PROCESIJA S GRANČICAMA I RAZMATRANJE MUKE
Svi naši kalendari nazivaju ovu nedjelju „Cvjetnicom“, ali joj je službeni latinski naziv „Nedjelja palmi o muci Gospodnjoj“. Nazvana je po procesiji s grančicama za vrijeme koje se naviješta evanđelje o Isusovu mesijanskom ulasku u Jeruzalem. Ove godine imamo Lukin izvještaj o tom događaju prema kojemu su prisutni klicali: „Blagoslovljen Kralj, onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!“ Skoro istu pjesmu pjevali su anđeli u noći Isusova rođenja. Kao što je bio o rođenju najavljen neznantim pastirima, tako mu pred smrt klikću neznatni hodočasnici a umrijet će razapet među razbojnicima. Ovom procesijom pridružujemo se mnoštvu koje prati Isusa spremnog na smrt te ulazimo u najsvečaniji liturgijski tjedan Crkve. Sa Šimunom Cirencem uzimamo svoj križ te ga nosimo za Isusom. Tako ćemo „Hosana“ ove nedjelje pretvoriti u „Aleluja“ uskrsnog jutra.
Muka po Luki: nevini patnik oprašta i inspirira na obraćenje (Lk 22,14-23,56)
Za prvo čitanje imamo treću pjesmu o Sluzi patniku (Iz 50,4-7), jer je Isus u svjetlu Slugine patnje gledao i tumačio nasilnu smrt koja je sastavni dio njegova poslanja. Za drugo čitanje imamo kristološki himan prve Crkve koja je vjerovala da je Krist kao Sin bio s Bogom od vječnosti te da ga je Bog po smrti i uskrsnuću uzvisio u stanje proslave koje se tiče svakog ljudskog bića (Fil 2,6-11). Središte bogoslužja Riječi danas je muka po Luki iz koje izvlačimo dijelove vlastite ovome evanđelisti, da bismo zajedno s njime vidjeli kako je raspeti Spasitelj privlačan vjernicima grčke kulture.
Predvoditelj liturgijskog slavlja može odlučiti, hoće li se čitati dulji ili kraći izvještaj. Dulji obuhvaća oproštajnu večeru s poukom o najvećem i molitvom za Petra, zatim Isusovu molitvu u vrtu agonije s krvavim znojem i anđelom tješiteljem, suđenje pred Židovima s Petrovim zatajenjem, suđenje pred Pilatom koji zajedno s Herodom Antipom proglašava Isusa nevinim (usp. Lk 23,4.6.14-16.47), put križa i razapinjanje, tri Isusove riječi s križa, izdahnuće i ukop. Kraći oblik počinje suđenjem pred Pilatom i završava motrenjem Galilejki pod križem nakon Isusova izdahnuća.
Luka je Isusovu pouku o najvećem u njegovoj zajednici prenio u okvir oproštajne večere. Dok se apostoli prepiru, tko bi od njih bio najveći, Isus odgovara da je najveći onaj koji svima služi. Njegovi sljedbenici ne smiju biti kao svjetovni vladari onoga vremena koji su tražili da ih državljani oslovljavaju s “Euerget- dobrotvor”. Jedino kod Luke Isus kod večere govori Petru da je za njega molio te traži od njega da učvršćuje svoju braću nakon što “dođe k sebi" (22,32). U prizoru molitve na Maslinskoj gori Luki je vlastito da se Isus usrdnije molio kad je bio u smrtnoj muci, zatim da se krvavo znojio te da ga je tješio anđeo (22,41-44). Opravdani ljudski strah pred nasiljem koje ga čeka nije ga odvratio od vršenja volje Očeve.
U prizoru Petrove zataje, Luki je vlastito “Gospodin se obazre i upre pogled u Petra…I iziđe (Petar) te gorko zaplaka” (22,61.62). Bio je to Isusov pogled ohrabrenja Petru koji je priznao svoj grijeh. Za razliku od Jude koji je uvidio kako je učinio zlodjelo ali se nije pokajao nego izvršio samoubojstvo (usp. Mt 27,3-10), Petar je suzama pokazao da žali svoj posrtaj i da se želi vratiti Gospodinu koji opraštati uči i sam oprašta. Petar je za Luku primjer obraćena Isusova učenika koji je iskusio vlastitu slabost i zato može voditi Crkvu kao zajednicu obraćenih Isusu.
Luka se slaže s Matejem i Markom da je razlog Isusove osude pred židovskim sudom transcendentalno mesijanstvo: Isus ne povlači tvrdnju o sebi da je Sin Božji u posebnom smislu te da će kao Sin Čovječji sjesti zdesna Sile Božje (22,67-71; usp. Mk 14,61-62 i Mt 26,63-64). U suđenju pred Pilatom, koji je predstavljao rimsku vlast u Palestini Isusova vremena te imao pravo potvrditi i izvršiti smrtnu kaznu, strogo religiozni razlog optužbe pred Židovima preokrenut je u politički: “Brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, Kralj!” (Lk 23,2). Ako je Isus Mesija kojega je Bog obećao iz loze Davidove, onda bi mogao biti politički vođa poput Davida i zato opasan po Rimljane. Tijekom suđenja, Pilat ustanovljuje da optuženi prorok iz Galileje nije skupljao oružanu skupinu te da ne kani podići bunu protiv Rimljana: “Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!” (23,4).
On traži dodatno mišljenje od Heroda Antipe, vladara Galileje koji se o blagdanu našao u Jeruzalemu (22,8-12) da obnovi političke veze s istaknutim Židovima te se eventualno pomiri s Pilatom. Isus kao Galilejac bio je izravni podanik tetrarha Galileje koji se zanimao za “oživljenog Ivana” (usp. Mk 6,14-16). Isus je šutio pred Herodom Antipom. Šutnju optuženog Isusa spominju drugi evanđelisti pred velikim svećenikom i pred Pilatom (Mk 14,61; 15,5). Luka je tu šutnju premjestio u prizor dodatnog suđenja pred Herodom Antipom te podsjetio na šutnju Sluge Patnika (Iz 53,7) koji nije otvarao usta pred onima koji su ga zlostavljali. Herod je obukao Optuženika u podrugljivu odjeću i vratio ga Pilatu. U ovom prizoru Luka je želio pokazati da je vjera bitno svojstvo za pristup Isusu: tko ga proučava samo kao društveni ili politički fenomen, ne može ga razumjeti. Pilat je Herodovu gestu protumačio kao proglašenje nevinim (23,14-15), ali je nakon još jednog pokušaja da Isusa pusti “presudio da im bude što ištu” (23,22-24).
Jedini Luka bilježi da je Šimun Cirenac nosio križ za Isusom. To je vjernički stav kasnijih kršćana: uzeti križ svoj i nositi ga za Isusom (usp. Lk 14,27). Luki je vlastiti i prizor osme postaje križnog puta: žene Jeruzalemke oplakuju nevinog Osuđenika i time se distanciraju od nepravde koju mu nanose njihovi očevi, muževi i braća (23,27-32). Jedino prema Luki Isus moli s križa: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine”. On je učio da njegovi sljedbenici trebaju opraštati svojim zlotvorima i sada to sam čini. Lanac nasilja ne može se izliječiti nanošenjem novoga nasilja. Jedan od raspetih razbojnika, gledajući Isusa strpljivog patnika i slušajući uvrede koje su mu upućivali prisutni, poželio je biti kao Isus te pokajnički izjavio da po pravdi prima što je djelima zaslužio. Zamolio je Isusa da ga se spomene u svome kraljevstvu te dobio odgovor da će još danas s Isusom biti u raju.
Prema Luki, Isus pred izdahnuće s pouzdanjem moli: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To je svijest da je sadržajno živio jer je vršio volju Očevu. Rimski časnik bio je s trojicom vojnika zadužen za mirno odvijanje smrtne kazne. Kad je vidio kako je Isus izdahnuo, počeo je slaviti Boga te priznao da je Isus Pravednik. Luka jedini ovdje dodaje: “Kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa” (23,47). To je kajanje i spremnost na obraćenje. Prema Luki, Isus u muci je strpljivi i nevini Patnik koji inspirira na obraćenje.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Oplemenjuju li me patnje koje su sastavni dio moga života? 2. Vidim li patnje nevinih i obespravljenih?
MOLITVA VJERNIKA NA NEDJELJU MUKE U GODINI C
Svećenik:
Isus, strpljivi patnik nadahnuo je raspetog razbojnika da s vjerom prihvati svoju nesreću i potaknuo prisutne da odlaze svojim kućama bijući se u prsa. Uvjereni u duhovnu vrijednost muke Isusove, uputimo Bogu svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Crkvu u današnjem svijetu: da u vremenu nevolje budi u svojim članovima i drugim ljudima strpljivost po uzoru na Isusa strpljivog patnika, molimo te…
- Za sve koji trpe zbog nasilja bližnjih ili oskudice koja ih je zadesila: da i u takvom stanju ne zaborave svoje ljudsko dostojanstvo tražeći pravdu i nužna materijalna dobra, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da po primjeru Isusa strpljivog patnika naučimo opraštati i oproštenje tražiti, molimo te…
- Za bolesnike i patnike različitih vrsta: da u svojoj patnji dožive ozdraviteljsku prisutnost Krista nevinog patnika, molimo te…
- Za pokojnike iz naše župe i svih župa naše biskupije: da zadobiju udio na uskrsnuću Krista koji je proživio naš ljudski život, ostajući u patnji otvoren Bogu i ljudima, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, zahvaljujemo ti na primjeru Isusa strpljivog patnika. Daj nam snagom njegove muke, smrti i uskrsnuća da strpljivo podnosimo patnje života te ublažujemo boli ljudi s kojima se u životu susrećemo. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
