KRALJ PATNIK KOJI OSMIŠLJAVA PATNJE LJUDI
Podsjetimo se da je ovu svetkovinu uveo Pio XI. 1925. god., kada su kršćani slavili 1600. obljetnicu Nicejskog sabora na kojem je izrazom grčke filozofije “istobitan s Ocem, po kojem je sve stvoreno” definirana vjera Crkve u Kristovo božanstvo. Tada je sastavljeno i Nicejsko vjerovanje (381. god. dopunjeno odlomkom o Duhu Svetomu na Carigradskom saboru) koje i danas molimo u euharistiji svi mi kršćani: anglikanci, katolici, pravoslavci i protestanti. Uočimo i pun naziv: “kralj svega stvorenja, kralj svemira” ne jednostavno “kralj” u političkom smislu riječi. Na ovu svetkovinu slavimo kršćansko značenje vremena i povijesti. U ovoj liturgijskoj godini za evanđelje imamo Lukin izvještaj o Isusovu umiranju na križu. Raspeti Nazarećanin je patnički Sluga Božji koji dobrog razbojnika nadahnjuje da se pokaje za učinjena zlodjela i obrati. Ponosni što smo sljedbenici patničkog kralja koji osmišljava patnje grešnih i nevinih, radosno slavimo blagdan kojim završava liturgijska godina.
Prvo čitanje (2 Sam 5,1-3)
Ovo je prizor iz povijesne knjige Druge o Samuelu kada deset sjevernih plemena ili Izraelci pomazuju Davida za svoga kralja te mu iskazuju odanost zato što su od njegove “kosti i mesa”. Tako za dva južna i deset sjevernih plemena David postaje uzor pravoga kralja jer ih ujedinjuje i vodi uz Božju zaštitu. Mi kršćani čitamo ovaj odlomak o Davidu kao idealnom vladaru u svjetlu Krista sveopćeg Spasitelja. Isus Nazarećanin je sin Davidov zato što je iz loze Davidove te što ispunjava Božja obećanja dana Davidu.
Drugo čitanje (Kol 1,12-20)
Ovo je himan o Kristu koji su na svom bogoslužju pjevali prvi kršćani a Pavao ga uvrstio u svoju poslanicu Kološanima da na temelju vjere u Krista rasprši strah od zlih duhova kod ljudi onoga vremena. Krist je slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja. U svojoj uskrsnoj slavi, On je ujedno početak ili prvorođenac od mrtvih, prvi u ontološkom smislu. Iz svog proslavljenog stanja on i danas izmiruje ljude s Bogom i jedne s drugima. Ovdje imamo novozavjetnu podlogu za liturgijsko štovanje Krista kao kralja ili glave svega stvorenja, jer u njemu ljudska povijest i cijeli svemir dobivaju novi smisao.
Sluga Patnik i raskajani razbojnik (Lk 23,35-43)
Podsjetimo se još jednom da ovom svetkovinom ponazočujemo prvi ekumenski sabor iz god. 325. kada je definirana dogma o utjelovljenju Sina Božjega u povijesnoj osobi Isusa iz Nazareta. Onaj koji se “utjelovio po Duhu Svetom od Djevice Marije” iste je biti s Ocem. Mi kršćani vjerujemo da je utjelovljeni Krist pravi Bog i pravi čovjek. Svojim pashalnim otajstvom, iz svoga proslavljenog stanja gdje sjedi s desne Ocu, on daje novi smisao ljudskoj povijesti i stvorenom svijetu. Zato je kralj svega stvorenja.
Pridruženi vjeri prvih kršćana, izraženoj u današnjem drugom čitanju, mi vjerujemo da Krist kao središnji događaj povijesti spasenja daje smisao stvorenom svijetu, toku povijesti i životu svakog pojedinog od nas. Vjerovati u Krista kralja svega stvorenja znači prihvaćati stvoreni svijet kao Božji dar i zadatak čovječanstvu. Podlagati se Kristu kao Prvencu svakog stvorenja te Glavi svemira i Crkve znači prihvaćati smisao onoga što se događa nama osobno i cijelom svijetu, unatoč svim okrutnostima i nesrećama koje postoje zbog zloće ljudi i prirodnih katastrofa.
U cijeloj ovoj liturgijskoj godini čitali smo Lukino evanđelje. Danas završavamo liturgijsku godinu Lukinim izvještajem o umiranju Isusa na križu. Isusovo duhovno vrhovništvo, njegov način uprisutnjivanja Božje vladavine, uzeli su religijski i politički poglavari za izliku da ga nevinoga osude na zločinačku smrt. Prije ovog kratkog prizora Luka je prikazao kako je Isus bio razapet među dva razbojnika te s križa molio: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!” Ovo znači da on koji je učio kako trebamo neprijateljima opraštati ako želimo izliječiti ljudsku zajednicu od lanca nasilja, s križa prakticira ono što svima predlaže. On kao žrtva nasilja ostaje i na križu otvoren Bogu i bližnjima. Jedan od raspetih razbojnika ruga se Isusu tražeći čudo kojim će svu trojicu njih spasiti od okrutne smrti. Isus nije učinio nijedno čudo u prilog sebi pa je odbio tako postupiti s križa. On je tokom ministerija pokazivao Božju moć i milosrđe prema bolesnima, siromasima, izgubljenima i odbačenima. Na križu je svojom molitvom za mučitelje i strpljivošću nadahnuo drugog razbojnika da postane svjestan svoje grešne prošlosti i poželi promijeniti se: “Mi po pravdi primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini!” Ovo je javna ispovijest grijeha i pokajanje, nikla iz srca razbojnika koji je otvoren za primjer Isusa strpljivog patnika. Isus strpljivi patnik ne proklinje svoju sudbinu niti ljude oko sebe. Time pomaže zločincu da uvidi svoju grešnost te poželi pomiriti se s Bogom i s ljudima. Isus mu svojim obećanjem: “Još danas bit ćeš sa mnom u raju” olakšava umiranje i uvodi ga u sretnu vječnost. To će još više učiniti usklikom pred izdahnuće koji donosi jedini Luka: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!”
Za evanđelistu Luku i za nas sabrane na ovoj liturgiji Isus je kralj zato što čini smislenim umiranje jednog razbojnika. Time Isus čini podnošljivim patnje svakog patnika i sadržajnim umiranje svake ljudske osobe. Kraljevski patnik osmišljava naše patnje, tjeskobe, tjelesnu smrt. Luka je pouzdanom molbom raskajanog zločinca osvijetlio Isusovu kraljevsku moć. Isus nije kralj zato što je planirao bitke, vodio armije ili nametao poreze. Njegova moć seže dalje od politike, prostora i vremena zato što posreduje radost ljubavi Božje i vječnu nagradu. “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje!” To je vlast ispuniti prazan život, donijeti oproštenje onome koje uviđa i priznaje svoju krivnju. U ovom prizoru Luka sažima svoju teologiju križa Isusova: Isus kao strpljivi patnik prelazi u kraljevsko dostojanstvo po nasilnoj smrti. Svojom smrću nudi spasenje svim ljudima, uključivši i razapete razbojnike. Kralj je zato što s križa oprašta neprijateljima i raskajanom razbojniku, što kao žrtva nasilja predaje duh Ocu ne dopuštajući da ga slome nepravda i zloća.
Za svakoga od nas Isus ostaje kralj, kad u patnjama zajedno s njime ostajemo otvoreni za Boga i ljude. Kad se sučelimo sa svojim promašajima i krivnjom te prihvatimo krivnju za svoja udaljavanja od Boga i bližnjih. Kristovo kraljevanje nad nama i po nama nad svijetom ljudi postaje zbilja, kad svoj život počnemo preobražavati iz nepravde u pravdu, iz optuživanja u opraštanje, iz sebičnosti u zajedništvo, iz mržnje u ljubav.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Dobri razbojnik prepoznao je Isusovu dobrotu i osjetio potrebu za obraćenjem – osjećam li potrebu za osobnim obraćenjem prepoznavajući dobrotu drugih? 2. Nadahnjuje li me Isus strpljivi Sluga Božji da prihvatim svoje frustracije i patnje te da pomažem drugima u njihovoj patnji?
MOLITVA VJERNIKA NA SVETKOVINU KRISTA KRALJA SVEGA STVORENJA U GODINI C
Svećenik:
U predslovlju ove svetkovine hvalimo Boga zato što je njegova vladavina “vječno i sveopće kraljevstvo, kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira”. Sada molimo da se tome kraljevstvu otvorimo i da ga ugrađujemo u povijesni svijet.
Čitač:
- Za Crkvu Božju na put u zemaljskom: da bude zoran znak i uspješno sredstvo Kristove ljubavi i milosrđa prema svim ljudima, molimo te…
- Za osobe u našoj domovini i u svijetu koje nose građansku vlast i odgovornost: da služe dobru svih građana i cijele domovine, molimo te…
- Za one koji ne uviđaju potrebu vjere u Boga: da se otvore Božjem planu o spasenju njih i njihovih najbližih, molimo te…
- Za bolesne, nemoćne i tjelesno oštećene: da u brizi onih koji im pomažu prepoznaju ljubav Božju, molimo te…
- Za nas ovdje nazočne: da po primjeru Krista strpljivog patnika ostanemo otvoreni za Boga i bližnje u svojoj patnji i bolesti, molimo te…
- Za naše pokojne rođake i prijatelje: da ih primiš na gozbu života vječnoga u kraljevstvu nebeskom, molimo te…
Svećenik:
Zahvaljujemo ti, svemogući Bože, što si nam se u Isusu kralju svega stvorenja objavio kao dobri Otac te Gospodar ljudi i svemira. Usliši ove naše prošnje dok očekujemo osobno i zajedničko pridruženje Kristu, svome Spasitelju i Kralju. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova. Amen.
