DUH KRISTOV NA SABORIMA CRKVE
Za evanđelje imamo nastavak Isusova govora apostolima kod zadnje večere. U ovom dijelu Isus daje učenicima dar mira i dar Duha koji će Crkvi kroz stoljeća dozivati u pamet Isusova djela i riječi. Za prvo čitanje imamo Lukin izvještaj o saboru apostola u Jeruzalemu koji su odlučili da obraćenici s poganstva ne moraju vršiti disciplinske odredbe židovstva. Pri tome su bili uvjereni da ih prosvjetljuje Duh Sveti dok o novim pitanjima raspravljaju i donose važne odluke za djelovanje i život kršćana. Čitanja današnje nedjelje podsjećaju nas da Duh Sveti prosvjetljuje i štiti Crkvu kada na saboru donosi važne istine vjere ili disciplinske odluke u promijenjenim povijesnim prilikama.
Drugo čitanje (Otk 21,10-14.22-23)
Ovo je dio Ivanova viđenja o nebeskom Jeruzalemu kao slici Crkve koja još putuje kroz povijest ali će jednog dana stići u domovinu nebesku. Taj grad ima dvanaest vrata s natpisima dvanaest Izraelovih plemena, a gradske zidine imaju dvanaest temelja s imenima dvanaestorice Jaganjčevih apostola. Krist uskrsnuli, kojega sveti vidjelac naziva Jaganjcem, svjetiljka je tog grada a hram mu je Bog Svevladar. Ovo je vidiočeva poruka ohrabrenja progonjenoj Crkvi. Bog je okuplja i vodi preko nasljednika Jaganjčevih, apostola.
Evanđelje (Iv 14,23-29)
Na zadnjoj večer Isus najavljuje apostolima i kasnijim sljedbenicima dar Duha i dar uskrsnog mira. U Starome Zavjetu proroci i psalmisti nadali su se trajnom i sveopćem miru. U uskrsnulom Kristu nastupa razdoblje eshatonskog mira, jer tko se po Kristu otvori Bogu mora se otvoriti i ljudima različitih kultura i uvjerenja. U tom smislu uči apostol da je Krist “mir naš” (Ef 2,14). Crkvu, koja nastavlja Kristovo poslanje u promijenjenim povijesnim prilikama svakog naroda i vremena, Duh Sveti poučava o svemu što je Isus činio i govorio. Crkva kao zajednica Isusovih sljedbenika je moguća zbog iskustva mira i Duha. Duh ne donosi novu objavu nego produbljeno i novo razumijevanje i primjenjivanje događaja Krista.
“Zaključismo Duh Sveti i mi” (Dj 15,1-2.22-29)
I ove nedjelje glavni dio bogoslužja Riječi ostaje evanđelje, nad kojim trebamo pojedinačno i zajednički razmišljati slaveći Boga. Ipak, zaustavljamo se pobliže na poruci prvoga čitanja radi uloge Duha u Crkvi prema ovome čitanju i evanđelju. Ovdje imamo skraćeni oblik Lukina izvještaja o apostolskom saboru u Jeruzalemu.
Potreba za raspravom o pitanju obrezanja za obraćenike s poganstva nastala je u Antiohiji Sirijskoj gdje je organizirana prva zajednica većinom obraćenih Grka. Njima su propovjednici pristigli iz Jeruzalema propovijedali na grčkom i s njima slavili euharistiju na grčkom kao jeziku kojim govori većina (usp. Dj 11,19-26). “Neki iz Judeje siđoše u Amtiohiju i počeše učiti braću: ‘Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti’” (r. 1). Isus je bio obrezan, svi su apostoli i njihovi suradnici bili obrezani. Obrezanje je bilo vanjski znak pripadanja Izraelu kao savezničkom narodu Božjem. Isus nije ništa odredio, trebaju li muškarci iz redova Grka, Rimljana i drugih stranih naroda biti podvrgnuti tome specifično židovskom obredu, ako se vjerom i krštenjem pridruže Crkvi. “Neke iz Judeje” nazivamo judaizantima zato što su pod svaku cijenu tražili da kršćanstvo zadrži obrezanje i odredbe o ritualnoj čistoći. Iz Pavlova svjedočanstva u Gal 1-2 vidimo da su obraćenici s poganstva bili zbunjeni te se morali pitati, mogu li ostati kršćani ako im se s vjerom nameće i judaizacija ili prihvaćanje židovske kulture.
Pavao je u razdoblju od 44. do 49. god. s Barnabom uspješno propovijedao evanđelje u Maloj Aziji te po gradovima organizirao crkvene zajednice postavivši im prestojnike (usp. Dj 14,23). Na povratku je u Antiohiji izložio interes odraslih osoba s grčkom kulturom za Isusov pokret. Zato su kršćani grčke kulture o tom gradu tražili da on i Barnaba odu u Jeruzalem te s apostolima rasprave pitanje obrezanja. Ispratila ih je Crkva (Dj 15,3) a u Jeruzalemu ih “primila Crkva, apostoli i starješine” (r. 4). Petar je na vijećanju apostola, starješina i ostalih članova zajednice izložio kako je u Cezareji primio u zajednicu rimskog časnika Kornelija ne tražeći da se pri tome muški članovi obitelji obrežu. Pavao je izvijestio u svom djelovanju među poganima Cipra i maloaazijskih gradova. Jakov, na kojega su se judaizanti krivo pozivali, nije tražio da se obraćenici grčke kulture obrežu, ali je molio da imaju razumijevanja prema krštenim Židovima prilikom zajedničkih gozba povezanih s euharistijskim susretima. Donešen je apostolski dekret za koji stoji u današnjem čitanju da su tako zaključili svi sudionici i Duh Sveti. Dokidanjem obveze obrezanja i propisa o ritualnoj čistoći kršćanstvo je iz pokreta unutar židovstva Palestine počelo prerastati u monoteističku religiju svjetskih razmjera.
Luka je o tom apostolskom saboru 50. god. tako izvijestio da pokaže primjer Crkvi kasnijih vremena. Kad zbog promijenjenih povijesnih okolnosti ili susreta s ljudima drugačije kulture nastanu novi doktrinarni i disciplinski problemi u Crkvi, sazivaju se pokrajinski i opći sabori da donesu odluke koje vežu u savjesti. Biskupi pri tome mole svjetlo Duha Svetoga, proučavaju Sveto Pismo i tradiciju i tek tada zaključuju. Pri tome su uvjereni da Duh Sveti ne bi dopustio da dokinu nešto ako je to Božja objava ili uvedu nešto što bi se potpuno protivilo Božjoj Riječi. Prvih osam općih sabora održano je u razdoblju od 325. do 870. god. na kršćanskom Istoku i njih priznaju također današnji pravoslavci zajedno s nama katolicima. Sazivali su ih uglavnom carevi te vojskom i policijom osiguravali dolazak biskupa i uredno odvijanje vijećanja, a papa je kao nasljednik sv. Petra potvrđivao zaključke i bdio nad provođenjem odredbi. Drugi vatikanski (1962.-1965.) bio je dvadeseti ekumenski te je dao zamah doktrinarnoj, duhovnoj i strukturalnoj obnovi Crkve koju nastojimo provoditi i mi pripadnici Crkve u Hrvata u okviru sveopće, Katoličke crkve. - Iz saborskih dokumenata i poslije-saborskih provedbenih smjernica raste nova važnost zajedništva i sabornosti u Crkvi. Određeno je da župe imaju pastoralna vijeća koja pomažu župniku plodnu brigu za sve župljane. Na razini pojedine biskupije osnovana su pastoralna, svećenička i konzultorska vijeća koja pomažu biskupu da probleme prati i predlažu prikladna rješenja. Na razini katolika u pojedinoj državi porasla je uloga Biskupskih konferencija, a na razini sveopće Crkve uvedena je Sinoda biskupa koje papa saziva svake dvije godine te s njima raspravlja o gorućim pitanjima Crkve i pluralnog svijeta u kojem mi kršćani živimo i navješćujemo otajstvo Krista.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li svjestan da vjera u Crkvu katoličku traži otvorenost Duhu Svetom koji djeluje u drugačijima unutar Crve i izvan Crkve? 2. Kako pridonosim zajedničkom dobru u župnoj i biskupijskoj zajednici?
MOLITVA VJERNIKA NA ŠESTU USKRSNU NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Zahvalni Bogu za djelovanje Duha Svetoga u Crkvi i spremni osobno pridonositi da Crkva bude sveopći znak spasenja u Kristu, uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za papu, biskupe i svećenike koji snagom svetog reda vode Crkvu: udijeli im svjetlo i snagu Duha Svetoga da žive ono što propovijedaju, molimo te…
- Za mirotvorce i graditelje pravednijeg svijeta: da blagosloviš njihova zalaganja i učiniš plodnim njihove susrete s ljudima, molimo te…
- Za našu župu i sve župe Crkve u hrvatskom narodu: da produbljujemo katoličko zajedništvo i pridonosimo napretku evanđelja u našem narodu, molimo te…
- Za sve koji trpe zbog bolesti i starosti: da im pomoć bližnjih bude znak i sredstvo mira Kristova i utjehe Duha Svetoga, molimo te…
- Za sve koji, pritisnuti bolešću i starošću završavaju svoje životno putovanje: da im udijeliš im sretnu smrt i ispuniš njihova vjernička očekivanja, molimo te…
- Za naše pokojnike i sve vjerne mrtve: da ih pripustiš u radost vječnu nebeskog Jeruzalema, molimo te…
Svećenik:
Oče nebski, zahvaljujemo ti što smo rođeni i odrasli u katoličkim obiteljima te što nas činiš članovima zajednice u kojoj Duh Kristov djeluje po saborima Crkve. Daj da živim sudjelovanjem u župskom i biskupijskom apostolatu činimo Crkvu sveopćim znakom Kristova spasenja. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova.
