ISUS ZOVE NA VJERNO UPRAVLJANJE
U današnjem evanđelju imamo parabolu o svjetovnom upravitelju s tri izreke primjene ove parabole u kontekstu prve Crkve. Isus se ne divi upraviteljevu nepoštenju nego odlučnosti i maštovitosti pri ovladavanju vlastitom situacijom. On zove “sinove svjetlosti” da budu poduzetni i okretni u življenju za kraljevstvo Božje, poput ovoga upravitelja koji na vrijeme predviđa doba krize u zemaljskom životu. Isus nas podsjeća da ne možemo služiti Bogu i bogatstvu. Trebamo se služiti materijalnim dobrima kao sredstvom prema uzvišenom cilju, a ne kao ciljem u sebi. Samo smo upravitelji gospodarevih materijalnih dobara i prirodnih darova koje nam je udijelio bez naše prethodne zasluge.
Prvo čitanje (Am 8,4-7)
Amos je bio zadovoljni stočar i sezonski poljoprivredni radnik, kada ga je Bog pozvao na službu proroka. Nevoljko se odazvao te djelovao u Sjevernom kraljevstvu od oko 780. do 740. pr. Kr. U propovijedi koja je uzeta za naše današnje čitanje napada bogataše u Izraelu koji varaju u trgovini i izrabljuju siromahe. Oni na subote i druge blagdane ne rade, ali planiraju kako će dalje izrabljivati siromahe i varati na vagi. Jednakost pred Bogom i solidarnost sa svim pripadnicima vjerničke zajednice preduvjet su za iskreno svetkovanje blagdana i sudjelovanje u bogoslužju zajednice. Ovim zahtjevom za pravdom i pomaganjem siromaha prorok je starozavjetna slika Isusa u današnjem evanđelju.
Drugo čitanje (1 Tim 2,1-8)
U ovom odlomku Prve Timoteju Pavao traži da se na kršćanskom bogoslužju Bogu upućuju “molitve za sve ljude, osobito za kraljeve i sve koji su na vlasti”. U ono doba kršćani su odbijali klanjati se caru kao božanstvu i sudjelovati u obredima u čast državnim bogovima. Zbog toga su ih predstavnici vlasti i sugrađani pogani gledali kao slabe rodoljube te ih prezirali ili čak progonili. Unatoč tome, kršćani na svojim liturgijskim susretima trebaju pokazivati sebi i slučajnim promatračima da “Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine”. Neprijateljsko pogansko okruženje treba ne samo tolerirati nego i davati znakove da je Krist zaista sveopći Spasitelj. I danas u molitvi vjernika upućujemo prošnju i za državne čelnike te za potrebe ljudi izvan Crkve. Da sebi i drugima pokažemo kako Bog zaista hoće da se svi ljudi spase.
Maštoviti upravitelji Božjih dobara (Lk 16,1-13)
Parabola o bogatašu i njegovu snalažljivom upravitelju ukorijenjena je u Galileji kao žitnici Svete Zemlje u Isusovom vrijeme. Ovaj upravitelj ulovljen je da vara svoga gospodara. Zato mu je najavljeno otpuštanje iz službe. U ono doba bogati posjednici poljoprivrednih dobara živjeli su daleko u gradu ili čak inozemstvu te vrlo rijetko sami dolazili na svoj posjed. Sve poslove vodio je školovani i povjerenja dostojni upravitelj koji je punopravno zastupao vlasnika u svim poslovima. On je mogao ubirati pristojbe i dugove te izdavati žitarice ili plodove voća u zajam, ali uz visoke kamate od kojih je jedan dio predviđao povratak u naravi gazdi a drugi dio proviziju upravitelju, također u naravi. Uz naplaćivanje vlasnikovih potraživanja u punoj mjeri, upravitelj je imao posebno pravo svoju zaradu pretvoriti u postotke pozajmljene robe. Teoretski je bilo zabranjeno naplaćivati kamate od židovskih sunarodnjaka, ali su postojali načini da se Zakon izigra, osobito kad su siromašni Židovi pozajmljivali pšenicu ili maslinovo ulje, jer su i sami morali posjedovati barem malo od onoga što pozajmljuju (usp. Izl 22,25; Lev 25,36; Pnz 23,19sl). Kad je upravitelj doznao da će biti otpušten zbog prijašnjih prekršaja, smanjio je zakonitu količinu koju su pozajmljivači trebali njemu vratiti. Zato izraz “nepravedni upravitelj” treba razumjeti kao “svjetovni gospodarstvenik, službenik koji se ponaša prema kriterijima i poslovnog djelovanja”.
On ne može kopati, a stidi se prositi. Zato se sprema za vrijeme kada će biti bez posla: smanjuje jednom zajmoprimcu obvezu za 50%, drugome za 20%. Time ne čini novu štetu svome gospodaru nego se odriče svoje zarade na pozajmljenu glavnicu svoga gospodara. Za ovaj mudri postupak gospodar ga hvali kao poslovnog čovjeka. Suočen s krizom, svjetovni upravitelj reagirao je brzo i povukao oštar potez da riješi problem. Isus je propovijedajući kraljevstvo Božje stavljao ljude pred odluku, dovodio ih u egzistencijalnu krizu. Da bi toj krizi odgovorili, trebali su stvarati radikalne odluke i poduzimati hitne akcije kako bi se uključili u “godinu milosti Gospodnje” i u kraljevstvo koje nastupa Isusovim propovijedanjem, liječenjem i spremnošću na smrt zbog vjernosti Bogu (usp. Lk 4,19; 9,51;11,20).
Luka je iz drugog konteksta ovdje naveo tri Isusove izreke po načelu o “riječima sponama” u grčkom tekstu njegova evanđelja. Sve tri govore da bogatstvo može vjernike odvratiti od Boga, ali da Isusovi učenici trebaju materijalna dobra upotrebljavati za ublažavanje nevolje siromaha. Isus ne traži od svojih vjernika da pobjegnu iz materijalnog svijeta ili da napuste svjetovna zanimanja: “Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore” (r. 9). Ako se lukavi upravitelj tako dobro pobrinuo za svoju budućnost mudrom uporabom materijalnih dobara, Isusovi sljedbenici trebaju biti jednako mudri i snalažljivi. Isus, kako ga je sv. Luka protumačio ovdje i drugdje u svom evanđelju, misli na dijeljenje vlastitih materijalnih dobara i sposobnosti sa siromašnima i nemoćnima. Razboritom uporabom materijalnih dobara mogu se smanjiti patnje siromaha i unaprijediti kraljevstvo Božje u povijesnom svijetu.
Druga izreka pomiče naglasak s eshatološkog vida kraljevstva Božjeg na svakodnevnu pripravu za kraljevstvo. Ako se Isusovi sljedbenici pokažu vjernima u malom, ako se odgovorno služe prolaznim bogatstvom i vjerno upravljaju tuđim blagom, postaju dostojni većeg povjerenja, trajnog blaga i vlastite baštine. Treća izreka: “Ne možete služiti Bogu i bogatstvu” sadrži grčki izraz “mamona” koji dolazi od korijena amen, što znači “čvrst je, stabilan je”. U ono doba upotrebljavao se samo kovani novac od srebra ili zlata. U takvu materijalnu vrijednost ljudi su polagali svoju životnu čvrstoću i stabilnost. Isus zove svoje vjernike da im jedini Bog bude životna stijena, da puno i neopozivo pouzdanje stavljaju samo u Boga, a da se novcem i materijalnim dobrima služe za potrebe svoje, svojih ukućana i siromaha u svojoj sredini. Materijalna dobra trebamo upotrebljavati kao izraz ljubavi Božje pomažući druge. Isus nas zove na vjerno upravljanje dobrima i sposobnostima koje nam Bog povjerava u zemaljskom životu.
Pitanja za tiho razmišljanje: 1. Jesam li rob svojih sposobnosti i svoga novca? 2. Srozavaju li me kao čovjeka i vjernika novac, karijera, posjed?
MOLITVA VJERNIKA NA 25. NEDJELJU U GODINI C
Svećenik:
Uputimo zajedničke prošnje Ocu koji nas zove da budemo vjerni upravitelji upotrebljavajući zemaljska dobra na dobro svih.
Čitač:
- Za svetog Oca i biskupe Crkve: da se zalažu za pravdu ne samo u svijetu nego i u Crkvi, molimo te…
- Za izabrane političke predstavnike i članove vlade u našoj domovini i drugim zemljama: da štite prava i dostojanstvo svih muškaraca, žena i djece, molimo te…
- Za poslodavce i radnike: da poštuju potrebe i dostojanstvo jedni drugih, molimo te…
- Za znanstvenike i državne službenike koji se brinu za zaštitu prirode: da pridonesu čuvanju prirodnih dobara za potrebe svih ljudi, koji danas žive i koji će doći nakon nas, molimo te…
- Za bolesnike i patnike, za siromahe i nezaposlene: da dobrotu Božju dožive u uslugama, brizi i pomoći bližnjih, molimo te…
- Za pokojnike koje smo poznavali i za sve vjerne mrtve: da ih primiš u vječne šatore, molimo te…
Svećenik:
Nebeski Oče, daj da uvidimo kako tvoja ljubav i briga dolazi do siromaha i patnika samo po našem pomaganju i služenju. Pomozi nam da budemo velikodušni u posvećivanju dostatnog vremena svima kojima možemo pomoći. Jer ti živiš i kraljuješ uvijeke vjekova. Amen.
