KONSTRUKTIVNO SAMOODRICANJE
U današnjem evanđelju Isus prihvaća ispovijest Petra koji u ime svih apostola priznaje da je za njih Prorok iz Nazareta Mesija Božji. Isus im nalaže da šute dok ih dublje ne pouči o istinskom smislu njegove mesijanske službe. Budući da u ime Božje treba osporavati iskrivljeno poimanje i prakticiranje vjere – kod poglavara i puka - čeka ga nasilna smrt. Zato poziva svoje sljedbenike da uzmu svoj križ te strpljivo idu za njim svaki dan. Današnja liturgija poziva nas na odbacivanje slike o nama samima koju temeljimo na svjetovnim iluzijama te nas potiče da tražimo smisao života u služenju Bogu i bližnjima, makar to donosilo i odricanje. Pozvani smo na konstruktivno samo-odricanje koje se razlikuje od razorne mržnje prema samome sebi.
Prvo čitanje (Zah 12,10-11)
Prorok iz 4. st. pr. Kr. u ovom odlomku svoje propovijedi zove na kajanje i obraćenje. Najavljuje da će Božji narod priznati milosrdno vodstvo kralja koji je pastir te naricati za nekim misterioznim vođom koji je bio proboden. Na ravnici Hadad-rimonskoj kod Megida nalazilo se mjesto gdje je 609. god. pr. Kr. bio pogubljen pobožni i sposobni kralj Jošija, u pokušaju da se suprotstavi invaziji babilonskog kralja na njegovu zemlju. Narod ga je stoljećima oplakivao zato što je proveo državnu i vjersku reformu želeći po Zakonu Božjem voditi zemlju. On je svojim životom i nasilnom smrću bio slika onoga što će učiniti Krist Sin Božji svojom spasonosnom žrtvom.
Drugo čitanje (Gal 3,26-29)
Pavao nastavlja pouku krštenim Galaćanima o mesijanskom djelu Kristovu u kojem je Stari zavjet usavršen i nadiđen. Oni koji se u znak vjere u Krista daju krstiti, dobivaju udio na zajedništvu s Bogom i povezuju se jedni s drugima. Zato u zajednici krštenih socijalne i nacionalne razlike nisu odlučujuće: “Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!” uzvikuje Pavao oduševljeno. Služi se starozavjetnom slikom životnog oblačenja po kojem vjernik postaje nešto novo. Zbog krštenja na Krista i oblačenja Krista povezanost vjernika s Bogom i međusobno nadilazi sve razlike i prijašnje veze. Stoga Crkva ostaje otvorena svima i ne smije podlijegati uobičajenim mjerilima diskriminacije, jer pripadnici različitih kultura i staleža mogu živjeti u jednoj Crkvi.
Danomice uzimati križ svoj u hodu za Isusom (Lk 9,18-24)
Događaj današnjeg evanđelja dobiva puno značenje iz neposrednog konteksta u Lukinu evanđelju. Pred njim stoji izvještaj o čudesnom hranjenju gladnog mnoštva u nenastanjenu kraju s malo kruha. Poslije njega slijedi preobraženje kao svijetli kontrast u odnosu na najavu muke i poniženja. Luka ovakvim kontekstom želi skrenuti našu pozornost na zbiljski Isusov identitet te na narav njegova mesijanstva.
Na početku napominje evanđelist da je Isus molio u osami te da su s njime bili njegovi učenici. Isusova molitva najavljuje da nastupa odlučan trenutak. Prema Luki, Isus moli pred važne događaje u svome djelovanju. Ovdje je molitva najava pitanja o Isusovi identitetu. Nakon što je stišao oluju na jezeru, učenici su ustrašeno pitali: “Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?” (8,25). Sada Isus traži da se apostoli izjasne što o njemu drže. Oni najprije odgovaraju da ga drugi drže novim Krstiteljem, novim Ilijom ili nekim od drevnih proroka. Na Isusovo insistiranje Petar u ime svih ispovijeda: “Ti si Krist – Pomazanik Božji!” Kako je postojala iskrivljena slika o Mesiji, Isus nalaže šutnju dok ih ne uvede u pravi smisao svoga mesijanstva. Nakon čuda s kruhovima i Petar je mogao podleći maštanju o političkom Mesiji koji će istjerati strance i osnovati snažnu Davidovu kraljevinu. Takvo poimanje nije spojivo s Isusovim ciljem i metodama. Zato on odmah najavljuje svoju nasilnu smrt kako bi kod učenika ispravio poimanje Mesije te im skrenuo pažnju na Slugu Patnika iz Knjige Izaijine i Zaharijine koji su njegova slika.
Čini se da su prvi propovjednici dopunili detaljima Isusovu najavu vlastite nasilne smrti, ali je povijesni Isus svakako znao da mu se sprema zavjera zato što u svojim propovijedima ne štedi vjerske poglavare svoga naroda. Kritizirao je njihovu formalističku religioznost i nije bio spreman na dodvoravanje moćnima, kad se radilo o vršenju Božje volje. Izrazom “Sin čovječji treba mnogo pretrpjeti” Luka pokazuje da Isusova muka i smrt nisu bili samo silovita reakcija razljućenih poglavara na djela i riječi osporavatelja iz Galileje nego sastavni dio Božjeg unaprijed zacrtanog plana o spasenju.
Uz Petrovu ispovijest i Isusovu korekturu poimanja mesijanstva među apostolima, Luka veže uvjete učeničkog hoda za Isusom: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom”. Rimljani su u Palestini Isusova vremena smrću na križu davali pogubiti pobunjenike i opasne zločince. Zato je Isus mogao upotrijebiti izraz “križ” kao uvjet za učeništvo. Luka je također mogao preformulirati izvornu Isusovu izreku o nošenju njegova jarma (usp. Mt 11,29) ili Božjeg znaka (usp. Ez 9,6) da protumači zahtjeve učeništva. U Lukinu vremenu trebalo je od jedinstvenog i eshatološkog momenta smrti Kristove skrenuti pažnju na svagdanju borbu onih koji žele postati i ostati Isusovi učenici. Ne radi se samo o podnošenju svagdanjih teškoća. Kako je križ bio sredstvo za izvršenje smrtne kazne koje je osuđenik trebao nositi na mjesto pogubljenja, uzeti svoj križ te ga nositi svaki dan znači živjeti svakoga dana kao osuđenik, kao onaj koji se lišio svakog oblika svjetovne sigurnosti, čak i sigurnosti za osobnu egzistenciju. Takav sljedbenik Isusa zna i pokazuje da nema ništa i nikoga uz što ili uz koga bi se trajno priklonio, osim uz Isusa, jer je on patnički Mesija koji je otišao pred nama noseći svoj križ. Samoodricanje, koje je Isus prakticirao i na koje nas zove, razlikuje se od mrcvarenja samoga sebe ( na pr. radi sportske kondicije ili lijepog izgleda) ili mržnje prema sebi. Ono je svladavanje samoga sebe kako bismo stekli pravu spoznaju o vlastitom identitetu i ponašali se u skladu s tom spoznajom. Ono je odricanje od svjetovnih iluzija o brzom i laganom putu do sreće. To je življenje za konačne vrijednosti kako ih je objavio Gospodin Isus, a ne podvrgavanje svega i svih našem malom svijetu u kojem smo skloni sami sebe stavljati u središte. Da bismo postali pravi sljedbenici Isusa skrovitog i patničkog Mesije, trebali bismo s njime stavljati sebe na drugo mjesto – radi služenja Bogu i bližnjima kojima nas Bog šalje da budemo znakovi njegove dobrote. Ohrabreni primjerom Gospodina Isusa i milošću današnje liturgije želimo prakticirati konstruktivno samoodricanje.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Tko je Isus za mene – kako bih ja odgovorio mjesto Petra? 2. Mogu li razlikovati konstruktivno samoodricanje od razorne mržnje prema sebi?
MOLITVA VJERNIKA NA 12. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Spremni na životni hod za Isusom koji je nosio svoj križ, uzdignimo srca i glasove Bogu u zajedničkoj molitvi.
Čitač:
- Za papu, biskupe i svećenike Crkve: da u svojoj službi budu spremni na žrtve kako bi Kristova poruka bila u punini naviještana, molimo te…
- Za upravitelje naroda i država: da otklanjaju zidove razdvajanja i grade mostove povjerenja, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da prihvatimo žrtve koje su sastavni dio našeg ljudskog i vjerničkog poslanja, molimo te…
- Za sve koji trpe nepravdu ili su progonjeni zbog svojih uvjerenja: da ustraju u borbi za istinu i pravdu i postignu vječnu nagradu za strpljivo nošenje križa, molimo te…
- Za bolesnike i nemoćne: da njih utješiš i ozdraviš te blagosloviš sve koji ih dvore, molimo te…
- Za naše pokojne rođake i prijatelje: da njih i njihove ožalošćene obitelji nagradiš sretnom vječnošću, molimo te…
Svećenik:
Milosrdni Bože, čuj naše prošnje. Udijeli nam snagu i spremnost da razapinjemo svoju sebičnost, da uzmemo svakog dana svoj križ i slijedimo Krista, kako bismo svijetu svjedočili pravi život i slobodu koju ti darivaš. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.
