna je u Starome zavjetu, kod židovskih rabina Isusova vremena ali i kod poganskih mudraca u okolnim narodima. Isus je svojim stavom prema materijalnim dobrima i naukom o ispravnoj uporabi zemaljskog bogatstva pokazao nešto novo, služeći se izrekom i parabolom koje kao književna građa postoje i kod drugih. Povijesni Isus vladao se tako da nije bio nalijepljen na materijalni standard te je učio da njegovi učenici ne smiju biti nalijepljeni na materijalna dobra. Sjedao je za stol s bogatašima da im pokaže kako je i njima potrebno Božje milosrđe. U vrijeme mesijanskog djelovanja nije imao stalne izvore prihoda za sebe i apostole i tako je sa siromasima dijelio njihovu materijalnu nesigurnost učeći da je jedini Bog garant trajne sigurnosti. Prema Luki, Isus se posebno zauzimao za siromahe a bogataše je upozoravao na opasnost navezanosti na bogatstvo. To se posebno vidi iz Lukine formulacije prvoga blaženstva: “Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo nebesko… Jao vama, bogataši: primili ste utjehu svoju!” (6,20.24). Parabolom o bogatašu i prosjaku Lazaru pokazao je da nije grijeh biti bogat na temelju poštenog rada, ali jest grijeh zatvarati oči i srce pred bolesnima i potrebnima kojima možemo pomoći (16,19-31).
Prvi dio današnjeg evanđelja je zgoda koja osvjetljuje Isusovu izreku o izbjegavanju svake pohlepe. U Isusovo vrijeme rabini su bili moljeni da posreduju u obiteljskim raspravama oko baštine pa je tako i jedan mladić pristupio Isusu, nezadovoljan načinom kako je stariji brat podijelio obiteljsko imanje. Isus odlučno odbija svrstati se na stranu jednoga od onih koji su u sporu te opominje: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe; koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje!” Pravi smisao života je u otvorenosti za Boga i bližnje. Isus traži da njegovi sljedbenici svugdje i svagda prihvaćaju Boga kao svoga vrhunskog gospodara te ljudsku braću i sestre kao djecu istoga Oca. Gramzljivost nas udaljava od bližnjih i od Gospodina Boga, jer nas onesposobljava za pravu ljubav koja se sastoji i u davanju a ne samo u primanju. Isus koristi ovu priliku da rekne parabolu o zamki bogatstva.
Parabola o ludom poljoprivredniku skreće pažnju na smisao života konkretnog pojedinca. Povijesna pozadina joj je krivo samopouzdanje religioznih i bogatih Židova u Isusovu ministeriju, ali i prisutnost bogataša u Lukinoj Crkvi koji su prihvatili kršćanstvo, ali svoje bogatstvo nisu podložili kriterijima svoje vjere. Bogataš iz ove parabole je uspješni farmer kojega cijene njegovi poslovni prijatelji, ali je u Božjim očima lud zato što ne uzima ozbiljno činjenicu da je ljudsko stvorenje, da može svaki čas umrijeti. Gomila bogatstvo sebi, mjesto da se bogati u Bogu. Nije grijeh biti bogat nego tako se bogatiti ili šarmirati svojim sposobnostima - kao da Boga nema. Što znači bogatiti se u Bogu? To vidimo iz Isusova poziva vlastitim vjernicima i svim ljudima da u pribavljanju kruha svagdašnjeg i drugih materijalnih dobara, nužnih za doličan ljudski život na zemlji, postave prioritete svoga rada i ponašanja: “Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati… Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače” (12,30-31.33). Krist ljudima preporučuje da svjetovnim novcem stječu sebi prijatelje koji će im omogućiti pristup “u stanove vječne”, kad zemaljsko bogatstvo ne bude više ništa vrijedilo (16,9).
Bogatom ugledniku koji je pitao što treba činiti da baštini život vječni, Isus je odgovorio da je dovoljno držati Božje zapovijedi u osobnom životu i poslovnom djelovanju. Kad je ovaj pitalac zatražio nešto više, Isus mu je preporučio da proda imanje, podijeli siromasima utržak te da se pridruži njemu i apostolima u naviještanju kraljevstva Božjega, dijeleći s njima materijalnu nesigurnost. Postupi li tako, imat će blago na nebu. “Kad je on to čuo, ražalosti se, jer bijaše silno bogat” (18,22). Blago na nebu ili bogaćenje u Bogu je prvenstveno prijateljski odnos s Bogom za koji imaju priliku bogataši i siromasi. Bez obzira kakve su nam plaće, novčana ušteda ili socijalni položaj, možemo odgovorno upotrebljavati materijalna dobra i talente kako bismo se bogatili u Bogu.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Je li mi stalo do smisla moga života na dug rok? 2. Previđam li nešto važno za mene i za one koje volim?
MOLITVA VJERNIKA NA 18. NEDJELJU O GODINI C
Svećenik:
Oslanjajući se na Boga koji se brine za sve nas pojedinačno i kao zajednicu, otvorimo srca Ocu nebeskom proseći dar vjerničke mudrosti, da bismo uviđali što je zaista važno u našem životu.
Čitač:
- Za Papu, biskupe, svećenike i članove redovničkih zajednica u Crkvi: da vjernicima i drugim ljudima Krista čine prisutnim jednostavnim i skromnim načinom življenja, molimo te…
- Za dobro stojeće i bogate među nama i širom svijeta: da svoja materijalna dobra ulažu za potrebe svojih obitelji, domovine ali posebno siromaha, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da sebe i druge ne cijenomo po imanju, poslu i društvenom položaju, molimo te …
- Za siromahe i sve kojima je potrebna pomoć bližnjih: da u dostupnim materijalnim dobrima i uslugama prepoznaju providnost Božju, molimo te…
- Za bolesnike i patnike: da u svojoj patnji ostanu otvoreni Bogu i bližnjima te tako naviještaju Kristovo evanđelje, molimo te..
- Za pokojnike iz naših obitelji: da ih za dobra djela kojima su se bogatili u Bogu nagradiš životom vječnim, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, zahvaljujemo ti za materijalna dobra koja smo naslijedili od svojih roditelja ili zaradili radom svojih ruku. Pomozi nam da odgovorno upotrebljavamo skromno bogatstvo i talente koje si nam dao, bogateći se za vječnost. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
