RADOST OPROŠTENJA
Radost doživljenog oproštenja proširuje ljudsku sposobnost za veću ljubav. Sva tri čitanja slave dar Božjeg oproštenja. U evanđelju Isus dopušta da mu žena, koja se kaje i spremna je na obraćeničko življenje, iskaže izvanredne znakove gostoprimstva u znak zahvalnosti za darovano oproštenje grijeha. Nekoliko drugih Galilejki različitog društvenog položaja spominju se u današnjem evanđelju kao Isusove učenice. Na ovoj liturgiji zahvalno slavimo Boga koji nam oprašta, ali i zove da i mi opraštamo jedni drugima.
Prvo čitanje (2 Sam 12,7-10.13)
Kralj David bacio je oko na Batšebu, ženu jednoga od svojih vojnih zapovjednika Urije. Da bi se domogao susjedove žene, dao je uvrstiti njezina muža u vojnu jedinicu koja će sigurno izginuti prilikom napada na Amorejce, a zatim doveo njegovu udovicu. Prorok Natan, prosvijetljen od Boga o kraljevu tajnom zločinu otkriva njegovo moralno stanje a zatim kralju, koji priznaje da je Bogu zgriješio zloporabom svoga položaja prema podložnicima, najavljuje Božje oproštenje. Prema Zakonu koji je vezao i kralja (Izl 21,17) kazna za takve zločine je smrt. Davidovo kajanje i Božje oproštenje koje ga spašava od osude na smrt su starozavjetna podloga za događaj iz današnjeg evanđelja.
Drugo čitanje (Gal 2,16.19-21)
Lažni učitelji zašli su među krštene Galaćane te tvrdili da vjera u Krista i krštenje nisu dovoljni za spasenje. Tražili su da obraćenici s poganstva drže židovske obredne propise, kao obrezanje te odredbe o nečistim jelima. U ovom odlomku Pavao uči da čovjek stupa u prijateljstvo s Bogom ne po vršenju djela Zakona nego po vjeri u Krista. Vjera osposobljava za primanje darovanog oproštenja i spasenja. Vjerom se ljudska osoba otvara za ljubav Božju, objavljenju u Kristu i odgovara darovanoj milosti živeći u skladu s radosnom viješću o sveopćem spasenju po Kristu.
Žene oduševljene Isusovim povjerenjem i oproštenjem (Lk 7,36-8,3)
Današnje evanđelje je jedna od Lukinih zgoda gdje Isus prigodom gozbe ozdravlja, naviješta Božje oproštenje grešnicima ili naučava (usp. Lk 5,29-39; 11,37-54; 14,1-24). Žena “koja bijaše grešnica u gradu” (r. 37) morala je susresti Isusa ranije ili čuti da on propovijeda kako Bog radosno očekuje povratak izgubljenih sinova i kćeri. Ona iskazuje znakove izvanrednog gostoprimstva Isusu, koje je uskratio domaćin Šimun, te tako ponizno i ustrajno moli javni znak oproštenja koje Isus naviješta. Isus kod večere poučava iznoseći parabolu o dva dužnika. Njome tumači svoj postupak prema ovoj ženi, ali i osvjetljuje svoje dioništvo na Božjoj vlasti opraštanja grijeha. Oproštenje grijeha, ili opravdanje kako to Pavao voli kazati, je nezasluženi dar Božjeg milosrđa i ljubavi. Nakon što se žena već prije bila pokajala te počela ponizno vjerovati da joj je Bog istinski oprostio, ona je odgovorila velikom ljubavlju na darovano oproštenje mnogih grijeha te bila spremna živjeti životom obraćenice. Ona je u Isusovu učenju i postupanju primjer svim grešnicima kojima Bog oprašta i koji vjeruju.
Domaćin Šimun kao jedan od farizeja bio je ponosan što savjesno drži Zakon. Zato je bio iznenađen ne samo postupcima ove žene nego i Isusovim držanjem prema njoj dok mu je iskazivala geste izvanrednog gostoprimstva: pranje nogu glavnom gostu, škropljenje mirisnim uljem na palestinskoj žegi, poljubac mira. Sve je to domaćin trebao iskazati uglednom gostu. U Palestini Isusova vremena blagovaonica uglednih kuća bila je prigodom učiteljskih gozba otvorena za nepozvane posjetioce. Radoznali ili zainteresirani susjedi mogli su na kratko ući ali i stalno ostati sjedeći uza zid i slušajući pouku glavnog gosta. Jedna od ovih zainteresiranih koji su zakonito ušli, iako nepozvana, bila je i ova žena. Parobolom i pitanjima Isus je Šimuna pokušao potaknuti da shvati smisao ženinih postupaka, koji nisu ometali razgovor jer su gosti ležali ispruženi na posebnim ležaljkama dok su jeli i razgovarali. Žena jest bila grešnica, ali iskazuje zahvalnost za darovano oproštenje. Šimun ne shvaća njezinu radosnu zahvalnost. U ovom događaju suprotstavljeno je farizejsko i Isusovo poimanje oproštenja. Šimun smatra da on oproštenje zaslužuje držanjem Zakona, Isus ističe da je oproštenje nezasluženi Božji dar svakome tko se kaje. - “Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo” (r. 47). Ovo može biti gramatički ispravan prijevod, ali logički smisao i kontekst traže da ljubav žene shvatimo kao zahvalnost za darovano oproštenje a ne uvjet: “Oprošteni su joj grijesi mnogi tako da je otpočela žarko ljubiti!” Njezina pokajnička ljubav nije prethodila daru oproštenja nego ga prati. Radost što izvire iz doživljenog oproštenja povećala joj je sposobnost za istinsku ljubav. Njezina sposobnost ljubiti, i to žarko ljubiti, izvire iz činjenice da su joj grijesi oprošteni. “Vjera te tvoja spasila. Idi u miru!” (r. 50). Vjera da Bog po Isusu djeluje, vjera da Isus ima dioništvo na Božjoj vlasti opraštanja. Vjera da se Bog raduje povratku izgubljene kćeri te da je čeka raskriljenih ruku. Isus ovim potvrđuje ono što se dogodilo: Božju inicijativu kojom je oproštenje darovano i vjernički prihvaćeno od strane one koja oproštenje treba.
U zaključnom dijelu današnjeg evanđelja (8,1-3) Luka prikazuje Isusovu naklonost prema onima koji su uviđali da trebaju oproštenje i prema rubnim članovima društvene i vjerničke zajednice. Oni koji su bili ozdravljeni fizički, duhovno i psihički – žene, bolesnici, siromasi – imaju posebno mjesto u kraljevstvu Božjem koje Isus naviješta i uprisutnjuje. Luka u svome evanđelju, više od ostalih evanđeliste, naglašava prisutnost žena u Isusovu djelovanju. Tri spominje ovdje po imenu: Mariju Magdalenu, Ivanu i Suzanu te “mnoge druge”. Za Mariju kaže da ju je Isus ozdravio od neke čudne bolesti koja je mogla biti psihička, za Ivanu kaže da je žena Herodova upravitelja Huze a to znači gospođa iz visokih krugova. Ove i druge žene stavljale su Isusu i apostolima na raspolaganje svoja materijalna dobra, dok su oni bili potpuno zauzeti naviještanjem kraljevstva Božjega. To znači: “Posluživale su im od svojih dobara”. Ove žene različitog porijekla i socijalnog položaja osjećale su se privučene Isusovom pažnjom, milosrđem i dobrotom. Dirnulo ih je Isusovo uljudno pozivanje na obraćenje i proglašavanje oproštenja. - Znale su da je život bez oproštenja gorak i prazan. Oproštenja Božjeg i ljudskog. Zato što se pretvara u beskrajni krug ogorčenja i odmazde. Isus je pozvao na kidanje toga lanca osvete i mržnje tako što će ljudi od Boga oproštenje tražiti i jedni drugima opraštati. Na to zove i nas danas. Na to nas potiče i primjer ove žene koja je ponizno prišla Isus u Šimunovoj kući, uz opasnost da bude istjerana ili odgurnuta. Svi imamo duboku potrebu da Bog nama oprosti, ali i da nam oproste ljudi koje vrijeđamo. Oprostiti i oproštenje tražiti – poručio nam je Ivan Pavao II. prilikom pohoda Zagrebu 1994. i Sarajevu 1997.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li spreman oprostiti i oproštenje tražiti? 2. Sjećam li se žena duboke vjere koje su me svojim životom nadahnjivale?
MOLITVA VJERNIKA NA 11. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Zahvalni za Božje milosrđe i oproštenje, uputimo puni radosne nade svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za župe naše nadbiskupije i drugih biskupija u našoj domovini: da župljani pod vodstvom župnika i pastoralnog osoblja budu zajednica što prihvaća sve koji zakucaju na njihova vrata, molimo te…
- Za biskupe, svećenike i đakone Crkve: da ustrajno navješćuju Božju ljubav i oproštenje, molimo te…
- Za države i narode današnjeg svijeta: da odbacuju stare mržnje i podjele te s nadom teže prema pomirenju i pravednom miru, molimo te…
- Za nas kršćane i sljedbenike drugih religija: da u svojoj vjeri nalazimo snagu za opraštanje i pomirenje s onima koji su nas uvrijedili i oštetili, kao što Bog oprašta nama i zove nas na povratak, molimo te…
- Za nemoćne i rubne članove društva u kojem živimo: da u nama otkriju radost prihvaćanja i bliskost ljubavi Božje, molimo te…
- Za vjerne mrtve: da ih uskrisiš na radost života s Kristom uskrslim, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, ti si pun milosrđa i spreman na opraštanje. Usliši naše prošnje koje ti upravljamo za sebe i za sve pripadnike ljudske obitelji. Neka nas tvoj Duh ojača da radosno opraštamo i ponizno oproštenje tražimo. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.
