PRI ODLUČIVANJU UZETI VRIJEME I ULOŽITI PAŽNJU
U današnjem evanđelju Isus iznosi cijenu učeničkog hoda za njim kroz tri skupine izreka. Svaku od ovih skupina zaključuje: postupi tako, inače ne možeš biti moj učenik. Pozivajući nas da proračunamo cijenu učeništva, Isus ističe da je kršćansko učeništvo odluka koja treba biti osobno odvagnuta i donesena. Na ovoj liturgiji Gospodin Isus zove nas da budemo njegovi promišljeni sljedbenici te da pri donošenju odluka uzimamo potrebno vrijeme i ulažemo dostatnu pažnju.
Prvo čitanje (Mudr 9,13-18b)
Ovaj odlomak Knjige mudrosti temelji se na židovskoj tradiciji o legendarnom kralju Salomonu kojemu je Bog obećao ispuniti važnu želju, ako mu je u molitvi podastre. Kako je Knjiga mudrosti pisana na grčkom, za Židove koji su živjeli u Aleksandriji među sugrađanima grčke kulture, ova Salomonova molitva zadar mudrosti odražava ondašnje učenje grčke filozofije da čovjek ne može spoznati Božje planove zbog svoga tijela koje sputava ljudski um. Božji putovi nadilaze ljudske vrijednosti i prosudbe. Božja mudrost prodire u ljudsku dušu, dok smrtničko prosuđivanje može samo nagađati dubinu Božje ljubavi i milosrđa. Uvjerenje ovoga mudraca da su nam potrebne mudrost i razboritost pri razviđanju i odlučivanju je starozavjetna podlog za ono što Isus uči u današnjem evanđelju.
Drugo čitanje (Flm 9b-10.12-17)
Dok je pisao Poslanicu Filemonu, Pavao se nalazio u rimskom zatvoru, čekajući ishod suđenja za svoje propovjedničko djelovanje. U ovoj poslanici on moli kršćanskog gospodara Filemona da blago postupi prema svome odbjeglom robu Onezimu. Kako je Pavao Filemona i Onezima uveo u kršćanstvo, sada on moli gospodara Filemona da svoga odbjeglog roba primi kao brata po vjeri a ne kao roba. To je novost življenja u Kristu: pred državom i poganskim društvom gospodar ostaje gospodar a rob ostaje rob, ali u zajednici krštenih vjernika oni su braća u Kristu. Takvo gledanje na ropstvo s vremenom je pridonijelo da je ukinuto ropstvo u zemljama s većinom kršćanskih stanovnika.
Učenički hod za Isusom je promišljeno i doživotno opredjeljenje (Lk 14,25-33)
U današnjem evanđelju Isus se služi oštrim izrazima da svoje povijesne sljedbenike unaprijed opomene kako trebaju proračunati cijenu učeničkog hoda za njim. Bio je na putu u Jeruzalem gdje će održati konačnu pouku o potpunoj odanosti Bogu i njegovu kraljevstvu. Uočimo Lukinu uvodnu napomenu: “ S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrenu i reče im…” Iz prethodnog konteksta u trećem evanđelju (Lk 14,21-23) izlazilo bi da su ove Isusove riječi bile upravljene onima koji su pozvani na mesijansku gozbu, to jest , tj. prosjacima, sakatima, slijepima i hromima – onima “na putovima i među ogradama”. Oni, međutim, trebaju naučiti da je poziv na gozbu tek prvi korak. Oni koji su pozvani na mesijansko radovanje, trebat će piti iz duboke čaše Isusove patnje i smrti (usp. Mk 10,38). Znakovito je što Isusov poziv ovdje nije upućen Petru i Dvanaestorici nego mnoštvu. Luka hoće reći da učenički hod za Isusom nije poticaj ograničen na nekolicinu nego poziv, zvanje svih koji vjeruju u Gospodina Isusa.
Izreka o “mržnji” na roditelje i članove obitelji šokira. Trebamo, međutim, imati na umu semitski paradoks i kontekst u evanđelju. Što je Isus mislio pod “mrziti oca i majku, ženu, djecu, braću i sestre”, a on je sam ljubio svoju majku i pobrinuo se za nju s križa (usp. Lk 11,28-28 i Iv 19,25-27)? Također je oštro kritizirao neke farizeje koji su uskraćivali materijalnu pomoć nemoćnim roditeljima pod izgovorom da kane dati za potrebe hrama ono što bi utrošili na izdržavanje nemoćnih roditelja i drugih članova obitelji (Mk 7,12). Stoga u biblijskom kontekstu “mrziti vlastitu obitelj” ne znači spremnost na zlostavljanje nego spremnost na odvojenost radi hoda za Isusom i djelovanja s Isusovim sljedbenicima. Kao što Isus nije dopuštao da ga njegova majka i rođaci sputavaju u vršenju spoznate volje Božje, tako bi trebali postupati i njegovi učenici. Kao što je Isus volio svoju obitelj, ali nije dopuštao da ga rođaci zarobe svojim očekivanjima i planovima, tako bi trebali činiti i njegovi učenici. U tom kontekstu, “mrziti roditelje” znači ljubiti Boga iznad svega – iznad obitelji, čak i iznad samoga sebe. Iz te ljubavi teče spremnost i sposobnost slijediti Isusa noseći svoj križ. Svoje ondašnje i buduće sljedbenike Isus zove da nose svaki svoj osobni križ. Za “nositi” Luka ovdje upotrebljava grčki glagol bastazo kojim evanđelisti prikazuju Isusovo nošenje vlastitog križa (Iv 19,16). Vjernici trebaju nositi križ za Isusom, poput Isusa, nadahnuti Isusovim nošenjem – ali svoj križ. Time se nošenje vlastitog križa povezuje s Isusovim djelom spasenja na križu.
U dvije kratke parabole koje su sastavni dio današnjeg evanđelja Isus potiče svoje vjernike da ulaze u proces postajanja učenicima promišljeno i s nakanom da ustraju. Poput domaćina koji kani graditi kulu, učenik Isusov treba proračunati što je sve potrebno za dovršetak pothvata. Dok je za podizanje kule potreban plan, novac i građevinski materijal, učeničko proračunavanje troškova je darivanje samoga sebe, doživotna ustrajnost uz Isusa. Slijediti Isusa košta ništa manje nego cijeli život. Uvidjeti to na početku, znači odgovorno otpočeti učenički hod za Isusom. Duhovna građa bit će milosti i karizme koje će Isusovim sljedbenicima darivati Duh Sveti.
Koja je poruka parabole o dva kralja koji razmatraju izglede prije nego se upuste u bitku? Poruka je ne u kompromisu koji nudi kralj s deset tisuća vojnika nego mudra procjena zadaće koja predstoji. Takva mudrost i previđanje potrebni su Isusovim učenicima. Pravi učenik bit će pozvan da se odrekne sigurnosti, kakva na pr. izlazi iz obiteljskih veza. Kad im se učini da nisu dorasli zadaći, Isusovi sljedbenici ne trebaju se povlačiti pred težinom svoga poziva. S povjerenjem trebaju davati sve od sebe, svjesni da ne bi bilo dostojno njihova Gospodina postupiti drugačije. Biti Isusov učenik nije privremeni odabir nego promišljeno, zahtjevno, totalno i doživotno opredjeljenje. Odluku postati i ostati kršćanin trebamo vagati i mjeriti. Dok nas ova liturgija poziva da proračunavamo cijenu učeništva, također nas podsjeća da odgovorno koristimo sposobnost i dužnost odlučivanja. Trebamo uzimati vrijeme i ulagati brigu pri odlučivanju. Biti ljudska osoba i postupati humano znači postupati odgovorno, razmišljati i procjenjivati prije nego djelujemo i dok djelujemo.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Isus traži da nosimo svoj križ, ali za njim – bježim li od svoga križa? 2. Biti odrasla i odgovorna osoba znači razmišljati prije nego nešto odlučimo – kako se služim divnom sposobnošću i dužnošću odlučivanja?
MOLITVA VJERNIKA NA 23. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Razmišljali smo o Isusovu pozivu na promišljanje dok mu se pridružujemo kao vjernici noseći svoj križ. Uvjereni da će nas Otac nebeski uslišati kad zatražimo pomoć da budemo dosljedni Isusovi sljedbenici, uputimo svoje zajedničke prošnje.
Čitač:
- Za Papu, biskupe i svećenike Crkve: da ih vodi Duh Sveti pri stvaranju odluka važnih za Crkvu i svijet, molimo te…
- Za redovnice i redovnike u hrvatskom narodu i cijeloj Crkvi: da budu jasan znak vjernosti Kristu i evanđelju, molimo te…
- Za roditelje u našim obiteljima i učitelje u našim školama: da mladima pomažu rasti u mudrosti Božjoj i odgovornosti ljudskoj, molimo te…
- Za nas ovdje sabrane: da prihvatimo križeve i patnje koje su sastavni dio našeg ljudskog i vjerničkog života, molimo te…
- Za siromahe, nemoćne i bolesne: da otkriju duhovnu vrijednost svoje patnje, molimo te…
- Za pokojnike iz naših obitelji i sve koji su završili zemaljski život noseći svoj križ: da im udijeliš vječnu sreću u nebu, molimo te…
Svećenik:
Oče nebeski, daj svima kršćanima da hrabro slijede Krista te da noseći svoj križ Tebi ostanu vjerni do kraja. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova. Amen.
